Zvonic Elvis C©PYRIGHT

25.02.2008., ponedjeljak

PoZadiNa

U Pozadini Zvuka Galame, Meteža Raznoraznih Buka Ničeg od tog ne bi bilo Da nema Muka Tj, Apsolutne Tišine Niti bi ijedne Stvari U Prostoru bilo Da u Pozadini nema Praznine Gustine Čistine Ostatka Zvjezdane Prašine Pa se sve, osim Nje Nažalost, u Svijetu primjećuje I time niko ne uspjeva Nit' sebe, nit' druge, da usrećuje Čulima se ono Nebitno zamjećuje Svemu Sporednom, mogućem Pažnja se posvećuje Tako je, izvini... Ali, Pozadini Koja sve ostalo u sebi sadrži Niko Ruku Utjehe, ili Nade, ni da pruži A kamoli da nastoji Da je shvati i u Cjelosti da je skuži Stoga, Fokus na Nju Kol'ko možeš dugo, ti zadrži Ni o čem' ne razmišljaj Nit' Mislima što umišljaj Samo, jednostavno Osjećaj Tad, preplavit' će te Osjećaj Sličan Ushitu i Zaljubljenosti Pozadina, samo uspjeva Dvije sušte Suprotnosti premostiti Pokušaj Joj se, u Potpunosti Duhom prepustiti Tijelo opustiti I Ona sve će ti reći A da ni Slovo neće izustiti

- 22:23 - Komentari (6) - Isprintaj - #

20.02.2008., srijeda

NaJežila

U Planinskoj Kolibi Dok je Gorom Mećava Koju ništa da huči Ne spriječava Kao nikada, do sada Silovito snježila Da li si se i ti Pitam se, imalo naježila Od Zime i Hladnoće Pa ti Tijelo Drhti, trese se i cvokoće Ili je to, pak, od Topline Mojih Usana Blizine Pa ti svaka, meka Dlaka Iznenada i nabrzaka Stoji uspravno, u Vertikali Barem za Tren Djelić Sekunde, jedan mali I pitam se, da li Sam ja, još uvijek taj, koji te pali Zakonitostima Trenja Spajanjem dva užarena Kremenja Il' uz pomoć svoga Palidrvca Te, da li ti Srce, uz moje Još uvijek ubrzano kuca A Pogled u Mraku Uz Vatru Kamina, da li svjetluca Jer Poljupci su tvoji Reakcija koju na sve ovo bilježim I moram ti priznati Počinjem i ja, polagano da se ježim Lijepo mi je Ne kanim od tebe da bježim Zanemari slobodno Noćas svo Egzotično Voće Jer su sve moguće Metafore Slatkoće Uz Punu Lunu, jednostavno One svedene Na tvoje, meni uzvraćene Poljupce Medene Mlake, sočne i nipošto ledene

- 23:34 - Komentari (8) - Isprintaj - #

16.02.2008., subota

Čekao

Čekao sam predugo U samome sebi Nadajuć' se Tebi Strpljivo sam tako samo stajao I znaš šta Ti mogu reći Nisam se pokajao Jer sam Te svu Od prekrasnih Misli izvajao Kao, poput Afrodite i Venere Skulpturu, tj. Savršen Kip Meni, u cjelosti identičan Tip Koji Ljubavlju ispunjam I koji me svim, zauzvrat ispunja Moja Ti se Duša stoga zahvalno klanja Prvo si mi bila, izdaleka, dosta manja A onda izbliza, sve viša i viša Konačno si istrčala iz svoga Skrovišta U Zonu moga Lovišta Dojahala mi Na Svjetlosti osjedlanoj Zraci Obuzeli su me, odmah, vrući Trnci I ugodni Žmarci Pa smo se stopili Poljupcima U jedan Vreli Plamičak Čiji se Jezičak Uzdizao sve u Nedogled K'o da ga je potpalio čitav Drvored I to od Jela A Vatra ga je gutala i halapljivo jela Eto tol'ko je u jednoj Noći Nebo bez Zvijezda Iz našega Gnijezda, raskošno sijalo A nama dvoma je u istoj Strasti Još više prijalo Jer Tvoje je Srce napokon moje grijalo

- 17:19 - Komentari (10) - Isprintaj - #

10.02.2008., nedjelja

SaDa

Ako ti Um u Budućnost bježi Te, ako tamo, negdje, skrivena leži Ta, što te drži, u Bolje, Lažna Nada Uđi u Sada Kroz Života uske, Iglene Uši A Prošlost i sve Ono što te guši Za sobom, kao Domine poruši Opusti se Prepusti se Sada Sebi Talog od Problema Noktima grebi I ispod Površine Ispod Sloja Prašine Ukazat će ti se Život, koji vrvi Jedinstveno Otkriće Tvoje Savršeno Biće U Tijelu, od Mesa i Krvi Udahni Izdahni Osjetiš li Sada svoj sopstveni Puls Tvoj Nemir remeti i Svemir Al' vidiš Ipak, napravili smo još jedan Plus Velik Al' ne prevelik, kao Krst Pa da se na njemu kasapi, pati i muči Iz teških se Situacija dosta toga nauči Duša sazrijeva I dalje se razvija Poput Tijesta Što ga razvlači dugačka Oklagija I ona je Naga, da ne može biti Nagija Samo za ono Oko, koje hoće da je primjeti I Samo za ono Biće koje Sada nastoji Sebe da se sjeti A kada se to desi Od Lakoće, u Stanju je i k Nebu da poleti

- 15:39 - Komentari (15) - Isprintaj - #

01.02.2008., petak

Butter

Dajem se u Potjeru Za tobom, Buteru Kunem se i u Vjeru Da znaš, da ne lažem Kad' kažem Kako imam jaku Želju da te mažem K'o na Krišku Kruha suha Pa da te, vođen Čulom Njuha Svu u se upijem, i ako uspijem Onda, kušam Ili barem, da to pokušam Samo tebe, jedan Ugriz Jedan jedini Liz Dopusti mi, makar to, please Pa da i ja, u Krošnji Sreće U Izobilju, Pljuvačku Pustim nek' poteče Zbog tebe, moj slasni Prekrasni Buteru Zar ti to još nije jasno Kako bih mogao, ako nije prekasno Jezikom, slasno Da te trackam i mljackam Pazeć', da te ne bih odmah progutao Najrađe bih još dugo, dugo, po tebi lutao Taman tol'ko, kol'ko treba Dovoljno, da te prije sažvačem I u Ptijalin, skroz, da te namačem Kao Obrok, najprivlačniji, jestiv I konačno, zauvijek da te smjestim U Stomak, da napravim Pomak Onako, u Ekstazi sav Da te lansiram u Nezaborav Zadovoljenih svih mogućih Osjetila Kockice Butera Ti, što si mi u Med sletila Pa si se dosjetila Da mi niz Grlo kliziš glatko Ja bih da te mažem, Lutko Ja bih da ovo ne traje kratko

- 18:00 - Komentari (12) - Isprintaj - #