Tides

Polaganim korakom hodam mislima..istražujem svaki njihov kutak i zavirujem u najmanju rupu. Želim znati što želim. Ponekad se misli skroz zapletu te taj čvor rijetko brzo otpletem. Uvijek mi treba mnogo vremena. Uvijek.
Dok šetam mislima..ulazim u grad mašte..tamo je sve moguće i ondje ne postoji riječ ovisi, ali, zašto..Nema ih. Sve je savršeno u mojoj zemlji mašte.

Da je bar i stvarnost takva.

Danas kad sam izašla iz škole sijalo je sunce!! A nebo je bilo prekrasno. Mnogo oblaka, svakakvih boja i tako lijepo je to sve izgledalo da ti je pogled u nebo samo na tren morao uljepšati dan. Znate o čemu govorim. =)

Samo ti sunce drago sjaj s neba i učini nam svima život ljepšim.

"Priroda je Božja poruka ljudima!"

A sad poslušajte pjesmu koja mi se već par dana vrti na playlisti. Within Tempation - Hand Of Sorrow. Ako niste gledali koncert, obavezno pogledajte. Oduševit ćete se.

Ne mogu više gledati ovaj zadnji post. Bila je to samo jedna velika slučajnost. Sve..samo slučajnost..
Mačak je puuuno bolje. Kanarinca više nemam. Još jedan šok sam preživjela u petak. Mog dragog kanarinca Kiću pojela neka mačka. :( Osjećala sam se grozno. Već sam pomislila..što se dešavaa..stalno po meni nešto udara:(
No, bolje je. Nakon tužnog tjedna, došli su bolji dani. Kao što poslje kiše uvijek dolazi sunce:) U nedjelju imam krizmu i lijepo se pripremam. :) Nadam se da će sve ljepo proći. Opuštena sam. Skroz. :)
Zadovoljna sam svojim društvom. Upoznajem ljude i tako. :)
Osjećam se lagano. Nemam briga (zasad) :) Ali, stvarno nemam baš stvari na koje bih se mogla žalit. I to je divan osjećaj.
Divno, divno, divnoooo!!!
Nemam inspiracije..Samo, osjećam se lijepo i lagano i predivno i.......!!!!!!!!
Bye!

p.s. velika vrpa ne inspiracije izlazi iz mene, stoga, oprostite na izrazima..mwahahaha!!

Već sam u jednom postu spomenula da smo Tina i ja vezane za broj 22. Jednostavno nam je mnogo toga povezano s tim brojem. A najzanimljivije je to kako već postaje malo čudno. Ne želim sad proricati neka proročanstva ni punit vam glavu nekim vragolijama jer ni sama u to ne vjerujem. Samo želim skrenuti vam pažnju na današnji dan.
Dan je počeo lijepo. 22.4. Tinin rođendan i dan planete Zemlje. Baš lijepo.!
U školi je sve bilo normalno i jakoo zanimljivo. Pjevali smo, slavili i šalili se. Nije bilo loših ocjena, ma zapravo uopće nije bilo nikakvih razloga koji bi nam mogli uništiti taj veličanstveni 22.4. koji smo toliko čekale.
Tijekom sata smo mnogo puta zapazile broj 22. Na knjizi, na satu..i u još mnogim trenutcima..na facebooku..imamo i jedna i druga 22 prijatelja s jednom osobom. Te ja kad sam skidala pjesme skinem točno 22, sasvim slučajno. I sad pogledam na sat..22:22..već nekoliko puta tako je bilo.
Da ne duljim..danas ipak nije bio savršen dan.
Mačak mi je stvarno se oporavio i pucam od sreće zadnjih dana, ali sad stvarno nemam razloga da se previše veselim. Sjedim u sobi i samo najednom me prepane buka mačaka. I tad se sjetim da je moj mačak u garaži na kauču(ondje spava i odmara). Užasno i jezovito zavijanje i deranje mačaka mi sledilo krv u žilama. Izletila sam iz kuće bosa i najbrže što sam mogla otrčala da otjeram mačje vragove. Kad sam došla mačka na deki nije bilo. Na kauču sam primjetila mnoštvo njegovih dlaka i shvatila da je veoma očerupan. Probala sam ga zovnuti i začula sam bolni krik. Bio je ispod kauča, ležao i tresao se. Odmah sam počela plakati. Čim što je ozdravio i počeo jesti, nanovo mu se dogodilo. Izvukla sam ga ispod kauča i odnijela u podrum, na sigurno. Bila sam par minuta s njim i mazila ga, a on je počeo presti. Odmah mi je bilo lakše..Primjetila sam ranu na repu i stomaku. Jadan..Da se nisam toliko vezala za njega sad bi mi bilo svejedno, ali ja ga toliko volim. I ne mogu se navići na to da više ne skače, ne spava u kući, ne oda..uopće..preteško mi ga je gledati takvoga..čak mi dođe da pomislim kako bi bolje bilo da je umro. Ali neee..ne želim to..želim ga zdravoga, lijepoga, čistoga, zaigranoga opet..a ne da mu svaki dan u očima vidim tugu..Još vjerujem i još se nadam. Ne zaboravljam na sebi dan savjet.

I sad dok slušam razgovor između mojih roditelja i kumova koji su došli na mamin imendam čujem kako si je Tinin brat danas 22.4 odrezao prst na mašini za mljevenje mesa..Recite mi, može li išta biti čudnije od ovoga. Naš nekoć sretan broj pretvorio se u jezoviti broj kojeg ću pokušavat ignorirat. I baš smo nas četiri prijateljice u subotu htijele ići u grad na proslavu Tininog rođendana..gdje smo trebale imati prijevoz s njenim ranjenim bratom. Tako da mislim da ništa od toga..Stvarno se grozno osjećam.
Možda je sve to samo slučajnost, ali mene ipak trese ta groznica...povezana s 22!

