/*oglasi*/ #FLASH_AD{display:none} [id^="banner"]{display:none} [id^ ="topl.inside"]{display:none} [id^="igre_toolbar"]{display:none} /*kraj oglasa*/ *{margin: 0; padding: 0; border: none; text-decoration: none} tičerica

Bu-hu-hu, siroti, preopterećeni su (ili: o planiranoj reformi gimnazija u Hrvatskoj). Šmrc.

Došlao ovih dana do mene glas da naš novi ministar Lisica ne želi zaostajati za svojim prethodnicima, pa i on želi da se njegov mandat pamti barem po jednoj reformi. Jer, tko nije reformirao, ni ime mu se ne pamti. Svoga prethodnika, s njegovom katastrofom od bolonje, tiho zamrlim HNOSom i neslavno propalim kurikulumom (državnu maturu namjerno ne spominjem, iz toga još trebamo vidjeti što će se izroditi, no skeptična sam u svjetlu svih ostalih genijalnih ideja toga vrlog uma), teško da može dostići, ali svojski će se potruditi. Pa je zato orno prionuo na reformu gimnazija. Ne d'o nam Bog da u tome i uspije!
Njegova reforma počiva na nekoliko postavki:
A – naši gimnazijalci su, sa svojih 17 predmeta, preopterećeni.
B – u drugim zapadnim zemljama, osobito anglosaksonskim, gimnazijalci imaju puno manje predmeta i oni su većinom izborni
C – razlika između 4 moguća gimnazijska programa (jezična, klasična, matematička i opća gimnazija) su minimalne
D – mnogo predmeta ima satnicu od samo jednog sata tjedno, što dovodi do površnog učenja gradiva
Prijedlog reforme je da se sa sadašnjih 15-17 predmeta koji se uče u gimnazijama, smanji broj predmeta na desetak, od kojih bi 5 bilo obavezno (hrvatski, matematika, strani jezik, pa još dva ovisno o profilu gimnazije), a 5 izborno, i da se ide na interdisciplinarnost, pa se, npr. u sklopu povijesti proučava i povijest umjetnosti, glazbe, filozofija i sociologija i sl.

