/*oglasi*/ #FLASH_AD{display:none} [id^="banner"]{display:none} [id^ ="topl.inside"]{display:none} [id^="igre_toolbar"]{display:none} /*kraj oglasa*/ *{margin: 0; padding: 0; border: none; text-decoration: none} tičerica

potpourri

Pozdrav svima! Hvala na lijepim željama i sretnim mislima, mi smo svi dobro. Nas dvoje super, imamo još malo pa 10 tjedana, glavicu, ručice, nožice i vrpoljimo se kao veliki. Tako je bar bilo na ultrazvuku. Novih komplikacija nije bilo, ali i dalje sam u prvoj brzini, kao mjera opreza.
Onaj treći nije tako dobro, ali nije mu ni za zamjeriti – lijepo mu je to svekar pojasnio: „Sine, idućih godinu dana ti si kriv za sve, pomiri se s tim.“ Dakle, zamislite da u kući imate trudnicu koju peru hormoni, veći dio dana joj je muka, a povremeno joj se i vrti u glavi. Uz to je stacionirana na kauču već tri tjedna i ne zna što bi sama sa sobom. Ni vama ne bi bilo lako…
Dakle, pokušavam si skratiti vrijeme na sve moguće načine. Križaljke mi izlaze na uši. Ustanovila sam da forumi nisu toliko živahni kada ste na njima 18 sati dnevno. A ni farmville, citivylle, empires… nisu toliko zahtjevne igrice kada imate cijeli dan na raspolaganju. A ni tv program (svih nekoliko stotina) nije baš nešto.
Evo, recimo, prošli petak je puno ljudi pobrkalo Hrvatska traži zvijezdu s Budi mi prijatelj ili nekom sličnom humanitarnom akcijom, pa su, nakon što je dečko koji je bio najkompletnija scenska osoba u showu izletio još prije par tjedana, sada za pobjednika, umjesto djevojke koja zna pjevati, izabrali dečka koji, eto, ima tužnu životnu priču (a to što mu svaka druga pjesma ne legne pa ju odmumlja, a i kad mu pjesma sjedne proguta pola teksta, nema veze).
Isto tako, ponovno sam uhvatila korak s Game of Thrones. Zadovoljna sam ekranizacijom. Možda bih, kao pravovjerni fan, trebala pljuvati jer ovo nije ovako i jer su preskočili ono, ali meni se serija generalno sviđa. Pokušavam ponovno pročitati i romane, da se pripremim za novi nastavak (koji ću, btw, morati kupiti papirnato u Algoritmu, jer zli Amazon odbija sve kartice koje imam na raspolaganju. E, ako oni neće moje kartice, neću ni ja njihovu knjigu!), ali koncentracija mi je u podrumu. Dok dođem do kraja stranice, ne mogu se sjetiti što je bilo na početku. (zato je i hvatanje koraka sa serijom toliko trajalo. Svaki nastavak sam morala gledati na 4 puta: nakon 15 minuta raditi pauzu da „odmorim mozak“.)
Pad koncentracije se inače da lako objasniti. Uzrok mu je isti kao i vrtoglavicama koje me peru već danima: promjene u krvotoku. Beba je sve veća, „dječja soba“ je sve veća i prokrvljenija, i sve više krvi treba na donjem katu, pa nekad uzmanjka za potkrovlje. A to se očituje padom koncentracije i, u zadnje vrijeme, vrtoglavicama. Hajde, ne smetaju mi vrtoglavice toliko jer ležim/sjedim, ali dekoncentrirano stanje mi i nije nešto. Sad kad bih mogla čitati do mile volje, ja se ne mogu koncentrirati na knjigu. O filmovima koje ne mogu pauzirati isto ne vrijedi pričati. Mogu reći samo jedno: blje!
Za koji tjedan mi ne gine i kupovina nove ljetne garderobe – pogađate, ja opet nemam ništa bez dugmića. Proljetno-prijelaznom sam se donekle bila i opskrbila, ali ljetne mi opasno manjka. Trenutno se vučem po kući u dvije trenerke, ali kad me puste među ljude, to neće biti dovoljno. Sad je pitanje, može li nešto biti na gumu, ne stiskati, a opet izgledati dobro? Javim kada otkrijem.
Puno pozdrava, idem pročitati novih pola stranice knjige. Ovim tempom, možda završim s prvim dijelom prije poroda .


