Zvonic Elvis C©PYRIGHT

15.03.2008., subota

V a l

Nepotpunost Projicira Privlačnost Između suprotnih Polova Da se zauvijek rješim Prošlosti Bolova Oponašajuć' Slabića Trebam jakog Pića A onaj zatočeni Dio moga Bića Dugo će još ostati Zatočen Džaba mi je i da se rasplačem Alkoholom natočen Al' ne da se utopi, već da Po Površini pluta Bez Kompasa Po Oceanu Života, da do Smrti luta Poput kakva Ždrala Sudionika nebeskoga Bala Il' poput Vala Koji juri da se razbije O svoju Obalu Sudbine Snagom Širine i Dubine Oceana, koji mu je Hrana I kojeg, od Postanka On pravi, čini i gradi Al' koji, eto nažalost, živi u Nadi Da će u Obali pronaći na Pitanja Odgovor Otškrinuti Prozor Odaje prepune Tajni Uzalud mu i Mjesec zlatno-sjajni U mrkloj mu Noći Kad ni sam još ne zna, kamo želi poći Tj, kad ne shvata Da, otkad nastade Neprestano talasa, bez Dosade Šumi, huči i Pučinom On pjeni Juri ka Imaginarnoj Stijeni K'o Mornar, u Zagrljaj svojoj Ženi Kako bi bili u Ljubavi spojeni Dok u suprotno se, taj, tvrdoglavo Ubijediti ne da I ono jedino u što Val gleda Samo je Budućnost Ne zanima ga Mogućnost Da je takav Kakav je oduvijek i bio Jedinstven, prkosan Val Još otkad je bio mal i mio I da čini Cjelinu svega Te, da te Cjeline ne bi bilo Da nije, recimo njega Eno ga, gle' Od Galebova bjega Baš K'o da ga goni Bičem Kočijaš A ti u Zrcalu, vidim ispijaš I posljednju Kap iz Flaše Čudne su ti, i ujedno iste Sve ljudske, napaćene Sudbine naše Za one što se unaprijed svega plaše Koje, opet štujem Poručujem: Ne bojte se Istine Svoga Bića Blizine Svjetlosti Topline Koja izbija iz Dubine Poput veličanstvenog Gejzira Iz Doline Tišine i Mira Pa nas svojim Glasom njeguje, miluje i dira Kao da Orkestar Anđela svira

- 16:49 - Komentari (9) - Isprintaj - #