|
Zvonic Elvis C©PYRIGHT
29.11.2007., četvrtak
Za Bolje Sutra
Živim za Bolje Sutra
Ustajem se Rano, svakog Jutra
Da rješavam Tuđe Probleme
Pitam se, šta li bi bilo
Da nema, eto, slučajno mene
Nemam ni Djece, ni Žene
Mada bih to najviše imati htio
Onda bih se, samo Njima
U Cjelosti, Pažnjom posvetio
Prestao bih se za Druge sekirati
Ako bih to već mogao birati
Al', ko će ga znati
Kakvi će me tad, Problemi okupirati
Samo jedno znam, da ne kanim stati
Stisn'o sam Šaku, tapkam u Mraku
Pipam i tražim svoje Svjetlo
Ne znam kol'ko je to pametno
Jer sam skroz isključio RazUm
Tvrdoglavo sprovodim NaUm
Da nabasam na Svoju Sudbinu
Osjetilno, za koju Godinu
Il' možda Ona prije zgrabi mene
Tu je i veliko Strpljenje
Kao i Ljubav, koju gajim Unutra
Ispod Dugina Kaputa
Za sve One, s kojim ću djeliti
To Bolje Sutra
|
25.11.2007., nedjelja
Emocije na Prodaju
Ma koliko se Ljudi trudili
Da svoje prave Misli prikriju
Lažni Osmjesi ih na Koncu odaju
Emocije su Danas na Prodaju !
Slušam Ljude što po Pijaci hodaju
"Dat ćeš mi Kilo i po od te jedne Vrste"
Pa onda stanu, počnu brojati na Prste
"I još trideset Deka od te tamo Druge"
Malo Veselja, Uzbuđenja i mrvicu Tuge
Da sebi Dan začine
Na mnogobrojne, već isprobane načine
"Treba mi Pun Kamion Ljubavi
Da me iz ovog Stanja Blokade izbavi
Bar Iluzorno, na Trenutak"
Svako od nas ima svoj Intimni Kutak
Gdje pravi Pauzu od ostatka Svijeta
I gdje ga niko ne dira, niti mu smeta
Ta nije Sreća Štafeta
Da ide iz Ruke u Ruku
I kad te napusti
Trebao bi da osjećaš samo Muku
Kao da te nečim oštrim po Leđima tuku
I kao da nikad više neće do tebe doći
I ti je više nećeš osjetiti moći
Pa onda trk' na Pijacu, po Nju, da je kupiš
Kakvu ti Priču slože, naprosto zaglupiš
Koliko Para, toliko Melodije
Svaki Prodavač ti se umješno lažno smije
Otrovnim Zubima, poput Zmije
Al' slatko, zavodljivo, bez da te vrijeđa
Nemoj mu slučajno okrenuti Leđa
Jer nije ti ni Prijatelj, ni Brat, ni Rod
Od njega možeš samo dobiti Ubod
I sav Nebeski Svod
Ti tad može pasti, kao Mrak na Oči
Možda tek tad osjetiš Emocija prave Moći
|
22.11.2007., četvrtak
StooLjeće
Nisam siguran da li mi
Neki nevidljivi Glas na Uho šapuće
Ili mi Poruka od Značaja
Sama u Glavu dolijeće
Al' ako je ovo, sad na Snazi
To, dugo očekivano StoLjeće
S puno Napretka, Blagostanja
I za svakog od nas Sreće
Sve mi nešto, ipak, govori
Da od Njega, nažalost, ništa biti neće
Nova Tehnologija, i ne izađe
A već ide u Smeće
Muka me hvata i Stomak mi se prevrće
Kad čujem kako nemilice sijeku Staro Drveće
Kako bi sagradili Pašnjake od Trave
Za Krave, još veće
Zarad i u Korist Moćnoga Lanca Fast Food-a
Ma nije ona Krava što ju jedemo
Nit' zaražena, niti je luda
Ludi smo sami, čim nama upravlja Neznanje
