Žalimo za Momentima iz Prošlosti
Plašimo se nadolazeće Budućnosti
I tako, sve manje i manje...
Živimo u Sadašnjosti
Pa ćemo i za Njom jednom opet iznova žaliti
Život će se, poput Svijeće topiti
I stalno će nam ga faliti
I tek kada shvatimo da sami sebi Sudbinu krojimo
Prestat ćemo Danas "Sutra" da se bojimo
Jer Danas je "Sutra", iz Perspektive od "Jučer"
I sve su Greške samo Lekcije, kad se jednom nauče
Za sve propuštene Prilike, konačno sebi od Srca oprostimo
I ovoga Trena, Strahove od Nepoznatog premostimo
Ugostimo sebe i sve oko nas Sadašnjim Trenutkom
I sva će Nelagoda i Tjeskoba otići k'o Rukom
|