/*oglasi*/ #FLASH_AD{display:none} [id^="banner"]{display:none} [id^ ="topl.inside"]{display:none} [id^="igre_toolbar"]{display:none} /*kraj oglasa*/ *{margin: 0; padding: 0; border: none; text-decoration: none} tičerica

tirada o kolicima

Tužna sam i razočarana, jako. Pristup nekih meni bliskih ljudi i njihovi komentari su me ostavili ozbiljno zatečenu. Pazite, nitko nikada nije rekao da je trudnoća jeftina. Nitko nikada nije rekao da je mala beba jeftina. Stvari za bebu su skupe. Uvijek su bile. Mladi roditelji, pogotovo oni kojima je to prvo dijete, skloni su kupiti barem trećinu stvari koje im nikada neće trebati. Sve ja to znam, ali nemam čarobnu kuglu u koju ću pogledati i vidjeti da mi izdajalica i sterilizator za bočice neće trebati. Pa ću ih onda kupiti kada ih ugledam na 50% sniženja, nek' se nađu.

Dakle, idući razgovor se sastoji iz komentara koje sam dobila od nekoliko osoba vezano za kolica za moju bebu. Koja ni od koga nisam tražila, niti ću tražiti, niti očekujem da ih itko financira osim mene i mog supruga. U zagradi i kurzivu su dani odgovori koje sam jedva progutala jer sam ipak još uvijek previše pristojna, i zato što da sam ih rekla na glas, vjerojatno o-najpametniji-i-najmudriji-na-svijetu više ne bi sa mnom ni riječ progovorili do kraja mog života. (Sad kad razmišljam u retrospektivi… možda sam i trebala, ne vidim baš teški gubitak u tome…)

Ne možeš mi sada ići pametovati da mi kolica neće trebati. Molim vas, svi koji me čitate, znate li ijednu bebu koja nije koristila NITI JEDAN dio tih kolica? Dakle, ni košaru, ni sportsko sjedalo (ono za veću djecu)?
Obrazloženje: ja ću ionako imati zimsku bebu, kad ju mislim šetati? (Jer, zimske bebe su poznate po tome da do svibnja prohodaju, i onda im cijelo ljeto i jesen ta kolica više ne trebaju, ne?).
Pa idući komentar: ali to je stvarno preskupo (jebemu život, miša, luk i sve, jesam tražila novce od vas?! Jesam li ičim pokazala da očekujem da će itko drugi osim mog zakonitog i mene pljunuti tih strašnih tri tisuće kuna za jebena kolica?! Očekujem li da mi ih platite, kupite, dovozite, donosite, gurate? Ne? Pa zašto se onda koji k osjećate pozvanima komentirati njihovu cijenu, i zašto mislite da vas se tiče hoću li ih platiti 3 ili 13 tisuća kuna ako ću ih platiti iz svog džepa?!).
Bolje je uložiti u kvalitetan krevetić, njega će se koristiti godinama. (Jer, postoji zakon po kojem se ne mogu kupiti I kvalitetan krevetić I uredna kolica.)
Onda, idući biser: a zašto ne pričekam par mjeseci da vidim hoće li mi kolica uopće trebati (nakon što sam nekoliko puta napomenula da JAKO ŽELIM urednu čvrstu košaru u kojoj ću bebu prvih par mjeseci šlepati po kući. Ponovno vas lijepo molim, ako znate neku bebu kojoj kolica nisu trebala uopće, recite mi, jer ja za takvu nisam čula).
I zašto ne posudimo od nekoga? (Od koga, majke ti? Znaš li ti nekoga tko eto, ima kolica i košaru viška, a da nije troje djece prošlo kroz nju i da se ne raspada? Ne znaš? Eto, ni ja… Osim toga, cigančenje mi nikada nije bilo drag hobi.)
Ali ta kolica su bačen novac, što ću s njima kad mi više ne budu trebala? (Prodati? Pokloniti? Baciti? Politi benzinom i zapaliti? Ja ću ih platiti, moj problem, a nećemo ni beba ni ja doći tebi plakati da smo gladni i nemamo novaca jer smo dali 3 tisuće za kolica…)
I, na kraju, završni pokušaj da se bude ha-ha-ha-funny-duhovit: ali ona kolica u šoping-centru koštaju samo 5 kuna da ih se otkači, a mogu se lijepo postaviti spužvom. (Tu sam jako tiskala ruke ispod stola da im ne pokažem srednjak u stereu. Neka se oni voze u kolicima iz šoping-centra kad su tako super…)
Uglavnom, bio je to susret iz snova, kakav svaka buduća majka priželjkuje. Ljudi koji su imali malu djecu prije četvrt stoljeća i ljudi koji još bar 5 godina djecu neće imati, i nemaju pojma koja je razlika između 3u1 i 2u1 kolica, što je to košara a što sportski dio, idu meni objašnjavati što će mi trebati a što neće… San snova, zar ne?


