everything4you
ponedjeljak, 08.01.2007.
...sivilo boli...
...budim se iz sna...nakon dugo vremena...tek sad shvaćam da je stvarno kraj...iako već odavno ne postojimo...jer u meni tražiš riječi utjehe...meni govoriš koliko je voliš...boli do kosti,zar ne?...kažeš da već noćima ne spavaš...ni ja isto...budim se u suzama i odmahujem glavom...ne vjerujem da mi se to stvarno događa...odmah mi se vrate naši sretni dani...mjesto na kojem si mi rekao da me voliš...da sam ona prava...lagao si...sve si mi lagao...bacao si mi prašinu u oči...voliš...ali tek sada...ne,mene ne...sada kad ti suze magle oči...a ruke drhe...suhe usne govore samo jedno ime....sad tek znaš...koliko ljubav boil...sve sam ti dala...zadnju mrvicu ponosa...koju si odbacio i zgazio...a mene otpratio hladnim pogledom...i grubim riječima...i baš mene sada zoveš...kada trebaš nekoga da te posluša...ne,oprosti ali ne mogu...slušati o njoj...ne,to nikada...srce mi krvari...a ona je sol...koja užasno boli...ne mogu više disati...guši me ova tuga...ne mogu je progutati...ni sve ovo vrijeme baciti u vodu...ne mogu te tek tako zaboraviti...ni gledati te kao prijatelja...ja nisam ti...lice mi je već umorno...isprano suzama...srce je sve tiše...nema više za koga živjeti...da te mogu barem izbrisati...svaki trenutak s tobom...i baciti u najdublji ocean...sve pretvoriti u pijesak...da bude bezvrijedno...ali ne mogu ništa...samo sam mala osoba u okrutnom svijetu...tako sama...zvijezda bez sjaja...nevidljiva...nevažna...ubija me ova prokleta ljubav...ja volim tebe...a ti nju...posljedni komadić sreće sam dignula s poda onda kad bio kraj mene...a slutila sam kraj...posljednji osmijeh je već odavno negdje spremljen...a ne znam gdje...možda u tvojim očima...zadnja suza upravo je pala...zadnja...za večeras...
