ZELENO
ŽUTO
CRVENO
Sve je Boje Semafora
Poprimila Jesenja Flora
A Kiša se na Zemlju sručila
K'o da se u zadnji Momenat naručila
I kao da su isparila i presušila
Sva moguća Svjetska Mora
Šta ćeš
Valjda tako, u ovo Doba Godine, biti mora
Dok ovaj Hir Prirode
Gledam sa Okna Prozora
Pažnju mi plijeni Vjetar Kovitlac
Što upućuje svaki svoj precizan Hitac
Ka ofarbanom Lišću sa Grana
Što ovih će, masovno, Dana
Po Tlu, oboreno i umrtvljeno ležati
I tu će Ga Vjetar kovitlati, a Ono će bježati
I taj će Njegov
Unaprijed na Neuspjeh osuđen Bjeg
Okončati čim padne prvi Snijeg
Tad Lišće će padati prestati
I Boje Semafora će nestati
Odnosno, neće Ga uopće za Oko biti
Snijeg će sve Zabijeliti
Pa će Ga od Pogleda skriti
|