20.06.2011. u 19:44 sati | ožeži (x13) | papirnato | linkaj | vozi gore

Limunada i tome slično, sasvim osobno i iskreno

Kad ti život da limune, kažu, ti napravi limunadu. (Kažu još i: traži soli i tekilu, ali to nije zgodno za trudnice, pa onda nećemo…) Trenutno pokušavam napraviti svoju limunadu, a vi procijenite kako mi uspijeva.
Dakle, dobra vijest je da sam trudna. Beba je taman toliko velika koliko treba biti, taman tamo gdje treba biti, i malo srce kuca. To je dobro.
Prošli tjedan sam prokrvarila. To nije dobro.
Završila sam u bolnici na pet dana, tamo sam ležala i kljukala se progesteronskim tabletama, krvarenje je ustvari stalo isti dan (to je dobro), ali oni tamo nemaju pojma zašto sam krvarila. Što je… ne znam! Ne znam je li dobro ili ne! Prvih dana sam bila euforična što je krvarenje stalo, što je beba dobro, a sada sam opet doma i opet me peru paranoje i strahovi, i draže bi mi bilo da mi znaju reći: hematom, ili puknuta žilica, ili ovo ili ono… ali da znam što smijem, što ne smijem raditi, kako se postaviti i koliko riskiram odlaskom na wc a koliko time što sjedim i tipkam ovo (ne mogu tipkati na ležeći, leđa me kolju i bez toga, oni bolnički kreveti su dušu dali za išijas!).
Uglavnom, preživjela sam strah kao nikada u životu, tri sata mi se svijet raspadao na male komadiće i rušio kao kula od karata, a svaki odlazak na wc (kojih u tri sata bude puno ako pijete puno vode tokom dana i još vam „dječja soba“ pritišće mjehur) bio je trauma. Nakon toga sam imala priliku dobiti ukočena leđa na bolničkom krevetu, suosjećati s manje sretnim cimericama, koje su u bolnicu došle trudne, ali takve nisu izašle van, i biti ljubomorna na cimericu kojoj je to prva trudnoća i u bolnicu je došla radi krive dijagnoze – ispostavilo se da je sve u redu, a ona je toliko optimistična i pozitivna koliko može biti samo netko koga život na tom polju nije ošamario. I drago mi je zbog nje, ali mislim da ću vrištati ako mi još netko kaže da trebam biti pozitivna i ne živcirati se jer time škodim bebi. Misle li svi da ja NE ŽELIM biti pozitivna? Da ne želim biti optimistična? Ali svi ti koji su toliko pametni su: a) muški, b) nisu nikad bile u drugom stanju, c) imale su školske trudnoće i dizale ormare/kopale vrt/trčale maraton/penjale se po drveću u trudnoći.
Prošli put sam preživjela nešto što nikome ne bih poželjela. Nije sam zahvat kiretaže toliko strašan bio (iako, kada slušam druge žene kojima je isti liječnik isti zahvat s – pretpostavljamo – istom anestezijom radio, ja sam bila na pikniku… Možda imam viši prag boli – not!, ili moj organizam bolje reagira na anesteziju… ili su mi možda precijenili kilažu pa mi dali anesteziju za 60 kg? Uglavnom, nebitno, poanta je da me sam postupak koji druge žene opisuju kao iznimno bolan nije toliko strašno bolio.), koliko sve što psihički i emotivno ide s gubitkom željene bebe. To je strašna prtljaga i teško ju je nositi sa sobom u idućoj trudnoći. Prošli puta sam bila čangrizava, teško podnosila trudnoću fizički, i znala da se spontani događaju – ali takve stvari se događaju nekom drugom. Ovaj put trudnoću fizički podnosim puno bolje – prvih 6 tjedana skoro da nisam ni osjetila (valjda je tijelu zbog kratkog intervala bilo lakše prebaciti se u „trudnica-mode“ rada), tek nakon 6 tjedana su me kukovi počeli boljeti (sada ne bole jer ležim – eto, još nešto za limunadu!), a grudi tek sredinom sedmog tjedna. Mučnine znaju biti intenzivne, ali su vrlo kratkotrajne i umjesto da povratim podrigujem kao prasica. S umorom (oba puta prvi simptom trudnoće) sam se nosila tako da sam spavala točno koliko je to moj organizam tražio, ni više ni manje, i smanjila tempo. Sada više nemam od čega biti umorna. Osim psihički od ležanja i nerada. Sve skupa, osjećam se dobro. Ali sam uplašena, isprepadana, u strahu. Jer znam da se takve stvari događaju i meni.
Otkako sam se vratila iz bolnice još sam gora – strah me podići bilo što teže od šalice, odgađam pranje kose jer me strah provesti pola sata nagnuta nad kadu (ako još koji dan budem odgađala miševi će mi se izleći…), „šetnje“ su mi do kupaonice i nazad, eventualno do kuhinje uzeti si jelo na tacnu – koje onda jedem u poluležećem stavu na kauču… i ovo sada tipkam u nekoj polupruženoj jogi-pozi, s laptopom na stolici.
Evo, trudim se napraviti limunadu, stvarno se trudim, ali mi je nekako kisela i gorka u isto vrijeme. Bila sam u strahu i paranoična i prije nego li sam završila u bolnici, a sada, kada imam i razlog za to… Ne, ne mogu biti pozitivna i optimistična i zračiti i pisaće mašine. NE MOGU! Najbolje što mogu je nadati se najboljem a pripremati se na najgore.
Iskreno, mislim da mi je ovo zadnja trudnoća. Kakav god ishod imala. Neću reći stopostotno, jer do sada sam svako svoje „nikad“ pojela bez začina, priloga i salate, ali svjesno se ponovno dovesti u ovakvo stanje psihičkog rasula i još jednom proživljavati ovakve strahove… Ne vjerujem da bih bila u stanju. Mogli bi me samo s ginekologije preseliti u onu zgradu preko puta (pogađajte koja je, nije teško). Divim se ženama koje su u stanju četiri, pet ili više puta izgubiti bebu i nakon toga ponovno pokušati, ali toliki križ nisam sigurna da bih mogla nositi.
Eto, vidite, ne ide mi ni pravljenje virtualne limunade ovih dana. Sva mi je nekako više kisela i gorka nego slatka i osvježavajuća. Valjda će biti bolje. Tješe me one koje znaju kroz što prolazim da će trebati još samo dva mjeseca da me beba počne šutati i ritati, pa će onda biti lakše kada bubrezi i želudac budu svjedočili da je tu – iako, već vidim nemajku koja prstom bode stomak kako bi ju beba šutnula da se uvjeri da je sve u redu…
No, dobro, veliki ležeći pozdrav od nas dvoje, držite nam fige i šaljite dobre vibracije. Stvarno nam trebaju, oboma.


