|
|
" MOJ ŽIVOT JE INAT ONIMA KOJI ME MRZE... "
Mozda zelis da Te zovem, i da Te molim... da ti suzama dokazem da Te volim... Istina... sve mi Tvoje puno znaci, ali u ovom slucaju PONOS JE OD LJUBAVI JACI...
Ma kad mi kažu da sam loša budem još gora, kad kažu da sam dobra postanem zla... Ne mogu da udovoljim svima...ali mogu da im srušim nadanja...
Zenama je potreban samo jedan mali znak, nagovjestaj, jedan mig, nevidljivi detalj, sitan povod... a zatim rade same: pate, nadaju se, mastaju i placu...
Muskarac mora zbog necega da gundja... i ako ne moze da se zali da ga zena kinji svojom cudljivoscu i srdzbom, mora se zaliti da ga iscrpljuje svojom njeznoscu i blagoscu....
Mozda ti jos neko ove rijeci kaze,al nek ti moje budu draze. Mozda ti jos neko ljubav od srca nudi al ti samo moja ljubav budi!
Znas li da cijeli svijet je nas...Samo rasiri ruke svoje... Ne boj se nista preveliko nije.. sve mozes imati sirinom duse svoje... I nedaj vremenu da ti ukrade tvoje sadasnje i buduce snove. Nasmij se kisi, vjetru, oluji... zapjevaj pjesmu sto Ljubav se zove...
Oprosti sto sam tuzna... sto moje srce razdire tuga...jer ja ne mogu ljubiti usne koje je sinoc ljubila druga... Oprosti mi sto placem... sto ne mogu skriti bol... jer ja sam htjela da ti budes Samo Moj...
Znam sta znaci patiti, patila sam dugo... Znam sta znaci voljeti, voljela sam mnogo.... Znam sta znaci tugu kriti...samo neznam kako je voljena biti...
Zelim da ti poklonim nesto lijepo - SRCE MOJE, nesto slatko - USNE MOJE, nesto dobro - DUSU MOJU... al za uzvrat trazim LJUBAV TVOJU!
Poljubi me nježno i ne ostavljaj me jer cu zaplakati. zagrli me jako i ne puštaj me jer cu umrijeti. Pogledaj me u oci i reci VOLIM TE i ja cu vjecno za tebe živjeti.
Nikad se ne prestaj smijati, cak ni kada si tuzan! Netko ce se mozda zaljubiti bas u tvoj osmijeh
...pocelo je s blagim osmijehom, bez ijedne zelje, pojavila se ljubav u meni - ljubav prema tebi.. Da cu voljeti nisam znala, a sad bi za tebe i zivot dala
Dali znas da kad sam s tobom za mene vrijeme ne postoji? Da zelim da svaki trenutak traje vjecno? Dali znas da te volim vise nego sto to rijeci mogu opisati?
Kad ti tesko bude, nedaj da suzi oko, na svaku bol se nasmijesi i digni glavu visoko.. Ne tuguj cak ni kad srce boli, jer samo pravi covjek umije da ZELI, PATI i VOLI
Ljubav se nikad ne moze naci tamo gdje je nema, niti sakriti tamo gdje je ima, dobro je kad te svi vole pomalo, nitko previse, a netko sasvim dovoljno...
...svi kazu da sam luda jer dugo spavam.....budale.....neznaju da tebe sanjam... 
Najnjeznijoj zelji svih mojih nadanja, imenu koje najljepse zvuci, usnama koje najljepse ljube zelim samo reci: " NEDOSTAJES MI"
Kad vjetar odsvira posljednju simfoniju tvog zivota, okrene listove njihovih nota,...sjeti se nekog tko je bio slucajni prolaznik tvog zivota....
Zelim te imati za vremena duga... ne dozvoli da nasa srca svlada tuga... srce mi maleno, ranit ga je lako... al je dosta veliko da te voli jako.. 
