|
Zvonic Elvis C©PYRIGHT
31.03.2008., ponedjeljak
ViruS
Svi Simptomi na to upućuju
Da su u Pravu Oni koji naslućuju
Kako Te je obuzeo jak Virus
Cijelo krhko Ti Tijelo i Spiritus
I da si se bez Pogovora prepustila toj Vatri
Bez obzira što znaš da se na Njoj slatko pati
I u Zadovoljstvu Njenom da se do Pepela izgara
Voliš, izgleda, osjetiti u Srcu Toplinu Žara
Koji naslage Leda i Sante iz Prošlosti para
I u Novu Budućnost, Kapije širom otvara
Pa si, kažeš, i ne tražiš Pomoći i Lijeka
Dojiš se Sisom Ljubavi, umjesto Majčina Mlijeka
A Virus divlja, kao Planinska Rijeka
Širi se, poput Požara, kad ga uzjaše Mamuzama Vjetar
Stanicu po Stanicu, Milimetar po Milimetar
I već Ti je osvojio sve poznate Kote
Sve, Plamenim Jezičkom dirane, Erogene Zone
I pod Svoju Kontrolu stavio Tvoje Hormone
Još samo malo, i bit će Ti Gospodar Duše i Tijela
I onda nemoj reći, kako si to, zapravo i htjela
Kad te cijelu obuzme i u svoje Ruke kad Te uzme
Pa počne primjenjivat' svoje Manipulacije
Grickat' Te, poput Pistacije
Onda slijede Kontrakcije, Vibracije
Pa tako, sve do Ejakulacije
Nastojat' će da Te ispunja i istovremeno da Te prazni
Na Svijetu postoji mali Milijun Virusa poznatih, raznih
Al' ovaj je Nepredvidiv i Znanost Mu na zna Lijeka
Uzalud Ti preko Glave prebačena Deka
Pa čak i da Te opskrbljuje cijela Apoteka
Neka Te tako, samo, neka...
Dok ne poželiš da bude bitno drugačije
Al' kako god tvrdiš sad da je
Bolje je, nego što je bilo ikad prije
Virus je toga svjestan i samo se zavodljivo smije
Pali Te i grije, je to najbolje i umije
Mada, iskreno, nema Namjeru (n)ikog' da ubije
|
29.03.2008., subota
SuzAna
Pohotna
Uzbuđena
Nezasita i
Vrela
Drhtiš Tijelom, cijela
Kao da bi htjela
Da Ti Misli čitam
I, bez da Te pitam
Da Ti radim, od sebe sam
Ono što najbolje raditi znam
I ono što Ti najviše voliš
Govoriš "NE"
A Bogu se moliš
Da nastavim...
Da Poljubac stavim
Tu, gdje na Dodir plah, odmah
Reagiraš, drhtiš i skačeš
Osjećam kako...
Počinješ da plačeš
I da, od Radosti, suziš
Usne mi, k'o što
Cvjetak svoj Nektar, vlažne nudiš
I, k'o na Dlanu pružen
Iz Školjke sjajan Biser
A ja
Kao po Morskoj Površini Gliser
Klizim glatko
U Ustima mi ljepljivo, medeno i slatko
Bože, pitam se...
