Zvonic Elvis C©PYRIGHT

27.01.2008., nedjelja

Djeca

Mada još nemam Djece svoje Kako Stvari stoje Ali, da ih, recimo Dvoje, imam Po cijeli bih Dan mogao S njima da se igram Dao bih im onaj Osjećaj Pravi Puno Topline i još više Ljubavi Ili, ako im je to, pak, draže Koliko god da od mene traže Beskrajno Pažnje Težio bih da izrastu U Osobe, moralne, karakterom snažne I sve bi one, vremenom, nadam se Vrijednosti lažne Za njih postale apsolutno nevažne Jednako sitne i nebitne Imali bi, Krov nad Glavom Lijepo I ne bi se Slavom Slijepo uzdizali, sve do Neba Imali bi dovoljno Koliko za jedan Život treba Samopouzdanja Te ne bi ovisli o tome Da se njihovom Egu ponizno klanja Naročito ako su to u Pitanju Ona Bića, duhovno manja Samo iz Koristoljublja i čistog Interesa Niti bi sijali u drugim Srcima Sjeme Bijesa Svi smo mi samo Ljudi, od Krvi i Mesa I svi smo bili nečija Djeca, prije ili kasnije Sad, kako ovo napisah, i meni samom je to jasnije Čitam retke iznova, i ponavljam ih glasnije

- 16:17 - Komentari (10) - Isprintaj - #