everything4you
nedjelja, 28.01.2007.
...tajna...
...htjela bih pisati ali neznam o čemu...htjela bih izbaciti ovu bol iz sebe ali ne mogu naći pravu riječ...riječi...ni milijun riječi ne može izraziti kako se osjećam...nižem slova...tražim pravi smisao...povezujem riječi...rečenice...ali tako sam izgubljena...ima li išta smisla u mom životu?...gdje je nestala sreća...osmijesi?...gdje se sam se izgubila?...u nečijim lažnim riječima...neispunjenim obećanjima...u tebi...još ću ti jednom kroz suze reći koliko te volim...zar ne čuješ moju bol?...ruke su ti hladne...pogled od leda...plašiš me...znam,ne voliš me...ali ne gledaj me tako...nisam kriva što te volim...i što će moje srce ostati zauvijek tvoje...ponekad prepoznam tvoj miris na nekome...sve se uspomene vrate...okrećem se iza sebe...tisuću tuđih koraka...ali ni jedan tvoj...ti lutaš nekim drugim stazama...slamaš srca...i krećeš dalje...gledaš ravno...i ne okrećeš se...jedna pjesma kaže:"mladost plaća sve,greške slučajne,sebi praštati neću,jer sam u očima tvojim prepoznala nesreću..."ti si dio jedne mladosti...nešto posebno...i tako bolno...prva noć ljubavi...slomljeno srce...tajna mog života...
utorak, 23.01.2007.
...najveća istina...
...danas neću puno pisati...riječi su tako teške...a u svakom slovu si ti...neću pisati o tome koliko me boli tvoja nevjera...grube riječi...nož u leđima...neću pisati o našim sretnim danima...ni o tvojim predivnim smeđim očima...najljepšim usnama...i mirisu jednog tijela...neću spominjati nju...ne želim plakati...ne,barem danas ne...jer nebo plače umjesto mene...neću pisati o tome koliko te želim...napisati ću samo najveću istinu mog života:volim te ljubavi...moj dragi...koji više nije moj...volim te...
Hej ljubavi moja draga
nasoj sreci nema traga
ceznja me za tobom slama
jos uvek sam duso sama
Kad se setim nasih dana
u srcu se budi rana
iz jedne smo case pili
opijeni srecom bili
Dal je kriva druga zena
sto je casa ispijena
ja sam sada samo jedna
zena vise ostavljena
Hej biseru moj neverni
zasto ides, reci meni
zbog cega me ti ostavljas
i zasto me zaboravljas
Kad se setim nasih dana
u srcu se budi rana
iz jedne smo case pili
opijeni srecom bili...
subota, 20.01.2007.
štafeta...
...evo da napišem nekoliko riječi o sebi...vrlo sam osjećajna osoba...uvijek neke stvari previše uzimam srcu...volim iskrenost...ne podnosim kad mi netko priča jedno,a iza leđa govori nešto drugo...ne volim dvolične osobe...a za osobu koju volim spremna sam sve napraviti...jako volim jedno osobu...jednog dečka smeđih očiju...koji me je povrijedio kao nitko u životu...ali ni to nije izbrisalo moju ljubav prema njemu...cijeli moj blog je ustvari posvećen njemu...ne znam hoću li ikad više moći nekoga voljeti kao njega...mislim da ne...a nekako moram krenuti dalje...jer on više nije moj...svaki dan se pokušavam s tim pomiriti ali ne ide...on mora svaku imati...a ja želim samo njega...voljela bih upoznati nekoga da izbrišem ovu ljubav...inače volim pisati,tako olakšam dušu i pronalazim sebe kroz riječi...znam da mnogo ljudi ima problema i da ih nemam samo ja,ali sve ovo što mi se dogodilo jako me boli...znate kako je...kad zavolite neku osobu više od sebe...a onda vas ta osoba povrijedi...iznevjeri....sve što se gradili se u jednom trenu sruši...cijeli svijet...uvijek sam vjerovala u ljubav...a sada više nisam sigurna...postoji li prava ljubav...ili uvijek samo jedna osoba voli i onda ostane povrijeđena...meni je ljubav važna u životu...mislim da se bez nje ne može...i ništa ne boli kao ona...ali neću više o ljubavi,jer bi o tome mogla pričati satima,danima...što još volim?...izlaziti s frendicama...slušati glazbu...eto to je sve za sad...želim se zahvaliti svima koji me podržavaju i pišu riječi utjehe,posebno soul_of_ love,teate,i naty-ri...
Štafetu šaljem dalje:
-naty-ri
utorak, 16.01.2007.
...put života...
...dotakao si moju dušu...kako više nitko nakon tebe nije uspio...unosio si sreću u moj život...lagano...s dodirima...poljupcima...riječima...i u trenu kad sam pomislila da me voliš sve si srušio...pogodio si me mačem u srce...i svaki komadić sreće si mi uzeo...ostala sam sama...još uvijek se okrećem za tobom...nadam se da si tu...a oko mene samo sjena...miris stare ljubavi...sve je nestalo...suze mi padaju na dlanove...boli me...jako...ne,ne boli ljubav...to je nešto jače...krvava ruža...zgažena nevjerom...izgubljeni sjaj u očima...traži dom među zvijezdama...zalutalim nesretnim dušama...na usnama mi poljubac izdajice...još uvijek ga osjećam...od njega živim...i umirem...prodaj mi ponovno neku laž...prozirnu...a ja ću ti vjerovati...ne,ti mi ne bi lagao...jer ja lažem samu sebe...da si me jednom barem malo volio...ali da nije trajalo...nije vrijedilo...samo je jedna istina..."mi" nikad nismo ni postojali...to je bila moja iluzija...jer uvijek su postojale "one"...sve sam znala...ali sam zatvarala oči...jer istina je bolna...nisam je mogla prihvatiti...još ne mogu...trudim se ali sam preslaba...ubio si me...izvukao si posljedni dah života...smijao si mi se jer si znao koliko te volim...zadrži za sebe grube riječi...sad su suvišne...ne možeš me više povrijediti...jer pogodio si me tamo gdje me najviše boli...varao si me dok sam ja sanjala u suzama...molila sam da potrajemo...ali nitko me nije čuo...sad putujem kroz život...s lažnim osmijehom...hoće li se naći tko na mom putu...ili ću zauvijek putovati sama...?