15.09.2011. u 13:56 sati | ožeži (x30) | papirnato | linkaj | vozi gore

pobratimstvo farmi u svemiru

Već preko dvije godine imam jedan zanimljiv hobi. Obrađujem farmu. Onu virtualnu. Dvije godine sam vrlo vjerna i redovita igračica Farmvillea. Sviđa mi se koncept igrice, sviđa mi se količina interakcije s drugim igračima (ni prevelika, kao u nekim igrama, ni premala kao u drugima)… A svi oni pametni koji mi se sada nađu pozvani reći da „idem van raditi pravu baštu“ mogu si i motiku i grablje zabiti tamo gdje sunce ne sija. Ne volim žive biljke, samo virtualne. Ne volim ni zemlju pod prstima. Dakle, Farmville it is.
Kako rekoh, igram preko dvije godine, i uz to igram, kako moja mama voli reći, „štreberski“ – uvijek više od polovine farme imam odvojeno za sijanje – dekoracije jesu zabavne, ali koče napredak kroz igru; također, znam u kojim intervalima (ne)ću moći „poharvestirati“ svoju farmicu, pa onda i sijem u skladu s tim. Ako znam da neću moći do kompjutera idućih tjedan dana, posijem neki četverodnevni usjev, koji će tek za 8 dana početi venuti. Vrlo jednostavno. A u nepredviđenim okolnostima, tipa „završila u bolnici“, pošaljem mami ili sestri korisničko ime i lozinku, i one mi održavaju farmicu dok sam ja onemogućena.
Uglavnom, takvim štreberskim (ja radije kažem „mudrim“ ili „racionalnim“) načinom igre sam dogurala do 107. nivoa, i najveće ekspanzije (koja se može kupiti „novčićima“ – nisam pukla pa da im stvarni, pravi novac plaćam za par piksela virtualne farme!) i na matičnoj i na engleskoj farmi. Taman sam bila u fazi željnog iščekivanja „farme uz more“, novog dodatka igri, kada su totalno usrali motku.
Prvo mi se izgubio „game feed“ – to je mala lista gdje se vidi tko je od susjeda što objavio. Kada imate tridesetak aktivnih susjeda koji svoje farmice obrađuju u različito vrijeme, a dosta njih uz Farmville igra i još koju igru, ići od zida do zida i kopati kroz silne objave da bi se pronašle one koje se odnose na Farmville nije praktično. Uglavnom, otkako mi nema game feeda, igranje je znatno otežano.
Ali to nije sve, narode! Novi dodaci igri su doveli do toga da se igra zamrzava svakih par minuta (razlog iz kojeg sam napustila neke druge igrice koje su mi bile vrlo zabavne i drage, jednostavno su me previše naživcirale stalnim zamrzavanjem) – što je vrlo zabavno kada požanjete svojih 500 gredica farme, posijete usjev, a onda vam iskoči mali prozorčić i kaže „out of sinc“ i ponovno učita farmu – na kojoj kao da niste bili zadnjih 10 minuta. Sve vraćeno unazad!
Najnovije „poboljšanje“ koje su uveli je da, kada se želi objaviti bilo što vezano za farmu, izbacuje iz igre, pa se na tom nekom „neutralnom terenu“ mora klikati objava, pa čekati povratak na farmu… čudo jedno koliko je ubrzalo igru – not!
Što je poanta ovog mog posta? Nema je, bar ne neke velike i pretjerane. Frustrirana sam i ljuta zato što Zynga (developer igre) uspješno upropaštava igru koju igram i volim više od dvije godine, jer će zbog ovog glupog usporavanja i izbacivanja hrpa ljudi prestati igrati na neodređeno vrijeme, a ja još bar 4 mjeseca trebam neku svakodnevnu zanimaciju…
Toliko od mene, farmirajte veselo! mahwave


09.09.2011. u 17:14 sati | ožeži (x5) | papirnato | linkaj | vozi gore

Evo ljenguze!

