/*oglasi*/ #FLASH_AD{display:none} [id^="banner"]{display:none} [id^ ="topl.inside"]{display:none} [id^="igre_toolbar"]{display:none} /*kraj oglasa*/ *{margin: 0; padding: 0; border: none; text-decoration: none} Osječko ljeto (ne)kulture - tičerica - Blog.hr

Osječko ljeto (ne)kulture

Prošli tjedan započela je meni iznimno draga manifestacija: Osječko ljeto kulture (OLJK za prijatelje). Kako si volim umišljati da sam pomalo kulturna osoba, i ja dajem svoj mali doprinos toj manifestaciji – još jedna sam od ljudi koji rade gužvu na predstavama. Koncerti i izložbe jednostavno nisu moj đir, ne razumijem se u taj vid umjetnosti – ali dobra kazališna predstava mi je uvijek poželjno odredište.
Ove godine OLJK obiluje predstavama, mislim da ih je čak 10 na repertoaru sveukupno, a kako sam ja puštena s lanca… ovaj, ležanja i mirovanja, to se moralo proslaviti. Prve dvije predstave – Prekidi i 39 stepenica sam, nažalost, propustila, ali zato sam pohodila iduće tri: Kontrakcije, Amateri i Projekt 12/2.
Kontrakcije, jednočinka HNK Šibenik, su se održavale u dvorištu Rektorata, koje je bilo dupke puno. Predstava koja je uspjela izazvati salve smijeha, ali istovremeno ostaviti i gorkasto-kiselkast okus u ustima, uz pitanje: kamo ide ovaj svijet?!
Amateri su komedija Kazališta KNAP, u kojoj imamo prilike vidjeti kako to izgleda kada vodoinstalater, (koji je, doduše, tri svadbe i jednu sahranu snimio), blagajnik-luzer kojeg žena vara, i lokalni beskućnik-zgubidan uz pomoć profesionalne prostitutke snimaju prvi hrvatski porno-film
E, sada ću se malo posvetiti onom „ne“ iz naslova. Kontrakcije su, kako sam već rekla, uprizorene u dvorištu Rektorata, na otvorenom. Zbog loše vremenske prognoze, Amatere su preselili u zatvoren prostor: HNK. Što nam je demonstriralo kulturu hrvatskog naroda. Prvo i prvo: zna se da će biti gužva. Zato pametni dođu i više od sat vremena ranije, u nadi da će se uspjeti prošvercati unutra i zauzeti mjesta ranije. Ako to ne upali, opet su zauzeli dobra mjesta u redu za ulazak.
Dakle, sada ste već shvatili da se red za ulazak počeo formirati već sat vremena ranije. Ljudi su stajali – ne baš ono, vrtićki, dva po dva, ali raštrkano oko ulaza. U idućih pola sata skupila se poprilična količina ljudi. Onda su se otvorila vrata, kroz koja istovremeno mogu proći dvije, najviše tri vrlo vitke osobe, a ljudi koji su do malo prije pristojno čekali navalili su se na leđa onih ispred sebe i počeli gurati. Znate one scene iz američkih filmova, kada ljudi gaze jedni preko drugih za vrijeme rasprodaja, i njih pet se gura kroz vrata u isto vrijeme? E, onda znate i kako je ovo izgledalo. U jednom trenutku sam najiskrenije požalila što sam došla, i bilo me je – glupo zvuči, ali istina je – strah za vlastiti život. Kada ste visoki ni metar-šezdeset, a sa tri strane vas ljudske gromade tiskaju na leđa osobi ispred vas, koja ne može naprijed jer su u vratima skoro zaglavljene još tri osobe, ozbiljno razmišljate o tome što ustvari radite tu, i želite li stvarno pogledati tu predstavu…
Nakon ulaska prijateljica i ja uspjele smo se smjestiti u jednu ložu, i imale priliku gledati predstavu prije predstave. Prvi red je rezerviran za ljude iz županije i gradskog poglavarstva. Na stolicama lijepo stoje papiri: „REZERVIRANO“. A onda se nađu biseri koji se idu svađati s hostesama: „Kako nema mjesta, kad je prvi red prazan?“ – „Ta mjesta su rezervirana.“ – „A kako onda oni tamo sjede u prvom redu?“ – „Jer su mjesta rezervirana za njih.“, objašnjava sirota djevojka. Onda jedan vol sjedne u prvi red i govori hostesi: „Natjeraj me da se ustanem.“.
Hostesa objašnjava novopridošlicama, koje su došle doslovno „na amen“, pet minuta prije početka predstave, kako više nema mjesta za sjesti. Neeee, naći će oni mjesto. Kome na glavi?-pita se djevojka u pola glasa, dok mi koji čujemo razgovor ne znamo bismo li se smijali ili plakali.
Pa onda, kada ustanove da mjesta za sjesti nema, odluče stajati. Tako da zaklone pogled bar trima osobama iz lože, i onda se opet idu prepirati s hostesom kada ih zamoli da se malo pomjere.