Čudne stvari se događaju??
Ili je sve obična slučajnost?
Ne bih rekla..

Danas je bio divan dan, ako izuzmemo jutarnju kišu koja je napravila blato.
No bila je baš osvježavajuća i mogao se osjetiti svež zrak u plućima.
Dan je bio lijep zahvaljujući mojim dvjema prijateljicama. Išle smo na natjecanje iz vjeronauka i bile zadnje. Par trenutaka smo bile baš ono razočarane, al poslje je bilo sve dobro i niko više nije mislio na taj poraz..hh
Smijale smo se, izvodile gluposti i bilo nas je briga šta drugi misle o našem glasnom smijehu iz kojeg je prštalo zadovoljstvo..
Jedna osoba je još nedostajala da dan bude potpuno savršen..no svejedno je bilo odlično!
Eh, da..moram reći vam da sam jako sretna ovih dana. I jakooo zadovoljna.
Moram reći da volim promatrati ljude. Dok sam danas čekala svoje da izađu iz Lidla ja sam lijepo sjedila u autu i promatrala..inače ne volim gužve u velikim trgovinama..I'm so nervous then!
I tako sam ja promatrala ljude oko sebe, gledala kakva auta imaju..hh, ma šaaalim se.
Razmišljala sam o tom kakav oni život imaju, jesu sretni..žive li burno ili imaju lagodan život kao ja. Hehe!
Sve mene to zanima. I da, oboooožavam promatrati nebo kad se vozim. Lijepo kako putuje sa mnom..divni oblaci..i sunce..Just gorgeous!
Nekako sam imala želju javiti vam se..navala pisanja postova je krenula.!
See you! Moram ić vidjet ko prolazi u HTZ! Favorit mi je Zoran!

Djelo moje najdraže prijateljice! Vidite sad šta se može uslikat na selu..XD

One more night
To bear this nightmare
What more do I have to say

Nastojim sačuvati ovaj osjećaj još nekih par mjeseci.
Jer, osjećam se sretnom i bezbrižnom. Slobodnom!
Imam razloga to i biti jer stanje tuge, ljutnje i plakanja me prošlo.
Zahvaljujući vjeri i nadanju..osjećam se laganom i lepršavom..
Nikakav teret mi ne može nadvladati lakoću duha..
Ovo vrijeme je učinilo svoje!

Crying for me was never worth a tear
My lonely soul is only filled with fear

Razgovarajući sa sobom uz predivnu glazbu jučerašnji dan mi je bio posebno lijep.
Razjasnila sam neke sitnice i sve lijepo posložila u glavi.
Dogovarala sam se sa svojim mislima.
Dobile su kaznu jer me ponekad stvarno znaju mučiti..

Long hours of loneliness
Between me and the sea

Promatrala sam ljude koje poznam.
Promjenili su se.
Promjenili su se s obzirom na godine..
Promjenila sam se i ja zajedno s njima.

Losing emotion
Finding devotion
Should I dress in white and search the sea
As I always wished to be - one with the waves
Ocean Soul

Nekad mi stvarno dođe da žalim za nekim stvarima..
Žalim ponekad za tim što ne sviram niti jedan instrument.
Da sviram, možda bih sad znala koju bih srednju upisala..
Ali ne, još se s tim moram mučiti..

Walking the tideline
I hear your name
Is angels whispering
Something so beautiful it hurts

Osjećam se previše umorno i nezadovoljno.
Ovih dana ništa ne učim i nakupila sam dobru vrpu loših ocjena.
Da me bar nije briga za ocjene kao neke ljude koje znam. Ali mene je za sve briga. Brinem se za sve pa čak i za stvari koje nemaju veze sa mnom i mojim životom.
Moj slatki, lijepi, najumiljatiji mačak je danas stradao. Ne znam dal ga je lupio auto il su ga napale druge mačke, al ipak mislim da je ovo drugo. Neće da jede i sva se rasplačem kad me pogleda onim svojim zelenim očima..onako tužno i bolno..i osjećam se grozno što mu ne mogu nikako pomoći.
Svakim danom me prati misao o upisima. I ja polagano stvarno postajem iscrpljena razmišljanjem o tim stvarima. Zašto nisam sedmi razred da mogu još uživati?? Bojim se najgorega...da mi se odabrana škola neće svidjeti. Ostala su još samo dva i pol mjeseca, a ja i dalje nemam pojma.
Počela sam psovati, ali ne velike psovke..nekad mi izleti pokoja..i to mi se ne sviđa..kukavica sam, psujem na engleskom jeziku, a ne hrvatskom. Inače nisam tip koji voli psovke..i prostačke riječi, ali zar ja postajem takva?? Ako da, stvarno mi se ne sviđa ta navala promjene kod mene.
Nisam bila na Nightwishu. Kad sam u petak došla kući iz škole i pogledala na youtubu snimke s koncerta plakala sam..bila sam užasno razočarana u sebe. Nisam se trudila otići ili bar postići nešto u vezi toga..i onda plačem..koja glupača.

Možda se uspijem odmoriti sad preko praznika, ali mislim da neću bit posve odmorena.
Ipak je to dosta dana za odmor, ali ne znam kako ću ih iskoristiti..nadam se da ću na najbolji način..da poradim na sebi, porazgovaram sa sobom i onda nastavim dalje.
Inače, mislim još uvijek da sam dobra osoba. To dokazuju i moji prijatelji. Ne prigovaraju mi.. A ja ću se potruditi da takva i ostanem. Neka uživaju u mom društvu kao što i ja uživam u njihovom.

Nadam se boljem..i vjerujem u bolje..
Nada ipak umire posljednja.