Napade me jučer draga naša Uterus Bicornus da sam ljenguza jer već dugo nisam ništa napisala. Ili je to ipak bilo prekjučer? Znate, kad dane provodite u istoj rupi na kauču oblikovanoj prema vašoj cijenjenoj pozadini, svi postanu jednaki jedan drugom. Do prije neki dan sam pila Duphastone (čarobni progesteron u tableticama, hormon koji regulira SVE. Osim probave i prištića. Njih „dotjera“. Do nepodnošljivosti. Uništi prvo, potencira drugo.) pa mi je na foliji tabletica pisao dan u tjednu, pa sam bar na taj način pratila protok vremena. Prije par dana me ginić skinuo s progesterona i umjesto njega mi prepisao magnezij. Na magneziju ne piše dan u tjednu, sad više ni to neću znati...

Inače, promijenila sam ginekologa. Shvatila sam da me moja stara ginićka uopće ne doživljava. Ne shvaća me ozbiljno, ne uzima u obzir činjenicu da me način na koji mi je prošla trudnoća završila, plus način na koji mi je ova započela, čine pomalo rizičnom trudnicom. I da sam nakon pregleda kod nje (koji se svodi na to da sam brže van nego unutra) samo izbezumljena i imam bar pet neodgovorenih pitanja, onda doma googlam odgovore, nalazim po tri kontradiktorna na svako, i budem danima izbezumljena. Kap koja je prelila čašu bila je zadnja „kontrola“. Dođem ja lijepo na kontrolu, učitava ona moje nalaze krvi i urina (mrzim ove nove e-uputnice i e-nalaze. Ja sam od onih zabadala koja vole vidjeti na koje sve pretrage ih se šalje, i vole vidjeti odnos vrijednosti i referentnih vrijednosti na nalazu), otkrije da imam svakakvog smeća u urinu, da mi uputnicu za ponovljenu pretragu uz komentar kako ona ide na godišnji od idućeg tjedna, pa da se ako imam bakterija javim doktorici opće prakse po „neki antibiotik“. A pregled, ultrazvuk blabla?, pitam ja nju. „Ma, nema potrebe, to je uredna trudnoća. Doviđenja.“ Tu sam ispalila do kraja. Raspitala se na forumu – inače, meni apsolutno genijalno mjesto nastalo emigracijom nezadovoljne populacije s forum.hr-a, totalno spaljene trudnice i (većinom) mame, nisu militantne kao rode, nisu cendrave i njonjave, nije im cijeli život podređen roditeljstvu i nisu svađalice. Posjetite nas! roditeljstvo
Uglavnom… raspitala se na forumu, dobila preporuke, naručila se, prebacila se. Razlika nebo i zemlja. Kada vas netko DOŽIVLJAVA i SHVAĆA OZBILJNO, odgovori na svako pitanje, pa i na ona koja još nisam stigla postaviti, temeljito pregleda, premjeri i mene i bebu… nakon pregleda budem još neko vrijeme smirena. E, to je posao. Vrijedilo bi i 300 kn po pregledu, a kamo li „gratis“ preko socijalnog.
E, da, ponovljena pretraga pokazala da ipak nemam gamadi i živina u urinu.
Beba… beba je savršena. Na pola puta smo trudnoće, beba ima 350 grama i opak desni kroše. Već jedno četiri tjedna me tambura, rukama, nogama, glavom, van, unutra… cipelari mi crijeva, premlaćuje cerviks i hvata mjehur u kravatu. Kada lupa prema van boli puno manje pa je slatko. Inače je beba-stidljivica, legla i prekrižila noge, još namjestila pupčanu vrpcu tako da slučajno ne možemo vidjeti kojeg je spola, i onda nam mahala, pa cuclala palac, pa tukla mamu… Ali nema veze, dok je ona nama velika i zdrava i savršena!

Inače, moje bolovanje se nastavlja i osjećam se sva nekako čudno, početak je školske godine, a ja ne pišem planove, programe, ne sortiram materijale, ne smišljam nove ideje za aktivnosti za prve sate, i kako uplašiti onaj zločesti osmi razred ove godine… Mogu vam reći da mi sve to nedostaje pomalo. Ali, s druge strane, da i SMIJEM dnevno raditi tu kilometražu, i toliko puta dnevno ići uz/niz stubište, nisam sigurna da bih mogla. Dobila sam nekih 4-5 kg od početka, je većina toga otišla u trbuh, ali sam teška sama sebi. I ne mogu toliko biti na nogama, i ne mogu tim tempom foršibovati kojim bih trebala u razredu.
Nedavno sam bila po školama srediti ormariće za zamjene – ostaviti im udžbenike, priručnike, flash cards… pa sam skoro dušu ispustila na stubištu. A nosila sam gore-dolje samo sebe i svoju torbu. Bez dnevnika, imenika, udžbenika i sto drugih stvari koje obično teglim u razred.
Inače, dobila sam zamjene u obje škole – s obje kolegice sam već radila, i izvrsne su nastavnice, pa se nadam da će sve dobro funkcionirati.