četvrtak, 11.01.2007.
...ne verujem da me ne voliš...
Hladan Bozic napolju
zima me za ruku steze
a tvoj i moj zivot
jedan od drugog beze
Sta smo rekli, rekli smo
nema nazad s ovog puta
tog si dana srusio
citav svet za par minuta
Ma nije moguce
da me svaka rec tvoja gadja
nisi ti cudo bozije
sto se jednom u zivotu radja
Sve izgubljeno je nadjeno
a gde si ti
da li te dusa zaboli
na svoje mesto vraceno
a gde si ti
sa nekim ko te ne voli
Ne verujem da me ne volis
Svaku tvoju rec jos cuvam
kao posvetu od srebra
i ne mrzim te sto si me gurnuo
sa sedmog neba
Jos po tebi ravnam
svaki korak svoj
sto se ljubav meni sveti
ma nisi moj, vise nisi moj
I dok hladis se od mene
ljubav nam je propala
kazem srcu put pod noge
a jos me bole stopala
Ne verujem da me ne volis
ponedjeljak, 08.01.2007.
...sivilo boli...
...budim se iz sna...nakon dugo vremena...tek sad shvaćam da je stvarno kraj...iako već odavno ne postojimo...jer u meni tražiš riječi utjehe...meni govoriš koliko je voliš...boli do kosti,zar ne?...kažeš da već noćima ne spavaš...ni ja isto...budim se u suzama i odmahujem glavom...ne vjerujem da mi se to stvarno događa...odmah mi se vrate naši sretni dani...mjesto na kojem si mi rekao da me voliš...da sam ona prava...lagao si...sve si mi lagao...bacao si mi prašinu u oči...voliš...ali tek sada...ne,mene ne...sada kad ti suze magle oči...a ruke drhe...suhe usne govore samo jedno ime....sad tek znaš...koliko ljubav boil...sve sam ti dala...zadnju mrvicu ponosa...koju si odbacio i zgazio...a mene otpratio hladnim pogledom...i grubim riječima...i baš mene sada zoveš...kada trebaš nekoga da te posluša...ne,oprosti ali ne mogu...slušati o njoj...ne,to nikada...srce mi krvari...a ona je sol...koja užasno boli...ne mogu više disati...guši me ova tuga...ne mogu je progutati...ni sve ovo vrijeme baciti u vodu...ne mogu te tek tako zaboraviti...ni gledati te kao prijatelja...ja nisam ti...lice mi je već umorno...isprano suzama...srce je sve tiše...nema više za koga živjeti...da te mogu barem izbrisati...svaki trenutak s tobom...i baciti u najdublji ocean...sve pretvoriti u pijesak...da bude bezvrijedno...ali ne mogu ništa...samo sam mala osoba u okrutnom svijetu...tako sama...zvijezda bez sjaja...nevidljiva...nevažna...ubija me ova prokleta ljubav...ja volim tebe...a ti nju...posljedni komadić sreće sam dignula s poda onda kad bio kraj mene...a slutila sam kraj...posljednji osmijeh je već odavno negdje spremljen...a ne znam gdje...možda u tvojim očima...zadnja suza upravo je pala...zadnja...za večeras...
nedjelja, 07.01.2007.
...nesretna ljubav...
...danas su nebo prekrili oblaci...baš kao i moje srce...rekao si mi da voliš nju...kao što ja volim tebe...bila sam ti utjeha...kao što su meni bili drugi...sigurno si već shvatio da utjehe nema...znam da srce ne bira ali zašto si zavolio nju?...a mogli smo oboje biti sretni...skidala sam ti zvijezde s neba...i bisere iz najdubljeg mora...a ti si me varao...dok nisi upoznao nju...koja ti je ukrala srce...koje je nekad pripadalao meni...znam da je...barem na kratko...sjediš li ti u mraku sobe?...dok te muče misli...i žudnja za starim vremenima...shvaćaš li sad kako si me mučio...što si mi sve radio...kako boli kad te povrijedi voljena osoba?...kad osjetiš krvave suze na hladnim obrazima....poželiš vrištati da bol prestane...ali nitko ne čuje...topiš li tugu u čaši?...da barem na trenutak osjetiš lažno olakšanje...osjećaš li ponekad da ne možeš dalje...da je svijet premali za tebe?...sve što želim je tvoje tijelo da me grije u zimskim noćima...i tvoje usne da mi vrate život...znam da tražim nemoguće...ništa nije kao nekada...kad si želio da stalno budem kraj tebe...ništa nije isto i nikada se neće ponoviti...samo je moja ljubav ista...neizbrisiva...bolna...toliko te volim...i ne želim nikog drugog...a znam da ću morati...ako ikad poželiš da ti netko obriše suze...zagrli nježno...zovi me...ja ću biti tu za tebe...uvijek u blizni....iako znam da ćeš vidjeti nju dok me ljubiš...moje oči poznaju samo tebe...