09.06.2011. u 11:03 sati | ožeži (x20) | papirnato | linkaj | vozi gore

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< lipanj, 2011 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (3)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (8)
Rujan 2008 (7)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (1)

rekli su/nisu rekli

Opis bloga

blog je započeo kao zgode i nezgode fluorescentno zelene prosvjetne radnice.
nastavio se kao lamentiranja trudnice na održavanju trudnoće.
trenutno je u fazi fluorescentno zelene majke malog cvrčka koja se pokušava snaći u novoj ulozi i još se pita kako li je samo prošla na castingu. ;)

Bilješka o piscu

evo nekoliko potpuno beskorisnih podataka o meni, za sve one koje to zanima, a i za one koje to ne zanima, nek se nađe pri ruci.

lokacija: middle of nowhere
zanimanje: maltretiram sirotu djecu s katedre

za sve koji me žele gnjaviti ovim putem, emajl je: d.ticerica(ad)gmail.com

tko me gleda:



Linkovi

evo nekih mjesta koja posjećujem, i koja nalazim jako zanimljivima.

roditeljstvo - najbolji forum za roditelje, sadašnje i buduće, kao i trudnice i sve koji se tako osjećaju

NOSF forum - forum za ljubitelje SFa

Šapice - forum za ljubitelje životinja

forum za nastavnike i učitelje - samo mu ime kaže, zar ne?

mali brat - ovdje trošim višak vremena - prijevod romana little brother

blogotomija

evo par linkova na blogove na koje virnem tu i tamo_

Milerama - blog Milene Benini, - spekulativna fikcija, feministička promišljanja, i free fantasy roman u nastavcima

translator wannabe - simpatičan blogić jedne prevoditeljice

Kinky Kolumnistica razmišljanja i zapažanja jedne Osječanke bez dlake na jeziku

Lady of the Lake Scrolls - zapisi vodene vile Niniane

Luki - svestrana Luki i njena wufica Goldie

Natuknica - ako želite suvislo i artikulirano, o dubokoumnosti i argumentiranosti da i ne govorimo, mišljenje o raznim sferama života, ova žena piše za vas

Katalona

Priče iz Bečke šume - Mare iz bečke perspektive, na bečki način (sa stilom)

Hvalospjev gluposti - kako i sam naziv kaže, blog posvećen ljudskoj gluposti, kakvom ju srećemo u svakodnevnom životu.


ZBORNICA
odjeljak posvećen kolegama (m)učiteljima. Ne pišu nužno o prosvjeti, ali da se zna da nas ima. :D

ire's corner office - svakako vrijedno posjeta. Irena Rašeta o sf-u i svemu ostalome

Bernardov ritam - Bernard, "jedan od 28 tisuća delatnika u hrvatskom osnovnom školstvu", o školstvu i raznim drugim društvenim aspektima

peempe- dragi blogoprijatelj i kolega na novoj adresi

mačka u martama - jedna neobična učiteljica. možete vidjeti njene crteže i pročitati njena razmišljanja o svemu i svačemu. I nosi marte!

An(t)onimka - i još jedna kolegica tičr englezica

Akademska stranputica - još jedan mladi i zeleni kolega o svojim traumatičnim susretima s bajnim hrvatskim školstvom

gospon profesor - a što se dogodi kad ste stvarno dugo u prosvjeti?

mudrolije jedne teacherke Punky - kolegica ingliš-tičr, povratnica na blog :D

bastet - promišljanja o svemu i svačemu

Na kavi s prijateljicom Majstorica s mora moderira blog-talk-show. :D

Free counter and web stats

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se