E, da, i još jedna obavijest za sve zlobnike iz stvarnog života: NISAM debela, TRUDNA sam! To što imam trbušinu od koje ne mogu zakopčati hlače, ne znači da se u njih ne mogu uvaliti bez problema još uvijek. A ako pogledate malo bolje s leđa, vidjet ćete da još uvijek imam struk. Vjerojatno, tužno ali istinito, još uvijek tanji od vašega. A i da dobijem do kraja tih famoznih 25 kila koje mi tako ljubazno želite, i s njima bih izgledala bolje od vas. Hvala na pažnji.


02.09.2011. u 17:17 sati | ožeži (x7) | papirnato | linkaj | vozi gore

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< rujan, 2011 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (3)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (8)
Rujan 2008 (7)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (1)

rekli su/nisu rekli

Opis bloga

blog je započeo kao zgode i nezgode fluorescentno zelene prosvjetne radnice.
nastavio se kao lamentiranja trudnice na održavanju trudnoće.
trenutno je u fazi fluorescentno zelene majke malog cvrčka koja se pokušava snaći u novoj ulozi i još se pita kako li je samo prošla na castingu. ;)

Bilješka o piscu

evo nekoliko potpuno beskorisnih podataka o meni, za sve one koje to zanima, a i za one koje to ne zanima, nek se nađe pri ruci.

lokacija: middle of nowhere
zanimanje: maltretiram sirotu djecu s katedre

za sve koji me žele gnjaviti ovim putem, emajl je: d.ticerica(ad)gmail.com

tko me gleda:



Linkovi

evo nekih mjesta koja posjećujem, i koja nalazim jako zanimljivima.

roditeljstvo - najbolji forum za roditelje, sadašnje i buduće, kao i trudnice i sve koji se tako osjećaju

NOSF forum - forum za ljubitelje SFa

Šapice - forum za ljubitelje životinja

forum za nastavnike i učitelje - samo mu ime kaže, zar ne?

mali brat - ovdje trošim višak vremena - prijevod romana little brother

blogotomija

evo par linkova na blogove na koje virnem tu i tamo_

Milerama - blog Milene Benini, - spekulativna fikcija, feministička promišljanja, i free fantasy roman u nastavcima

translator wannabe - simpatičan blogić jedne prevoditeljice

Kinky Kolumnistica razmišljanja i zapažanja jedne Osječanke bez dlake na jeziku

Lady of the Lake Scrolls - zapisi vodene vile Niniane

Luki - svestrana Luki i njena wufica Goldie

Natuknica - ako želite suvislo i artikulirano, o dubokoumnosti i argumentiranosti da i ne govorimo, mišljenje o raznim sferama života, ova žena piše za vas

Katalona

Priče iz Bečke šume - Mare iz bečke perspektive, na bečki način (sa stilom)

Hvalospjev gluposti - kako i sam naziv kaže, blog posvećen ljudskoj gluposti, kakvom ju srećemo u svakodnevnom životu.


ZBORNICA
odjeljak posvećen kolegama (m)učiteljima. Ne pišu nužno o prosvjeti, ali da se zna da nas ima. :D

ire's corner office - svakako vrijedno posjeta. Irena Rašeta o sf-u i svemu ostalome

Bernardov ritam - Bernard, "jedan od 28 tisuća delatnika u hrvatskom osnovnom školstvu", o školstvu i raznim drugim društvenim aspektima

peempe- dragi blogoprijatelj i kolega na novoj adresi

mačka u martama - jedna neobična učiteljica. možete vidjeti njene crteže i pročitati njena razmišljanja o svemu i svačemu. I nosi marte!

An(t)onimka - i još jedna kolegica tičr englezica

Akademska stranputica - još jedan mladi i zeleni kolega o svojim traumatičnim susretima s bajnim hrvatskim školstvom

gospon profesor - a što se dogodi kad ste stvarno dugo u prosvjeti?

mudrolije jedne teacherke Punky - kolegica ingliš-tičr, povratnica na blog :D

bastet - promišljanja o svemu i svačemu

Na kavi s prijateljicom Majstorica s mora moderira blog-talk-show. :D

Free counter and web stats

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se