/*oglasi*/ #FLASH_AD{display:none} [id^="banner"]{display:none} [id^ ="topl.inside"]{display:none} [id^="igre_toolbar"]{display:none} /*kraj oglasa*/ *{margin: 0; padding: 0; border: none; text-decoration: none} tičerica

Trudnice i majke i tome slično

Nekoliko blogerica koje pratim je u zadnjih nekoliko vremena malo sipalo žuč po suvremenim roditeljima. Za bar jednu od njih znam da je dobila simpatičan feedback od 56 komentara, od kojih je bilo dosta žučljivih protivnika koji su ju nazivali balavicom i svakakvim nazivima, uporno trubeći kako majke imaju pravo na svo moguće preseravanje ovog svijeta „jer su stvorile nešto nevjerojatno – život“.

Prvo i prvo, nije potreban ni magisterij ni doktorat za seks bez zaštite, posljedičnu trudnoću i, nakon nje, rađanje. To može i balavurdija koja još osobnu nema pravo izvaditi. Ne umanjujem biološko čudo začeća, trudnoće i rađanja, ali, čovječe, ne možete mi sada prodavati spike da je to neko intelektualno dostignuće.
Dakle, priznajem, trudnoća je nevjerojatno stanje. Mogu shvatiti fascinaciju nad tijelom koje se mijenja iz dana u dan, i kako svatko normalan ostaje na paf kada shvati kakve sve pizdarije radi nešto što prema wikipediji nije veće od koštice jabuke. Ali ne mogu shvatiti žene koje se u šestom tjednu trudnoće počnu ponašati kao da imaju terminalni rak u završnoj fazi.
Razumijem da treba malo više pažnje posvetiti onome što se trpa u sebe – tipa, ne treba se sad baš naliti ko stoka, preporučljivo je izbjegavati razne opojne supstance, kažu da morska riba isto nije pun pogodak, bilo bi poželjno u prvom tromjesečju se suzdržati od mini-vala, farbanja i ostalih frizerskih ekshibicija koje peku po tjemenu, ali sad baš hodati devet mjeseci s crnim izrastom? Što se time dokazuje? Svoju požrtvovnost prema djetetu? Može li se nju pokazati drugačije nego izgledajući kao strašilo? I cigarete… da, buduće mame bi se trebale suzdržati od pušenja, no vrištati na sve koji zapale cigaretu u blizini trudnice mi je u najmanju ruku overkill. Više ih zatruju ispušni plinovi iz auta, pa nitko ne ide vrištati na vozače kako se usude voziti oko trudnica.
Isto tako mi nije jasna potreba trudnica i majki da se totalno zapuste i izgledaju kao da su izašle iz prašume. Jedna teorija se može svesti na dvije (po mom potpuno pogrešne) jednadžbe:
Sređena trudnica = trudnica + razni preparati koji mogu biti štetni za dijete = loša majka
Sređena mama = mama + vrijeme potrebno da se dotjera, našminka, počešlja = beba – vrijeme potrebno da se mama dotjera, našminka, počešlja = loša majka
A onda se sjetim svog bratića koji je (još u nižim razredima osnovne) svojoj mami rekao da će se, ako ikada dođe na roditeljski u trenerci i klompama (kao neke mame iz razreda, pretpostavljam), preseliti kod tete, „jer je ona uvijek dotjerana kad ide iz kuće“. :D Koliko znam (i vidim), djeca vole imati dotjerane i lijepe mame. Time što hodaju okolo čupave, nenašminkane i obučene kao da im je stilist bio daltonist na lsd-u ne dokazuju svoju požrtvovnost i majčinstvo, nego samo to da im je lijeno brinuti se za svoj izgled.
A ubjedljivo mi je najgore vidjeti trudnice u majicama koje otkrivaju pupak. „Sauronovo oko“, kako ga jedna blogerica zove, mi je totalni horor! Nije taj trbuh ništa sramno, ali tako izbačen na izvol'te mi je upravo odbojan!
Jedna mlada majka mi je počela s oduševljenjem pričati o tome kako nakon trudnoće neću više stati u svoju odjeću, ali to mi neće biti važno (?! Wtf?! Naravno da hoće!!! Imam puuuuuno krasne odjeće!), i neće mi biti važno koliko kila imam (khm… nikad nisam imala ambiciju biti šira nego visoka, tako da – hoće!!!), dok god je dijete zdravo (ok, jasno mi je da je bitno imati zdravo dijete, ali, ispravite me ako griješim, i drugi stvorovi na ovom svijetu, osim plavetnih kitova i afričkih slonova, imaju zdravo potomstvo. Čak i neki homo sapiensi koji vrate svoju kilažu na pretporodnu?). Lijepo molim sve redom da me umlate usranim maljem ako ikada budem izrekla takve gluposti. Zbog kila me nećete morati umlatiti. Umlaćivat ću ja sama sebe, na sve moguće načine.
Nadalje, majke koje govore kako su svoje dijete nosile „pod srcem“ mi izazivaju epileptične napade. Koliko ja znam, nosile su ga u maternici. Koja se, tehnički, nalazi ispod srca, ali isto tako je i ispod pluća, bubrega, želuca, jetre, slezene i nekoliko desetaka metara crijeva.
Iste te majke onda svojoj djeci daju imena poput Pia, Kia, Lana Tiara (a može i Ana Šešir, ako su glavopokrivala cool, ili Iva Narukvica, ako je poanta u nakitu), Ayna Clara, Francesca, pa im duplaju slova u imenu i stvaraju čuda kao Janna, trpaju c tamo gdje bi normalno išlo k, nazivaju djecu po trgovinama (svi primjeri uzeti s raznih foruma, tako da ne garantiram za istinitost. Da vam probam nabrajati imena s kojima sam se susrela u školi, onda biste tek vidjeli… ). I, općenito, daju djeci imena zbog kojih će im ispunjavanje formulara i davanje osobnih podataka biti noćna mora do kraja života, i zbog kojih će ih druga djeca šprdati do iznemoglosti (jer djeca to rade, vjerovali ili ne!).