Zadnja predstava koju sam gledala, Projekt 12/2, imala je sličan početak. Također je bila u zatvorenom prostoru, u Barutani, a vrata su otvorili tek 10 minuta prije početka predstave. U jednom trenutku se začulo nešto iz unutrašnjosti što su ovi na periferiji reda protumačili kao otvaranje vrata i doslovno zakucali siročiće iz prednjeg dijela reda na vrata. (Taj dio sam promatrala sa strane, jer je prijateljica zaključila da je previše rizično za mene trudnu da se guram unutra, pa će mi ona zauzeti mjesto, a ja se elegantno ušetati unutra kada se raziđe gužva. Hau jes nou… jedva sam se probila unutra, ali nema veze…)
I ovdje su ljudi stajali, sjedili na podu, i grčili se od smijeha na male monologe koje je šest mladih glumica donijelo majstorski. O ovoj predstavi mislim da ću vam i malo više ispričati…
Sve je otvorila Csilla Barath Bastaić monologom o suprotnostima, pretjeranosti i minimalizmu, gdje nam je vrlo živopisno opisivala što će raditi i kako će biti obučena dok nam bude utjelovljavala suprotnosti. A na kraju će se pojaviti s dvometarskim crvenim plišanim ušima, obećala je, sjesti na drvenu stolicu pred nas, i reći: „Sve je stvar… perspektive.“
Nakon nje je na scenu stupila Ana Vilenica. Nju sam imala prilike gledati u Dolini sunca (branim se još uvijek: najjediniji je pratio, ja sam samo povremeno bacila oko), tu i tamo ju susretnem u onom debilnom Dnevniku plavuše – i ovako, u trapericama i širokoj majici, bez šminke, ne bih ju prepoznala na ulici. Ona nam je pričala o svom užurbanom profesionalnom životu vrlo užurbanim tempom. Kažu ljudi, ja imam puno obrtaja u minuti. Nitko tko je tu večer čuo Anu Vilenicu mi to više neće reći. ;-)
Poslije nje nam Lana Gojak priča o vrlo neobičnom prekidu na izrazito duhovit način. Nemojte zamjeriti, to se jednostavno ne da prepričati.
Potom Romina Vitasović izvodi ples. Bez ijedne riječi savršeno ironizira suvremenu pop-kulturu i pjevačice koje se razbacuju u svojim spotovima. Prijateljica i ja smo uspjele prepoznati karikiranje Shakire, Beyonce, Rihanne, J-Lo, Lady Gage… Ali bojim se da starije generacije, poput mame spomenute prijateljice koja je pošla s nama tu večer, nisu razumjele poruku.
Nakon nje nastupa neosporna zvijezda večeri: Ivana Krizmanić. Još jedna priča o prekidu, djevojci koja putuje na drugi kraj Zagreba (za nezagrepčane: nije vam to mala stvar, treba vremena i živaca… reče osoba koja je to iskustvo prošla jednom u životu) kako bi dobila objašnjenje od dečka koji ju je ostavio preko SMS-a. I razmišlja što će mu sve reći, kreće bujica, lavina oštrih riječi, psovki, prijekora… i završava s „ali, naravno da mu nisam to rekla“. Tko se nije našao u tome, neka digne dva prsta…
Marija Tadić je s nama ukratko podijelila svoju sklonost vizualizaciji i poteškoće koje joj to donosi, i kod većine ne-vizualnih tipova naišla na neshvaćanje… nažalost. Meni osobno je i ona bila smiješna. Ali ja sam ipak vizualni tip.
Nakon toga je Ivana Krizmanić održala još i kratko predavanje o smijehu i kategorizacijama istoga, Romina Vitasović je s nama podijelila traumu iz djetinjstva, Lana Gojak objasnila što će reći bivšem dečku kada se ponovno susretnu, Ana Vilenica… hmmm, ne mogu se sjetiti što točno, valjda nije bilo jako upečatljivo, i na samom kraju, sve glumice sjedaju pred publiku, Csilla Barath-Bastaić stavlja crvene plišane uši na glavu, sjeda na drvenu stolicu i kaže… daaaa, sve je stvar… perspektive.
Najtoplije preporučam predstavu svima koji ju imaju prilike pogledati. Još ako to mogu izvesti bez ugrožavanja vlastitog života, nemojte propustiti!


