Zvonic Elvis C©PYRIGHT

16.02.2008., subota

Čekao

Čekao sam predugo U samome sebi Nadajuć' se Tebi Strpljivo sam tako samo stajao I znaš šta Ti mogu reći Nisam se pokajao Jer sam Te svu Od prekrasnih Misli izvajao Kao, poput Afrodite i Venere Skulpturu, tj. Savršen Kip Meni, u cjelosti identičan Tip Koji Ljubavlju ispunjam I koji me svim, zauzvrat ispunja Moja Ti se Duša stoga zahvalno klanja Prvo si mi bila, izdaleka, dosta manja A onda izbliza, sve viša i viša Konačno si istrčala iz svoga Skrovišta U Zonu moga Lovišta Dojahala mi Na Svjetlosti osjedlanoj Zraci Obuzeli su me, odmah, vrući Trnci I ugodni Žmarci Pa smo se stopili Poljupcima U jedan Vreli Plamičak Čiji se Jezičak Uzdizao sve u Nedogled K'o da ga je potpalio čitav Drvored I to od Jela A Vatra ga je gutala i halapljivo jela Eto tol'ko je u jednoj Noći Nebo bez Zvijezda Iz našega Gnijezda, raskošno sijalo A nama dvoma je u istoj Strasti Još više prijalo Jer Tvoje je Srce napokon moje grijalo

- 17:19 - Komentari (10) - Isprintaj - #