Svako Veče nam u Dnevniku vrše Mozga pranje
Izlizane, šuplje Priče u Nedogled
Čisto Sranje
I ono malo Sivih Ćelija razrijede, još na Tanje
Samo nek ih je, k'o i nas, bitno Manje
Nek nestane onih pravih, hrabrih Dasa
Uspravnog Stasa i Razumna Glasa
Progutat' će ih Bezvoljnika Široka Masa
I niko od njih više neće htjeti
Nit uspjeti, da se ljuti
Čak ni kad Japanci Zlatno-Žuti
Krenu Flotama, na Kitove rijetke
Da ih biju, na njih siju i da troše Metke
K'o Fol, nestalo im Algi, pa su gladni
A Pojima nemaju kol'ko su u stvari Jadni
Baš k'o što su i njihova Braća po Koži, iz Kine
Koji Kurac ugnjetavaju Tibetance, te Ljude fine
Il' pak Korejanci
Sjevernjaci i Južnjaci
Ponašaju se k'o da su jedni drugima Stranci
Pa, između sebe, kad im sine
Postavljaju po Granici smrtonosne Mine
Tu su i Amerikanci
Kojima se, po Običaju, uvijek gine
Pa za Cijenu Nafte, šalju Sinove na Arape
One iste Arape što stavljaju na Glavu neoprane Čarape
Uvijek Fore Dječije, iste
Glume Teroriste
Ruše Budine Svete Biste
Kao i one dvije najljepše Zgrade
I jedni i drugi mi se svojim Postupcima gade
Ja volim poštene Ljude, što marljivo i vrijedno Rade
I nema tog Kriterija po čemu cijenim ovo Stoljeće
U kome je, do sad, Najveće Otkriće
Plava Pilula, što diže nesigurnu Muškost
Stanly Kubrick, izrek'o si temeljitu Glupost
Kad si, pred koju Deceniju
Snimao onu svoju čuvenu Odiseju
Jedino si pogodio, priznajem, Majmuna Onomatopeju
|
15.11.2007., četvrtak
Put U Nepoznato
Ne hajte puno zato
Što razbacujem
I Novac i Zlato
Za jedan, vama nebitan
Tiket u Nepoznato
Kamo će me, nadam se
Odvesti Vlak
Brži, nego što je to moj
Dosadašnji Korak
U kome ima da me čeka Mrak
Ni izdaleka tako Gorak
Niti, kao što je to do sada
Hladan, Gadan i Osamljen
I gdje se neću Nag i Razodjeven
Osjećati, pred Ogledalom
Kriv i Posramljen
Možda, jedino
Lijepim Osjećajem Osvojen
Eto, baš taj Tiket u Nepoznato
Koji držim u Ruci
Povuci
Razbucaj ga na Dva Dijela
Jer su Njemu slično
Odvojena i ova naša Tijela
I u Daljine od, na Tisuće Milja
U Smjeru nagnutog Kovilja
I ostalog, Vjetrom povijenog Bilja
Mislima me, barem prati
Za Prošlošću ne pati
Jer to neće uspjeti da me vrati
A kad ti Duša konačno shvati
Šta ti je sve moja bila spremna dati
Naprijed i Avanti
Ne dvoumi se, već plati
Kupi sebi isti Tiket jedan
Jer, Put je u Nepoznato
Svake takve Žrtve vrijedan
A tamo će da nas čeka
Život Siguran i nadasve Bezbjedan
|
13.11.2007., utorak
KreMeNje
Zaljubljenost i Ushićenje
Kao Kremenje
Stisnuto, u Pesnice
Između kojih pršte Iskre
Trenjem, kao Krijesnice
Te dvije Bliznakinje, Sestrice
Kad se Jedna k Drugoj pomiče
Usnama Usne dotiče
Takav Dodir mi Dušu na još veći Nivo potiče
Ništa mi ne promiče
S tim da tu nije Kraj ove Priče...