08.07.2011. u 11:27 sati | ožeži (x10) | papirnato | linkaj | vozi gore

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< srpanj, 2011 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (3)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (8)
Rujan 2008 (7)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (1)

rekli su/nisu rekli

Opis bloga

blog je započeo kao zgode i nezgode fluorescentno zelene prosvjetne radnice.
nastavio se kao lamentiranja trudnice na održavanju trudnoće.
trenutno je u fazi fluorescentno zelene majke malog cvrčka koja se pokušava snaći u novoj ulozi i još se pita kako li je samo prošla na castingu. ;)

Bilješka o piscu

evo nekoliko potpuno beskorisnih podataka o meni, za sve one koje to zanima, a i za one koje to ne zanima, nek se nađe pri ruci.

lokacija: middle of nowhere
zanimanje: maltretiram sirotu djecu s katedre

za sve koji me žele gnjaviti ovim putem, emajl je: d.ticerica(ad)gmail.com

tko me gleda:



Linkovi

evo nekih mjesta koja posjećujem, i koja nalazim jako zanimljivima.

roditeljstvo - najbolji forum za roditelje, sadašnje i buduće, kao i trudnice i sve koji se tako osjećaju

NOSF forum - forum za ljubitelje SFa

Šapice - forum za ljubitelje životinja

forum za nastavnike i učitelje - samo mu ime kaže, zar ne?

mali brat - ovdje trošim višak vremena - prijevod romana little brother

blogotomija

evo par linkova na blogove na koje virnem tu i tamo_

Milerama - blog Milene Benini, - spekulativna fikcija, feministička promišljanja, i free fantasy roman u nastavcima

translator wannabe - simpatičan blogić jedne prevoditeljice

Kinky Kolumnistica razmišljanja i zapažanja jedne Osječanke bez dlake na jeziku

Lady of the Lake Scrolls - zapisi vodene vile Niniane

Luki - svestrana Luki i njena wufica Goldie

Natuknica - ako želite suvislo i artikulirano, o dubokoumnosti i argumentiranosti da i ne govorimo, mišljenje o raznim sferama života, ova žena piše za vas

Katalona

Priče iz Bečke šume - Mare iz bečke perspektive, na bečki način (sa stilom)

Hvalospjev gluposti - kako i sam naziv kaže, blog posvećen ljudskoj gluposti, kakvom ju srećemo u svakodnevnom životu.


ZBORNICA
odjeljak posvećen kolegama (m)učiteljima. Ne pišu nužno o prosvjeti, ali da se zna da nas ima. :D

ire's corner office - svakako vrijedno posjeta. Irena Rašeta o sf-u i svemu ostalome

Bernardov ritam - Bernard, "jedan od 28 tisuća delatnika u hrvatskom osnovnom školstvu", o školstvu i raznim drugim društvenim aspektima

peempe- dragi blogoprijatelj i kolega na novoj adresi

mačka u martama - jedna neobična učiteljica. možete vidjeti njene crteže i pročitati njena razmišljanja o svemu i svačemu. I nosi marte!

An(t)onimka - i još jedna kolegica tičr englezica

Akademska stranputica - još jedan mladi i zeleni kolega o svojim traumatičnim susretima s bajnim hrvatskim školstvom

gospon profesor - a što se dogodi kad ste stvarno dugo u prosvjeti?

mudrolije jedne teacherke Punky - kolegica ingliš-tičr, povratnica na blog :D

bastet - promišljanja o svemu i svačemu

Na kavi s prijateljicom Majstorica s mora moderira blog-talk-show. :D

Free counter and web stats

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se