VOLIM TE- nemoj nikom reci! ZELIM TE- ne mogu to poreci! LJUBIM TE- svaki put kad sklopis oci! NEDOSTAJES MI- kao zvijezda mjesecu u noci!
Kad ti vidim u ocima sjaj, kada se nasmijes oko sebe osjetim raj... a kada ugledam lice kao sto je tvoje, shvatim da Andjeli ipak postoje!
Ti nisi rana...al puno bolis! Ti nisi ljubav... al umijes da volis! Ti nisi zivot...al meni si sve! Ti jesi kreten...al ja ipak VOLIM TE!
TVOJ POGLED- magija, TVOJ GLAS- melodija, TVOJE TIJELO- moja fantazija, MOJE MISLI- grijeh, TVOJ POZIV- iscekivanje, NAS SUSRET- ostvarenje sna...
Ako nesto izgubis, vjeruj mi, to ce biti zbog toga da nesto bolje dobijes. Nikad nas nisu dostojni oni za koje se previse borimo, a oni sami nista ne daju...
Nisam ti rekla zbogom jer nisam htjela kraj, nisam htjela suze vec tvoj zagrljaj!
Dok sunce polako tone, placu moje smedje oci, gledaju negdje u daljinu, zele k tebi doci...
Reci mu da ga mrzim, reci mu da ga vise ne volim, al ne reci mu da mi je suza tekla dok sam ti to sve rekla...
Kako reci srcu da vise ne place i da duga iscekivanja nista vise ne znace...?!
Tek u casu rastanka opazamo koliku moc ljubav ima...
Voli, al nikad nemoj prodati dostojanstvo za tu rijec, jer jednom ces prestati da volis,al nikad neces prestati da patis ako ti je dostojanstvo bilo slabije od ljubavi...
Volim ga, volim, vise od neba, vise od svega. Volim te dragi, vise od zivota svog, jer ti si jedina zvijezda srca mog...!
Lezim sada u sobi punoj nemira... Niz lice se slivaju suze, a sjecas li se dragi, da si rekao ZAUVIJEK...
Ugasena vatra ne moze gorjeti, niti stara ljubav moze dva puta voljeti...
Ja sam voljela tebe, i nisam skrivala tugu, ja sam voljela samo tebe, a ti si volio drugu...
Ljubav ne zahtijeva da dvoje ljudi gleda jedno u drugo, vec da zajedno gledaju u istom pravcu...
| < | prosinac, 2012 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
by LiL BuT EviL
Love is life...
Tip djevojke koja preplače cijelu noć,
a pojavi se našminkana i nasmijana,
pred svima..
ima nas mnogo, zar ne?
Ima nas previše ponosnih,
koje smo naučile lazno da se smijemo,
tiho da plačemo,
glumimo da ne volimo,
da smo jake…
A ustvari nam samo treba netko jači da nas zagrli,
otopi ponos,
obriše suze
i ponovo nauči da se smijemo od srca.
Treba netko tko će znati da zakrpi ovu potrosenu lutku,
a da je tretira kao novu...
Ovaj decembar i ova zima me tjeraju na neku tugu,
ne želim to, ali uspijeva im, pobijedili su..
Podsjeća me na to da mi nedostaješ ,
svakim danom sve više...
Želim da si tu, pogotovo sada, u ovim hladnim danima...
Kako kažu: ''Zimski dani su ljepši u dvoje''
e pa ,dobro su rekli...
Želim te ovdje kraj sebe,
želim da umjesto rukavica - držim tvoju ruku,
umjesto šala - želim da me zagrliš...
Ne tražim puno ?
A nije puno..
ali opet nije moguće takvo nešto...
I onda pitaju zašto ne voliš zimu...
pa upravo zbog tog' razloga....
"Ja sam od onih koje nećeš shvatiti, misleći da ih shvaćaš.
Ja sam od onih profinjenih što vole mnogo psovati,
od onih predobrih koji postaju ohola zlopamtila kad ih rane.