Zašto je ovo totalni flop, pitate se?
Krenimo od dna: ako se i ulazi u ovu reformu, barem jednom u povijesti našeg obrazovnog sustava bi trebalo pripremiti teren za tu reformu prije nego li ju se počne provoditi. Recimo, restrukturirati fakultetske programe kako bi odgovarali promijenjenim zahtjevima, a postojećim profesorima ponuditi mogućnost prekvalifikacije i doškolovanja kako bi se mogli nositi sa zahtjevima koje reforma predstavlja pred njih – jer time bi masa profesora povijesti umjetnosti, glazbene umjetnosti, biologije, kemije, filozofije, sociologije, psihologije i mnogih drugih predmeta ostala bez posla, dok bi recimo profesor povijesti trebao poučavati učenike o umjetnosti i filozofiji (hmmmm, koliko su o tome i sami učili na fakultetu?), a profesor fizike o biologiji i kemiji (koje su u gimnazijama nešto kompliciranije nego u osnovnoj školi, pa nije samo „naštrebaj napamet i vozi“).
Razlike između gimnazijskih programa meni se ne čine minimalnima. Latinski sve četiri godine mi se čini kao smrt. Starogrčki? Brrrr… Tri sata fizike također. Informatika (pazite, programiranje se radi u matematičkim gimnazijama – bar se radilo u mojoj matematičkoj paralelki – a ne osnovna informatička pismenost) u sva četiri razreda mi još uvijek pobuđuje želju da se objesim za luster – u prvom razredu, kada smo imali „ozbiljnu informatiku“ sam dala prijatelju koji se kužio u to da mi napiše sve moguće varijacije onih nesretnih algoritama koje smo radili, i onda ih za test učila napamet. A nekom jadniku koji ratuje s engleskim bi bilo baš haj imati ga 4 sata tjedno, i onda još njemački sve 4 godine u jezičnoj gimnaziji umjesto samo 2 kao u matematičkoj.
Reforma se vodi, naravno, angloameričkim primjerima – jer u Jamerike su im školski programi tako izvrsni da ne, ne uvoze stručnjake iz Indije i ostatka Azije, zar ne?
Također mi se ne sviđa što nitko ne spominje latinski jezik u tim konceptima reforme. Latinski jezik je temeljna tekovina zapadnog civilizacijskog kruga, i zasigurno znam da je u njemačkim i austrijskim gimnazijama obavezan, uči se i u elitnim britanskim ekvivalentima gimnazije, a nekako mi je teško povjerovati da bi ga se talijani i francuzi samo tako odrekli. Latinski jezik je obilježje gimnazije, koje ne treba olako otpisati. Da ne bude zabune, mrzila sam ga u srednjoj školi, iz dna duše (i imala tako omraženo peticu iz njega), no vjerujem da je to bilo do profesora. Drugi par rukava je to što je većina latinista malo munjena, pa misle da latinski kao jezik nije dovoljno zaguljen i težak sam po sebi, nego se moraju dodatno potruditi zagorčati život gimnazijalcima.
Inače, ta reforma bi mogla i upaliti da se ne vodi istim principima kojima se vodio HNOS: APSOLUTNO RASTEREĆENJE. Što me dovodi do glavne točke koja mi smeta. Dakle, kada bi se reforma provela ovako: smanjit ćemo broj predmeta, ali povećati zahtjeve za svaki od njih, i učenici će morati raditi jednako kao i do sada, vremenski i uloženim trudom, samo što će više ulaziti u dubinu materije – recimo, iz hrvatskog imati više obaveznih lektira, iz (izborne) povijesti detaljnije proučavati razdoblja (ne, ne govorim ovdje o „old-school“ bubetanju godina napamet, nego o uzročno-posljedičnim vezama između događaja, poznavanju osobitosti povijesnih razdoblja i sl. (što mlađe generacije povjesničara stvarno i rade), onda bi to bilo OK, no meni se čini da će se samo smanjiti broj predmeta, a gradivo ostaviti isto jer su, siročići, bu-hu-hu, preopterećeni.
To s preopterećenjem mi je zanimljivo. Pitam prije neki dan tatu, koji je zadnja generacija gimnazijalaca prije Šuvarice, koliko je otprilike predmeta imao. 15-17. I je li se osjećao preopterećeno. Uvijek. Ja, generacija s kraja devedesetih, sam imala 15-17 predmeta i dračila se u svakom trenutku da sam preopterećena. I kakav sam odgovor dobivala od svojih roditelja i svih oko mene? Pa, ovisno o prilici: „Srednja škola nije obavezna.“ „Sama si birala.“, „Kako si prostrla, tako sada lezi.“, „Trgovačka i frizerska škola su ti blizu, prebaci se ako ti je gimnazija preteška.“ – i još puno varijacija na temu. Nešto nalik tome je dobivala i moja sestra, godinama kasnije (disclaimer: moji roditelji su generacija iz šezdesetih, „old-school“ roditelji, koji su još vjerovali da djeci trebaš biti roditelj, a ne prijatelj).
Današnji roditelji – dakle, generacije iz sedamdesetih, čija djeca su rođena u devedesetima – na sva usta trube kako su im sirota dječica preopterećena u školi. Šokirala sam se kada sam na jednom forumu u temi o preopterećenosti gimnazijalaca pročitala više postova ogorčenih roditelja nego li sirote bu-hu-hu preopterećene dječice.
Zanimljivo mi je i kada se vratim desetak godina unazad – da, učila sam hrpu stvari koje me nisu zanimale, jer su to program i profesori tražili od mene. I bila sam odlikašica. I imala vremena za društveni život (online i offline), i za čitanje enormne količine knjiga, i stizala odraditi dio kućanskih poslova… A nisam tulila o famoznom preopterećenju samo kada sam mogla dići sve četiri u zrak i ne raditi ništa. (Mislim, bilo je divljačkih situacija, gdje se u tri dana trebalo pročitati Dostojevskog – ali imali smo dva tjedna, tko mi kriv što sam tek u petak dobila knjigu; pa kad je trebalo u tjedan dana cijelo polugodište biologije naučiti za test, ali opet – tko mi kriv što nisam bilježnicu otvorila otkako sam prva odgovarala dva mjeseca ranije.) Onoga trena kada učenici prestanu kukati da su preopterećeni (a to će raditi dok god se od njih bude očekivalo da naprave bilo što drugo osim da sjede u školi kao torbe) možemo biti sigurni da obrazujemo društvo debila.
Sedamnaest predmeta se možda čini puno. Vjerojatno i je puno. Sigurno se iz predmeta koji su u rasporedu samo jednom tjedno ne može naučiti puno što se dubine materije tiče. No, otpisati ih potpuno? Smisao gimnazije je da proširi vidike, da podlogu učenicima za studiranje bilo kojeg predmeta za koji se odluče, i širinom programa im pomogne u donošenju te odluke. A učenjem velike količine podataka se u biti proširuje memorija, i priprema učenike za studij i velike količine materije koje će morati savladati u kratkom roku (da, bolonja je uvela kolokvije, ali sada se umjesto da se rasporedi rokove kroz dva mjeseca treba položiti nekoliko kolokvija u desetak dana – što opet, kada se zbroji, količinski nije daleko od „starih“ ispita – koji se, FYI, još uvijek primjenjuju na mnogim fakultetima u nepromijenjenom obliku), ili, ako su stvarno savjesni i odgovorni, za redovito učenje. Uostalom, zašto bi svi bili odlikaši? (No, to je već pitanje za Vidovitog Milana.)
Argument koji mi je ponudila rođaka gimnazijalka, da „u njenom razredu“ (prvi razred. Lol!)svi znaju što će studirati je apsurdan. I ja sam znala što ću studirati, svaki dan, od sedmog osnovne. Samo što ono što sam „znala“ da ću studirati ovaj tjedan nije nužno bilo isto ono što sam „znala“ da želim studirati tjedan prije ili tjedan poslije. (Ljudi često zaboravljaju da se ovdje radi o pubertetlijama koji u svakom trenutku znaju što žele studirati, što žele raditi, koju boju kose žele imati i u koga su smrtno zaljubljeni – ali te stvari se mijenjaju iz tjedna u tjedan, i svaki tjedan oni to „stopostotno znaju“, da bi idući tjedan „znali“ nešto drugo.)
Još jedna stvar na granici apsurda mi je poći u reformu gimnazija, a ostaviti ostatak srednjoškolskog sustava netaknut. Gimnazija treba i mora biti NAJTEŽA i programski NAJOPSEŽNIJA srednja škola, koju će završavati samo najizvrsniji učenici. Ostali „otplove“ u druge vode, u škole primjerenije njihovim kapacitetima, obično u prvom i drugom razredu. Nekako mi je apsurdno da gimnazijalci imaju manje predmeta od ekonomista ili farmaceuta. Osim toga, mislim da brojni strukovni programi vape za reformom koja će ih osuvremeniti, učenicima pružiti relevantna znanja i sposobnosti koji će im stvarno trebati u zanimanjima za koja se obrazuju, i da bi to trebao biti veći prioritet.
Uglavnom, ova reforma gimnazija mi se čini kao katastrofa u nastajanju. Sve mi nekako miriše na to da će, po dobroj staroj hrvatskoj navadi, biti odrađena navrat-nanos, da će sve pozitivno što bi se iz nje moglo očekivati biti ili izbačeno ili mrtvo slovo na papiru, a cijeli projekt bi mogao dobiti radni naziv: „kako zaglupiti hrvatski narod“.