Nebo samo mi, tako, postane puno bliže
A svi Problemi
Kad pogledam prema naniže
Izgledaju Majušno
Sitno, poput Zrna Riže
Nebeske Varnice
Evo vam još Jedna, Nova stiže
Da ugrije Cvokotnu Hladnoću
Pogotovo, što to hoću
Da vam dugo, dugo tinjam Noću
I dam Tajni Odgovor na još Tajniji Upit
Kako Zaljubljenost, uz svoj Ushit
I u Vakuumu uspje čak da plamti
Koga zanima i ko želi znati
Neka me prati i nek' upamti:
Ma koliko pokušao dati Zraka Vatri
Shvati
Da ona i pored Zakona Prirode
Gori ispod Zemlje, gori ispod Vode
Te da, i u Eteru
Ljubavi itekako umiju da gode
|
10.11.2007., subota
Boje SemaFora
ZELENO
ŽUTO
CRVENO
Sve je Boje Semafora
Poprimila Jesenja Flora
A Kiša se na Zemlju sručila
K'o da se u zadnji Momenat naručila
I kao da su isparila i presušila
Sva moguća Svjetska Mora
Šta ćeš
Valjda tako, u ovo Doba Godine, biti mora
Dok ovaj Hir Prirode
Gledam sa Okna Prozora
Pažnju mi plijeni Vjetar Kovitlac
Što upućuje svaki svoj precizan Hitac
Ka ofarbanom Lišću sa Grana
Što ovih će, masovno, Dana
Po Tlu, oboreno i umrtvljeno ležati
I tu će Ga Vjetar kovitlati, a Ono će bježati
I taj će Njegov
Unaprijed na Neuspjeh osuđen Bjeg
Okončati čim padne prvi Snijeg
Tad Lišće će padati prestati
I Boje Semafora će nestati
Odnosno, neće Ga uopće za Oko biti
Snijeg će sve Zabijeliti
Pa će Ga od Pogleda skriti
|
09.11.2007., petak
Otvaranje
Ti...
Kažem, samo Ti...
Možeš da me otvoriš
Kad god to poželiš
Ali nipošto Silom
Brutalno, Grubo i sa svom Snagom
Kao što Trezore s Blagom
Otvaraju Pilom
Već, Milom
Milošću, kojom prštiš i zračiš
Da samo znaš
Koliko mojoj Sreći značiš
Najdraži si i najukusniji Slatkiš
Koga sam neutješno gladan
Kad otvorim Jutrom Oči
Znaj, prvo se Tebi nadam
Nije da se pravdam
Al' ne mogu da se svladam
A kamoli da se smirim i obuzmem
Kada Te u Naručje svoje vrelo ja uzmem
K'o da je Ono uvijek
I bilo za Tebe predviđeno Mjesto
Moj Zagrljaj, Tvoj Ljubavni Prijestol
Vjeruj mi da bih smjesta nest'o
Kada Tebe kraj mene ne bi bilo
Stoga me otvaraj, nježno i milo
Do Srži
Gdje Lava iz Nutrine ključa i prži
I bez obzira što Vrelina izaziva Znoj
I Iskre frkću kao da je Kratak Spoj
Otvaraj me lagano, Sloj po Sloj
A kad dođeš do Duše čistog Jezgra
E, tamo sam Vječito Tvoj
|
08.11.2007., četvrtak
Škorp&JA
Mada to znam i od prije
Čim se Dominacija Škorpije
Na Vrhunac svoje Moći probije
Svi, k'o da se pretvore u Krvopije
I usred te, nazovi, Agonije
Gdje svak' te verbalno u Zdrav Mozak bije
Pri tom te tapše i lažno ti se smije
Da bi ti bilo lakše, treba Suza da se lije
I dok tako izigravamo bezvoljne Zombije
Il' sikćemo jedni na druge, k'o otrovnice Zmije
Svako je na svakog, ni zbog čega Kivan
Bezrazložno, s ekstra Dozom, Agresivan
Okrutan postaje i onaj što je nekad bio Divan
Čak, osjeti se, ima Nervoze
I između Redova ove Proze
Situacija, neprimjereno glupa
Al' Crna sam Rupa
I sve zle Škorpije skupa
Makar im Žalac bio velik k'o Palac
Ima da sažvačem, pa ih onda ispljunem
I još im se kunem
Svijeću Vladavine njihove
Da ću da udunem
Samo ako malo jače puhnem
|
03.11.2007., subota
CiganKA
Hej
Zaboravi Pijanku
Idemo na Igranku
Da gledamo Ciganku
Živu, od Krvi i Mesa
Kako Zanosno i Ponosno
Pokretima svog Trbušnog Plesa
Bokovima mješa
I vrti se, k'o na Vatri Ražnja
Njezina je cijela
Prvog Reda Muška Pažnja
Dok Tijelom Ona odaje
Što sve zna i umije
Očima se otvoreno, neprestano smije
Eh' da ih je barem 'vakve Dvije
Bilo bi Duplo Zanimljivije
Mada, ni ovako nije loše
Čaše se lome, Pare se troše
Pokreti joj govore sve što Duša smjera
I to s takvom Lakoćom
Poput kakva Pera
Da li se to ja prevaram u Voajera
K'o što u Vukodlaka, kad je Luna puna
Ili samo lebdim, poput Mjehurića Sapuna
Iskreno, nije tako ni bitno
Jer Odgovore ne trebam hitno
Al' što Ova pleše dinamitno
Živahna Cigančica
Žustra Igračica
Vesela Zabavljačica
I Trbuhom Plesačica
|
01.11.2007., četvrtak
DubINa
Posmatram Rotirajuće Vreteno
I iskreno rečeno...