Ja sam od onih suzdržanih i krutih, bez razloga.
Od onih, što im gradovi mirišu samo na jednu osobu.
Ja sam od onih darovitih što vide svo crnilo ovog svijeta,
a uzimaju najsvjetlije od njega.
Ja sam od onih kojima grom i oluja ne mogu ništa...
ali ih suza ubiti može...''
Ljubav je kad nismo jedno,
već smo svjesni sebe i drugog,
kad ne pripadamo jedno drugom,
već smo slobodni,
i tom slobodom biramo da budemo zajedno...
Ljubav je kada znamo da možemo da živimo bez tog nekog i on može bez nas,
ali još uvek hranimo jedno drugo i tako rastemo....
“S njim bih mogla šutjeti...
I osmijesi se slažu dok pričamo kao da se znamo cijeli život...
I riječi postaju bespotrebne, jer su slabe da kažu bilo šta...
Iznenada postoji netko s kim možeš baš lijepo da šutiš...
A šutjeti se može samo s nekim posebnim...”
Nedostajao si mi danas...
I sutra ćeš, opet...
I dan poslije...
Bez prestanka, bez pauze, bez najmanjeg predaha...
...nedostaješ mi...
Stalno, uvijek... ponovo...
To je kao zrak koji dišem…
Postalo je navika....
I sto poslije svega
od ljubavi ostane?
...trag u pijesku koji
lako brise se...
gomila fotografija,
uspomene sve...
sjecanje i spoznaja
da vise nema te...
...
Hvala ti što se budiš samnom,
I dane mi poklanjaš svoje,
Što svaki trenutak smisao ima,
Dok uz svoje osjećam i srce tvoje.
Hvala ti što koračaš samnom,
I kada hodati napor traži...
Što imam tebe i kad mi je teško,
Jer tada svaki teret je lakši.
Hvala ti što praštaš meni,
Kada za praštanje hrabrosti treba,
Što srce tvoje ljubi baš moje,
Hvala ti, nadraži daru Neba!
Ljubav nikad ne umire prirodnom smrcu...
Umire jer joj neznamo obnoviti izvor...
Umire od sljepoce, pogresaka, izdaje...
Umire od bolesti i rana...
Umire zbog dosade, gubitka svjezine i sjaja....
Hvala...
Onima koji su mi se smijali,
bez njih ne bih plakala...
Onima koji me nisu mogli voljeti,
bez njih nebih upoznala pravu ljubav...
Onima koji su povrijedili moje osjecaje,
bez njih nebih znala da ih imam...
Onima koji su me ostavili,
bez njih nebih otkrila sebe...
Ali onima koji su mislili da necu uspjeti...
Njima zahvaljujem najvise,
jer bez njih nebih niti pokusala....
Samo o tebi mastam,
puna sjete i tuge..
Ja samo tebe volim,
a mogla bih mnoge druge...
Dani su tuzni i kratki,
bez svjetlosti i sjaja..
A ti...
Ti okrutna duso,
ti nemas osjecaja...
Gdje ti je osjecaj ljudskosti,
zar ne vidis patnje moje...
Za jedan poljubac moli te
"robinja ljubavi tvoje"
Neceš znati da sam plakala..
Vidjeli su da sam se smijala..
Neceš znati da sam žalila,
Vidjeli su da sam druge tješila..
Neceš znati da mi je trebao oslonac
Jer bila sam rame za plakanje..
Neceš znati da sam se osjecala slabom
Jer djelovala sam snažno...
Dok jecala sam u tišini,
Suze lila u samoci...
Oslanjala sam se na bol
I snagu tek u nadi tražila…
Sve si cuo...
Ali... moga glasa nisi...
Ti nisi znao, ne znaš…
Nikada neceš znati...
Daleko u tami moje sobe,
Daleko od tebe, zivota i srece,
Zivim u nadi da me volis,
Zivim u nadi sto se ugasiti nece.
Znaj da sam sama i mislim na tebe,
Na nasu ljubav i veliku srecu.