Pa, jesu li to Tvoje Suze
Što ih gutam i što ih Želudac u se sve uze
Jer Suze su obično, najčešće, slane
A ovako slatkih, u mene može da stane
Cijelo jedno Nektara More
Ima da Ti ih Usnama strpljivo brišem
Dok Te njišem, sve do Zore
Upijem jednu, a još deset se novih odmah stvore
Kao da mi zbore
I odaju
Dok mi se besprijekorno daju
Što sve umijem
Poljupcima i Usnama da Ti uzročim
Bez da i jedan Detalj preskočim
Opet želim U Te da se umočim
Boginjo, Suzama Uplakana
Jer su mi One, eto, najslađa Hrana
A Tebi je, opet, znam moja Banana
|
15.03.2008., subota
V a l
Nepotpunost
Projicira
Privlačnost
Između suprotnih Polova
Da se zauvijek rješim
Prošlosti Bolova
Oponašajuć' Slabića
Trebam jakog Pića
A onaj zatočeni Dio moga Bića
Dugo će još ostati Zatočen
Džaba mi je i da se rasplačem
Alkoholom natočen
Al' ne da se utopi, već da
Po Površini pluta
Bez Kompasa
Po Oceanu Života, da do Smrti luta
Poput kakva Ždrala
Sudionika nebeskoga Bala
Il' poput Vala
Koji juri da se razbije
O svoju Obalu Sudbine
Snagom Širine i Dubine
Oceana, koji mu je Hrana
I kojeg, od Postanka
On pravi, čini i gradi
Al' koji, eto nažalost, živi u Nadi
Da će u Obali pronaći na Pitanja Odgovor
Otškrinuti Prozor
Odaje prepune Tajni
Uzalud mu i Mjesec zlatno-sjajni
U mrkloj mu Noći
Kad ni sam još ne zna, kamo želi poći
Tj, kad ne shvata
Da, otkad nastade
Neprestano talasa, bez Dosade
Šumi, huči i Pučinom On pjeni
Juri ka Imaginarnoj Stijeni
K'o Mornar, u Zagrljaj svojoj Ženi
Kako bi bili u Ljubavi spojeni
Dok u suprotno se, taj, tvrdoglavo
Ubijediti ne da
I ono jedino u što Val gleda
Samo je Budućnost
Ne zanima ga Mogućnost
Da je takav
Kakav je oduvijek i bio
Jedinstven, prkosan Val
Još otkad je bio mal i mio
I da čini Cjelinu svega
Te, da te Cjeline ne bi bilo
Da nije, recimo njega
Eno ga, gle'
Od Galebova bjega
Baš
K'o da ga goni Bičem Kočijaš
A ti u Zrcalu, vidim ispijaš
I posljednju Kap iz Flaše
Čudne su ti, i ujedno iste
Sve ljudske, napaćene Sudbine naše
Za one što se unaprijed svega plaše
Koje, opet štujem
Poručujem:
Ne bojte se Istine
Svoga Bića Blizine
Svjetlosti Topline
Koja izbija iz Dubine
Poput veličanstvenog Gejzira
Iz Doline Tišine i Mira
Pa nas svojim Glasom njeguje, miluje i dira
Kao da Orkestar Anđela svira
|
08.03.2008., subota
E - Go
Istinska Ljubav ne pozna
Vezanost,
O drugome Ovisnost
Nit' se kad pretvara
U svoju Suprotnost
Stoga je Glupost
Ustvrditi
Kako je Osjećaj ružan
Kada je Tužan
Neko, ko je Zaljubljen
Samo zato, jer navodno nije
Zauzvrat Voljen
A taj i ne zna da je
Usred, od Istine, Bijega
Da ispunja Lažima
Prohtjeve svog vlastitog Ega
I nikako, konačno
Da sa sobom jednom raščisti
Kako njih dvoje uopće nisu isti
Još pri tom ne uspjeva
Pravo "Ja" da spozna
Spasenje da dozna
Krivog Ega da se odrekne
Da porekne
S Njim nadalje
Da će se poistovjetiti
Jer Ego će mu
U Strahu priprijetiti
Krvavo da će mu se osvetiti
Te, da će mu zadati još više Boli
Ako ne nastavi ponizno da Mu se moli
Pa ti, ako imaš Hrabrosti
Bujrum... Izvoli
Traži i nađi Osobu
Koja će povremeno da te voli
Al' Istinsku Ljubav
Jer, Ljubav nije Začin
Na taj način
Nikada spoznati nećeš
Mislit ćeš da si Je našao
I u Zabludi, tako, umrijet ćeš
Samo zato jer nisi
Istraj'o do Kraja
Zadovoljivši se sitnim
Komadićima Raja
Ljubav nabrzaka
Nakratko
I na Trenutak
Pa onda Juriš u Povlačenje
U svoj bijedni, tamni Kutak
Odakle sve kriviš i gdje bježiš
Bijesno režiš
Na Čitav Svijet oko sebe
Koji je, eto, bezrazložno
Samo protiv tebe
I što tu nikog nema da te razumije
Pronađi Svjetlosti u sebi
