Ne hajte puno zato
Što razbacujem
I Novac i Zlato
Za jedan, vama nebitan
Tiket u Nepoznato
Kamo će me, nadam se
Odvesti Vlak
Brži, nego što je to moj
Dosadašnji Korak
U kome ima da me čeka Mrak
Ni izdaleka tako Gorak
Niti, kao što je to do sada
Hladan, Gadan i Osamljen
I gdje se neću Nag i Razodjeven
Osjećati, pred Ogledalom
Kriv i Posramljen
Možda, jedino
Lijepim Osjećajem Osvojen
Eto, baš taj Tiket u Nepoznato
Koji držim u Ruci
Povuci
Razbucaj ga na Dva Dijela
Jer su Njemu slično
Odvojena i ova naša Tijela
I u Daljine od, na Tisuće Milja
U Smjeru nagnutog Kovilja
I ostalog, Vjetrom povijenog Bilja
Mislima me, barem prati
Za Prošlošću ne pati
Jer to neće uspjeti da me vrati
A kad ti Duša konačno shvati
Šta ti je sve moja bila spremna dati
Naprijed i Avanti
Ne dvoumi se, već plati
Kupi sebi isti Tiket jedan
Jer, Put je u Nepoznato
Svake takve Žrtve vrijedan
A tamo će da nas čeka
Život Siguran i nadasve Bezbjedan
|