Dakle, sad kada sam istresla sve što mi je bilo na srcu (i ostalim unutarnjim organima, uključujući i žučnu vrećicu), slobodno me možete ispljuvati. Sa zadovoljstvom ću čitati sve hejterske komentare u kojima mi dokazujete kako sam nečovjek jer ne smatram da se za rađanje treba dodijeliti orden. Toodles!


30.01.2011. u 10:40 sati | ožeži (x54) | papirnato | linkaj | vozi gore

rekapitulacija 2(0).1(0)

Evo, nakon skoro mjesec dana, da napišem svoj pregled godine.
Planirala sam: kupiti auto, sa zakonitim nastaviti sređivanje kuće i okućnice (projekt ćemo možda dovršiti do mirovine – a možda i ne?), i to je to. U obje kućice stavljam kvačicu.
Povrh toga uspjela sam potpuno neplanski prestati pušiti. Aha. Od kronerice na kutiji dnevno sam došla do nepušačice. I to one dobre, kojoj ne smetaju cigarete (još stanem niz vjetar i njuškam dim :D), i koja ne vrišti na sve pušače oko sebe kada zapale.
Osim toga sam se i obrazovala. Ne, nisam upisala toliko željeni tečaj još jednog stranog jezika (francuskog ili španjolskog, nisam se bila do kraja odlučila) koji sam htjela u rujnu (jer me jako dobra prijateljica s kojom sam se dogovorila da idemo zajedno zeznula – ona je ipak u zadnji tren odlučila umjesto toga uplatiti aerobik tri puta tjedno :( ). Umjesto toga sam se obrazovala na području kozmetike i samošminkanja. Pa sam otkrila stvarčice poput ovih:
gel-liner. Koji je tuš za oči – u gelu. Pa nema curenja i kapanja.
baza za sjenilo (s kojom sjenilo čak i na mojim super-masnim kapcima ostaje na mjestu i do 12 sati, umjesto da se nakon sat vremena cijelo otopi i pretvori u masnu crtu u boji u pregibu kapka)
kist za tuš (koji actually ima svrhu, s njim se stvarno u tri poteza povuče super tanka/super ravna/super pravilna/super štogodhoćete crta – bez da nakon toga moram potrošiti pola bočice odstranjivača šminke da popravim defekte)
nude nijanse ruža za usne (ne, nisam prije nosila šljašteće i kričave ruževe, nego, pošto nemam lijepo oblikovane niti pune usne koje vrijedi isticati, nego nisam nosila ništa na njima. A nude ruž ih ne istakne, nego ih još dodatno stopi s podlogom. Jeeeee!)
sjenila za obrve (to je ono, kad napravite ogromnu rupetinu jer ste očupali JEDNU dlaku previše, umjesto da hodate iduća tri mjeseca s rupavom obrvom, lijepo zamaskirate rupu njime)
i vlogerice na youtubeu koje rade fantastične tutoriale za šminkanje. (Definitivno mi je favorit nikkietutorials – djevojčica ima samo 16 godina a šminka se ne ko velika, nego… ajmemeni! Jedino me zanima tko joj financira sva ta MAC sjenila… but nevermind.)
Isto tako sam otkrila da mi nadlak za nokte nije funkcionirao jer nisam imala dobar nadlak za nokte. Sada kada sam našla uredan, lak bude na mjestu i po tjedan dana. :D A naučila sam i crtati po noktima. Početnički crteži, doduše, nekoliko ravnih crta u kontrastnoj boji tvore uzorak, ali practice makes perfect, za koju godinu napadam na reprodukciju Mona Lise. :D
Još uvijek čamim i čučim čekajući da se netko smiluje i ode u mirovinu, pa da se ja ogrebem za punu satnicu u jednoj školi, i mogu vam reći da me ovo skakutanje od škole do škole sve više iscrpljuje (totalno kužim kolegice s malo više utakmica u nogama koje su mi govorile da će me za par godina početi jako umarati…) – ne radi se o udaljenosti, pola sata vožnje dobro dođe da se razbistri mozak, nego o tome što ujutro moram stati i razmišljati kamo danas idem… :( Možda mi se ove godine sreća osmijehne?
Jako sam sretna što sam si prošle godine kupila novi pametni mobitel s 3,5 inče zaslona na kojem se prekrasno mogu čitati knjige. Godinu sam započela s Ursulom LeGuin, a, 65 romana kasnije, završila s Robertom Jordanom (koje je actually bio dobar u prvim nastavcima!!! Skroz sam to zaboravila…). Ove godine se možda zainatim i odlučim naučiti kako ga rootati, pa dobijem sve one fora funkcije Androida 2.2 koje su mi u ovom trenutku na njemu nedostupne.
Na privatnom planu mi cvjetaju ruže, i samo se nadam da će 2011. biti jednako dobra kao i 2010., jer se stvarno ne mogu požaliti.
Uglavnom, to bi bilo to. Vjerojatno nisam zaboravila ništa od životnog značaja.
Planova za tekuću godinu baš i nemam. Ono, get out of bed, stay alive, go back to bed. :D
Puno pozdrava svima,
Tičerica


