Zvonic Elvis C©PYRIGHT

26.11.2008., srijeda

MjeRa

Odsječen I samim time spriječen Da napišem, Nešto kao Ovo Našto, sasvim Novo A opet Ničim da se ne ponovim Ne mogu, da ne odolim Pisati Onoj koju Volim Ima li smisla to ovdje ponavljati Već poznato obznaniti I svima to isto na Znanje opet davati Ili je to, pak, stvar Intime Da l' sa Drugima djeliti sve one Stvari fine Koje Pogledima i Dodirima mi djelimo između sebe Opet pitam: Da l' ima Potrebe Reći, već rečeno Steći, već stečeno Osvojiti, već osvojeno Kažeš da ima, a i ja isto to mislim Monotoniju ne mogu nikako, Organski da smislim I ne dopuštam Struji u Baru da se pretvori Nit' Vatri da tinja Kad znam kako žarko um'je da krcka i da gori U Plamenu, samo joj pruži dovoljno Kisika Pa ni Najveća Ljubav, znaj, ne može bit' Prevelika Kad treba da raste, stasa i da sazrijeva I svakoga si Dana, neku Novu Odjeću da odjeva Pa da bude Šarolika i uvijek da mami privlačno Pusti pokoju Suzu, onda kad je tmurno i oblačno Nabaci koji Smješak, onda kad je vedro i sunčano Jer, ni u čem' ne treba da se bude pretjerano I valja Mjere u svakoj Stvari imati Ljubavi davati, koliko je i primati Zauzvrat A ja sam je Tebi bezrezervno spreman dat'

- 23:40 - Komentari (8) - Isprintaj - #