Znaj da te volim uprkos svemu,
I ni jednog drugog voljeti necu.
Ja nista nemam samo ljubav za tebe,
i niko drugi na to pravo nema.
Nemoj dozvoliti da budemo proslost,
Jedna davna i bolna uspomena.....
Sve je nocas protiv mene,
cak i zvijezde gube sjaj.
Kad ti jednom lose krene,
tada shvatis da je kraj.
Nocas sve je protiv mene,
nikog nema da me tjesi.
Oko mene crne sjene,
tuga mi se nocas smijesi.
Tad mi suza sama krene,
da otprati pogled tvoj.
Sve je nocas protiv mene,
jer ti vise nisi moj.....
Zgažene duše,
srca lomljenog tisuću puta,
očiju sa milijun isplakanih suza,
usana sa toliko nedorečenih rijeći,
bez daha,
bez osmijeha iskrenog,
bez pogleda toplog -tražim ga...
Ili čekam ?!
NJEGA, koji će promijeniti navike,
NJEGA, koji će me imati u potpunosti,
u cijelosti,
koji će me dobiti podatno, toplo, nježno, iskreno.
Čekam ga da dođe na vrata srca mog,
da zavlada cijelim mojim bićem,
da me veže lancima za svoje srce...
Čekam ga...
Tog anđela iz snova, iz mašte.
Nije savršen jer savršenstvo ne postoji.
Nije idealan jer ideala nema.
Jednostavno čekam ga.
Ma kakav da je čekam NJEGA,
s kim ću podijeliti svoj život,
svoje mane,
jer ih imam i ja,
čekam NJEGA s kim ću se savršeno uklopiti
u mozaik života.
Čekam ili tražim ?!
Svejedno, on mora doći.
On će čuti moj glas i pojaviti se
da utješi ranjeno srce,
da zagrli skrhano tijelo,
da poljubi vrele usne.
Tražim njegov lik u plavetnilu neba,
u zelenilu gora,
u prozirnim daljinama.
Tražim osmijeh njegov,
oči njegove, glas...
Čekam anđela da dođe
i poljupcem me probudi,
ne iz sna
nego iz isčekivanja ...
Tako mi fališ anđele moj
ali nebi ti to više pokazala...
Fališ mi
da izbrišeš tugu iz mog srca,
vratiš osmijeh na moje lice,
da budem sretna kao nekada.
Fale mi svi oni dani u kojima
sam bila sretna...
dani u kojima sam bila
samo tvoja devojčica..
Više nemam onaj isti osmijeh
na licu...
Postala sam hladna.
Trudim se da drugi ne vide
koliko je tuge u mom srcu...
Da ne osjete koliko patim,
i za kim ..
Neka te moji njezni poljupci uznesu do najvisih visina...
Ruka moja neka ti bude oslonac za sve tvoje buduce pothvate...
Otkucaji srca mog koje kuca za tebe neka ti budu izvor ljubavi...
Osmijeh moj neka te umjesto sunca obasja jutrom kad se budis...
A ova suza koja mi kvasi lice kad te nema,
neka ti bude opomena da nemogu bez tebe ni trena.....
Sjedim sama i razmišljam...
razmišljam kuda sve ovo vodi.
I znam da mene neće odvesti nikuda...
Jer ovo me uništilo, uništilo do kraja,
ti si me uništio...
i nisam više sposobna ni razmišljati o tebi,
a kad mi nešto kažeš ne čujem te...
kao da si odjednom nestao iz mog života
i više te ne primjećujem.. nema te...
Ali da je bar tako...
jer varam samu sebe kad kažem da mi ne značiš ništa,
ali da je to istina ne bih se osjećala ovako...
ovako jadno... a to je samo zato što nema tebe.
I ne mogu ti opisati koliko te mrzim!
Ali prokleta ljubav ubija mržnju
i zato mrzim i ljubav i mrzim tebe!