19.01.2011. u 17:56 sati | ožeži (x9) | papirnato | linkaj | vozi gore

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< siječanj, 2011 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (3)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (8)
Rujan 2008 (7)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (1)

rekli su/nisu rekli

Opis bloga

blog je započeo kao zgode i nezgode fluorescentno zelene prosvjetne radnice.
nastavio se kao lamentiranja trudnice na održavanju trudnoće.
trenutno je u fazi fluorescentno zelene majke malog cvrčka koja se pokušava snaći u novoj ulozi i još se pita kako li je samo prošla na castingu. ;)

Bilješka o piscu

evo nekoliko potpuno beskorisnih podataka o meni, za sve one koje to zanima, a i za one koje to ne zanima, nek se nađe pri ruci.

lokacija: middle of nowhere
zanimanje: maltretiram sirotu djecu s katedre

za sve koji me žele gnjaviti ovim putem, emajl je: d.ticerica(ad)gmail.com

tko me gleda:



Linkovi

evo nekih mjesta koja posjećujem, i koja nalazim jako zanimljivima.

roditeljstvo - najbolji forum za roditelje, sadašnje i buduće, kao i trudnice i sve koji se tako osjećaju

NOSF forum - forum za ljubitelje SFa

Šapice - forum za ljubitelje životinja

forum za nastavnike i učitelje - samo mu ime kaže, zar ne?

mali brat - ovdje trošim višak vremena - prijevod romana little brother

blogotomija

evo par linkova na blogove na koje virnem tu i tamo_

Milerama - blog Milene Benini, - spekulativna fikcija, feministička promišljanja, i free fantasy roman u nastavcima

translator wannabe - simpatičan blogić jedne prevoditeljice

Kinky Kolumnistica razmišljanja i zapažanja jedne Osječanke bez dlake na jeziku

Lady of the Lake Scrolls - zapisi vodene vile Niniane

Luki - svestrana Luki i njena wufica Goldie

Natuknica - ako želite suvislo i artikulirano, o dubokoumnosti i argumentiranosti da i ne govorimo, mišljenje o raznim sferama života, ova žena piše za vas

Katalona

Priče iz Bečke šume - Mare iz bečke perspektive, na bečki način (sa stilom)

Hvalospjev gluposti - kako i sam naziv kaže, blog posvećen ljudskoj gluposti, kakvom ju srećemo u svakodnevnom životu.


ZBORNICA
odjeljak posvećen kolegama (m)učiteljima. Ne pišu nužno o prosvjeti, ali da se zna da nas ima. :D

ire's corner office - svakako vrijedno posjeta. Irena Rašeta o sf-u i svemu ostalome

Bernardov ritam - Bernard, "jedan od 28 tisuća delatnika u hrvatskom osnovnom školstvu", o školstvu i raznim drugim društvenim aspektima

peempe- dragi blogoprijatelj i kolega na novoj adresi

mačka u martama - jedna neobična učiteljica. možete vidjeti njene crteže i pročitati njena razmišljanja o svemu i svačemu. I nosi marte!

An(t)onimka - i još jedna kolegica tičr englezica

Akademska stranputica - još jedan mladi i zeleni kolega o svojim traumatičnim susretima s bajnim hrvatskim školstvom

gospon profesor - a što se dogodi kad ste stvarno dugo u prosvjeti?

mudrolije jedne teacherke Punky - kolegica ingliš-tičr, povratnica na blog :D

bastet - promišljanja o svemu i svačemu

Na kavi s prijateljicom Majstorica s mora moderira blog-talk-show. :D

Free counter and web stats

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se