Puno više me privlače
Valjda zato što se osjećam jače
Il' što je to moj Horoskopski Znak
Zrak
Nebo
I Visina
Nego li Boje Tamnog Sljeza Dubina
Tišina
Rađe no Divljina
Džungla, Nemir i Kaos
Ali evo Danas, začepljam Nos
Na Glavu skačem, Misli umačem
I ronim što se dublje može
Duboko, duboko, ispod Kože
Ispod svih zaraslih, slanih Rana
Stečenih minulih:
Godina, Mjeseci i Dana
Gdje Duša, k'o u Kolijevci prebiva
Kad ima nad njom da neko brižno bdije
I gdje joj Bilo zna užurbano da bije
Kad se u Momentu Slabosti
Ispod tvrde Kosti, iz Straha krije
U Svijetu svog osobnog Labirinta
Prikrita
Od Noktiju zaštićena
Najljepšim Fotonima, k'o Dukatima, okićena
Pa i u Dubini, u kojoj inače:
Dominira Mrak
Nedostaje Zrak
I pritišće Tlak
Sija Svjetlo upaljene mirisne Svijeće
Otvara Latice Cvijeće, pupi Drveće
Na Behar Pčela slijeće, k'o u Proljeće
I još, kao najveće Umjeće
Jedan Mikrokosmos se okreće
Okolo svoje sopstvene Ose
Tu se Zakoni Fizike sami sa sobom kose
Eto, takva je Dubina
K'o kakva Nedodirljiva Blizina
Kad joj se konačno dosegne Tlo
Tada u Jedno se spajaju i Dobro i Zlo
Odnosno, sve postaje Stvar Subjektivnog Suda
I u tom Momentu postaju Moguća sva Čuda
Sad pretjerujem, jer može zvučati Ludo
Al' Čudo prestaje onda biti Čudo
Čim se s Lakoćom ostvariti može
Tu Duboko, najdublje, ispod Kože
Osjećam se kao da idem Unazad
A Stomak mi razdire nemoguća Glad
Da krenem Naprijed
Jer, ako budem pratio Cjeline Slijed
Možda, kad budem Djed Sijed
Odam sebi Tajnu, k'o Drug Drugu
Čovječe, pa vrtimo se stalno u Krugu
Il' bolje rečeno, u Spirali
S tim da su Krugovi u Početku Mali
Pa onda koncentrično veći i sve veći
Slobodno se kad god poželiš
Svojoj Dubini okreći
A Život će, s tobom il' bez tebe
Na isti Način teći
Eto to sam ti još samo htio reći
|
|
|
< |
studeni, 2007 |
> |
P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
|
Intuicija je vodilja moja
Univerzalna Molitva:
Svevišnji,
milostivi Kreatoru - Stvoritelju,
Tebi se obraćam sa Molitvom,
Da mi podariš Spoznaju,
Na koji način da poistovjetim
Svoju Volju, sa Tvojom,
Voljom UniverzUm-a,
Kako bih, slijedeći javascript:%20void(0);
Struju Sudbine
Uspio ostvariti osobnu
Životnu Zadaću,
Tj. ponovno Sjedinjenje s Tobom,
Kao svojim Izvorom,
I time, vibrirajući na višem Stupnju i Frekvenciji Svijesti,
Aktivno uzeo Učešća
U Kreiranju i Razvoju
UniverzUm-a
H-V-A-L-A
online Casino
src="http://www.kissdesign.net/horloge/141/calendrier.js">
|
|