Ali suze nisu lijek, zato ne plačem... pogotovo ne zbog tebe...
ali plače mi se, znaš?
I ne želim više glumiti da mi nisi sve...
jer dobro znaš da sam te voljela, a ljubav se ne zaboravlja tako brzo...
i kako ću te uopće zaboraviti? kako? ne znam...
ali suze nisu lijek...
zato molim te, odlazi! jer samo me mučiš... prekasno je...
i pravit ću se i dalje da te zaboravljam, nadam se da ću jednog dana uspjeti.
Ali srce zna tajnu koju ti nikad nećeš saznati... Nedostajes mi!
Kad zavlada tuga u meni,
trebam te da me tješiš...
Kada mi suze orose lice,
trebam te da ih brišeš...
Kada sam na izmaku snaga,
trebam te da mi snagu vratiš...
Kada više neznam kuda poći,
trebam te da mi pokažeš put...
Kada me obuzme nemir,
trebam te da me smiriš...
Kada izgubim volju za životom,
trebam te tada najviše na svijetu...
Kada se počnem gubiti,
trebam te da me nađeš,
da me vratiš...
Kada mi je hladno,
trebam te da me ugriješ...
I još bih mogla nabrojati tisuće razloga
zbog kojih te trebam,
zato ostani uz mene jer....
TREBAM TE....
Kada se osjetis podijeljen izmedju jave isna,
kad te ruka bola povuce do samoga dna.
zaviri kroz prozore srca,tamo cu biti ja,
moj osmijeh sacuvan u kutku tvog sjecanja..
Jednom znat ceš zašto te toliko volim,
i zašto te za ljubav molim...
Jednom kad potonu ti lade sve,
znat ceš da postojim da budem uz tebe.
Jednom andele, kad zli ljudi slome ti krila,
sjetit ceš se dragi na one dane kad sam samo tvoja bila...
Jednom kad izgubiš svu nadu
nek ti ovi stihovi vjeru i ljubav dadu...
Misli su mi daleko i tako se nocas kidaju lako.
Rijeci su mi tako krhke,
i one se vec lome polako.
Ne boli me to sto su mi suza pune oci,
ne boli me to sto znam da ce me boljeti.
Ne boli me to sto ostavljam ove noci,
boli me to sto znam da cemo se voljeti.
U rukama drzim pramen svoje kose,
kose koju si ti jos do jucer dirao.
Sjecanja i tvoji pogledi daleko me nose,
ovo nitko od nas dvoje,
bas nitko nije birao.
Osjetim da dok me gledas,
osjetim kako si postavljas to pitanje.
Mislim li sada mozda na njega?
S kim cu docekati svitanje?
Ni ne slutis kako mene boli kad mi on mislima prode,
boli me jer nisam htjela da on odjednom samo tako dode,
samo tako srusi sve ono sto sam gradila,
da on rusi moje snove koje sam u tebi posadila,
da on moje ruke odjednom zove svojima,
da se on pojavljuje u jutrima mojima,
a bila sam sigurna da sve je ovo stvoreno za nas...
tako sam dugo vjerovala u to.
a posumnjala za cas...
Oprosti, kriva sam što sam samo tebe voljela,
što me svaka kap samoce boljela,
što sam jutra budnih ociju cekala,
što sam tvoje ime svake noci dozivala.
Oprosti, kriva sam što druge nisam htjela,
znam da tebe voljeti nisam smjela,
oprosti što oblacima ime po nebu ti pišem,
oprosti mi što još uvijek samo za tebe dišem.
Oprosti što osmijeh više nemam lažni,
što su mi zbog tebe obrazi vlažni,
oprosti što dane sve u crno bojim,
oprosti što bez tebe ni ja ne postojim...
Teško je vratiti se kad nema niti jednog mosta,
kad od svega što je bilo ništa ne osta,
teško je svakog dana miješati snove s javom
i što je nekad bilo zvati zaboravom...
teško je odreci se srece kad srce još voli,
teško je preteško da se kroz jedan život sve preboli!