Ona će da te umije
Svojim toplim Zrakama
Lice ti, napola sneno
Pa da se Jednom osjetiš i ti
Sretno, Blaženo i Savršeno
Te, da tvoje Sopstveno Biće
Bude najveće moguće
Životno Otkriće
Pa, neka bude Sretan i Kraj ove Priče
|
05.03.2008., srijeda
B e H a R
Gle', šta se zgodi
Kad se, u Proljeće
Mlad Pupoljak probudi
Prije n'o što stigne svoje
Opojne Mirise da ponudi
On otvori Zorom, svoj Cvijet
Da spozna Ga Sunce i Svijet
K'o kakav dragocjen
Što blista, Pehar
Latice Bijele
Il' Roza Boje, Ga krase
Nadasve
I čine Behar
Kao u nizu biserni Đerdan
Jedan
Prirode Ukras
Što mami Oči
I Čula, da osjete Slast
I neće proći nakratko zatim
A već će na Njega past'
Pčela, što zuje
I to glasno, da se jasno čuje
Minimalno, cijeli jedan Roj
Nektar Njegov, k'o da im poručuje
Sa ovoga Izvora, kol'ko želiš
Slobodno toči, loči i poj'
Ispijaj do Kraja, vadi
Opijaj se, uživaj, sladi
Otimaj, kradi, što ti Srce želi, radi
Samo, kad sve to pozavršiš
Morat' ćeš Utrobu Cvijeta da oprašiš
I dostojanstveno da se oprostiš
Baš k'o što od Njega
Vjerne mu Latice
Pa ti onda prati svoje Matice
Dok Behar
Nosit' će Vjetar
Onaj sa Planine
U Nebeske Visine
Izgledat će kao da pada promrzlo Inje
Il', pak, Snježne Pahuljice
Na sneno i mileno, k Nebu, uzdignuto Lice
Te Lutalice
Sve dok su u Zraku i dok se njišu
I na Koncu, padnu na Tlo
Oponašajući Beharnu Kišu
Za Svjedoke, Romantike
A ne za Primitivce
Za, ovog Čuda Prirode, Očevice
Behar
To su, na Cvijetu i u Zraku
Proljetne mu Latice
|
02.03.2008., nedjelja
GeRonimo
U Susret Sumraku
Točnije, negdje na Izmaku
Jednog prekrasnog, obećavajućeg Dana
Kad Čovjek, sa nebrojano mnogo Mana
Plijen, laka Lovina i Hrana
Nekome Bliskom, svom, nužno postaje
Jedino ispravno, što mi sad preostaje
Je
Da Tobom Misli u cjelosti zaokupim
Valjda, iz Bojazni, da Vremenom ne otupim
Il', ne daj ti Bože,
Kakvu ružnu Naviku da pokupim
Pa Te premećem Uzduž i Poprijeko
Neko bi, pak, rek'o
Da Te vrtim po svojoj ludoj Glavi
A Ti mi u Nju
I Najsitnije Zrnce Ljubavi stavi
Onako, kako mi Ti to radiš, stalno
Il', eventualno
Prozirnu Nit Svjetlosti, tanku
Utopljenik se, zna se
Kad prigusti, hvata i za Slamku
Kad mu Voda dođe do iznad Grla
Kad izda ga Razum i ovozemaljska Čula
Pa se okrene k sebi i ka Tebi
I dobije osjećaj da Ti u Rukama lebdi
Samo, ako uspije kako treba, da se opusti
S Povjerenjem da Ti se prepusti
I ako dopusti
Da se u tom Moru Ljubavi utopi
Molim te, sve mi
Sem Pojasa za spasavanje, na Poklon kupi
Al' ne, da sad ispadne
Da Te na nešto silim ili gonim
Jedino što želim je
U Tvojoj Ljubavi da ronim
Makar i sa statusom "Privremene Izbjeglice"
Poput Velikog Poglavice
Indijanaca u, za njih, predviđenom Rezervatu
Moja Svjetlosti i Moj Dukatu
Kad god poželim da sam Voljen i da volim
Znam da mogu u Tebi/Tobom da ronim
|
|
|
< |
ožujak, 2008 |
> |
P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
|
|
|
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
|
|
|
|
Intuicija je vodilja moja
Univerzalna Molitva:
Svevišnji,
milostivi Kreatoru - Stvoritelju,
Tebi se obraćam sa Molitvom,
Da mi podariš Spoznaju,
Na koji način da poistovjetim
Svoju Volju, sa Tvojom,
Voljom UniverzUm-a,
Kako bih, slijedeći javascript:%20void(0);
Struju Sudbine
Uspio ostvariti osobnu
Životnu Zadaću,
Tj. ponovno Sjedinjenje s Tobom,
Kao svojim Izvorom,
I time, vibrirajući na višem Stupnju i Frekvenciji Svijesti,
Aktivno uzeo Učešća
U Kreiranju i Razvoju
UniverzUm-a
H-V-A-L-A
online Casino
src="http://www.kissdesign.net/horloge/141/calendrier.js">
|
|