Znam,
više ne misliš na mene,
sad pomalo nam mladost vene.
Znam,
ništa ti ne znači što noću nad tvojom
slikom bdijem, što mi je teško sklopit oči,
što beskrajno suze lijem...
Znam,
sad je moje mjesto zauzela neka druga,
dok je ljubiš, ja plačem...
mene razdire tuga...
Znam,
da naša ljubav nije kao vatra,
da ponovno plane...
al život mi teče dalje, s mislima
na one propale dane...
Sjećam se,
bili smo tad jedno ja i ti,
odsjaj kiše u čaši,
koju je jedna kap uspjela razbiti.
Sjećam se svega,
i onog što sam davno trebala
zaboraviti,
sjećam se okusa tvojih usana
koje nisam smjela ljubiti...
Znam,
ne mogu te zaboraviti
sve i kad bi htjela,
al pitam se zašto sam te voljela,
a nisam smjela?
srce moje sada ovila je tama,
ko i uvijek,eto....opet sam sama...
uspomene bole i donose samo suze na licu,
tako to biva kad ljubav umre u nekom bicu...
a kad ljubav umre tad sprovoda nema,
srce ne kuca više i duša postaje nijema...
vedre note zamijene pjesme tužne,
i snovi postaju samo mrlje ružne...
:(((( a tako te volim... :(((
Sjela sam za stol i zeljela napisati pjesmu.
Pjesmu o sebi, o tebi, o ljubavi...
Ali nisam mogla jer tuzno je sjecanje na tebe
i suza mi polako kliznu niz obraz...
I sutra opet srest cu tvoj divni pogled i tvoje divne oci...
I tada sam sretna, al mojoj sreci brzo dolazi kraj,
jer samo pomisao na tebe
i da si s njom ubija i ono malo nade u meni...
I tako svakog dana...
opet sjedim i pisem pjesmu satkanu od suza...
pjesmu o meni...o tebi... o ljubavi....
ponekad se pitam
jesi li me volio barem malo,
je li ti do srca mog
barem malo stalo...?
zasto si mi lagao
kad si rekao "volim te"
i da me nikad ostaviti neces...?
zasto te jos volim
i za tobom ceznem,
zasto kad te sretnem
tijelo mi zadrhti,
zasto te ne mogu pogledati u oci,
i mirno pokraj tebe na ulici proci...?
pricali u svasta o meni,
pricali da rastave nas,
pricali su, lagali su...
uspjeli su...
jednu ljubav.... ugasili su....
U zvjezdanoj noci ja sretoh tebe,
zavoljeh tebe, al zavarah sebe
jer nisam znala, i to mi se sada sveti,
da ljubav moze patnjom da prijeti...
Koliko te mrzim ni rijeci nemam
zato ja sada osvetu spremam
jer ti si odnio svu ljepotu
koju sam imala u zivotu...
Ljubav je vatra sto vjecno gori
plamenom i zarom, nikad se ne gasi,
a ja pjevam neka se cuje:
"Ljubavi moja proklet da si"
Nisam ja od onih cura sto placu do zore,
koje zbog raznih tipova imaju nocne more,
neke sam cudne naravi, ne moze mi nitko nista,
sama sebi kazem: "Ti si neka cudna vrsta"...
Kad padnem na pod, brzo krenem dalje,
za zivot svakog dana imam vise volje...
Obozavam lude provode, dobro drustvo,
da stignem dok sam mlada na svako mjesto...
Nekad vristim na sav glas, ako mi je volja,
pa razmisljam koja mi je verzija zivota bolja,
a nekad se smjeskam bez veze po cijeli dan,
i mislim u sebi: ovaj zivot obozavam.....
Znam da muke i problemi svaki zivot prate,
ali pojedini ljudi trebaju da shvate,
da je zivot jedan, i ustvari vrlo kratak,
i do nas je dali ce nam biti gorak ili sladak.....