PS
Nisam roditelj, još uvijek. Proći će puuuuuno godina prije nego što budem roditelj srednjoškolca. Molim sve koji ovo čitaju da mi onda elegantno iščupaju jezik i narežu ga na nekoliko komada od metar-dva, ako ikada kažem kako je moje dijete bu-hu-hu, jadno, preopterećeno.


09.01.2010. u 13:22 sati | ožeži (x32) | papirnato | linkaj | vozi gore

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< siječanj, 2010 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (3)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (8)
Rujan 2008 (7)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (1)

rekli su/nisu rekli

Opis bloga

blog je započeo kao zgode i nezgode fluorescentno zelene prosvjetne radnice.
nastavio se kao lamentiranja trudnice na održavanju trudnoće.
trenutno je u fazi fluorescentno zelene majke malog cvrčka koja se pokušava snaći u novoj ulozi i još se pita kako li je samo prošla na castingu. ;)

Bilješka o piscu

evo nekoliko potpuno beskorisnih podataka o meni, za sve one koje to zanima, a i za one koje to ne zanima, nek se nađe pri ruci.

lokacija: middle of nowhere
zanimanje: maltretiram sirotu djecu s katedre

za sve koji me žele gnjaviti ovim putem, emajl je: d.ticerica(ad)gmail.com

tko me gleda:



Linkovi

evo nekih mjesta koja posjećujem, i koja nalazim jako zanimljivima.

roditeljstvo - najbolji forum za roditelje, sadašnje i buduće, kao i trudnice i sve koji se tako osjećaju

NOSF forum - forum za ljubitelje SFa

Šapice - forum za ljubitelje životinja

forum za nastavnike i učitelje - samo mu ime kaže, zar ne?

mali brat - ovdje trošim višak vremena - prijevod romana little brother

blogotomija

evo par linkova na blogove na koje virnem tu i tamo_

Milerama - blog Milene Benini, - spekulativna fikcija, feministička promišljanja, i free fantasy roman u nastavcima

translator wannabe - simpatičan blogić jedne prevoditeljice

Kinky Kolumnistica razmišljanja i zapažanja jedne Osječanke bez dlake na jeziku

Lady of the Lake Scrolls - zapisi vodene vile Niniane

Luki - svestrana Luki i njena wufica Goldie

Natuknica - ako želite suvislo i artikulirano, o dubokoumnosti i argumentiranosti da i ne govorimo, mišljenje o raznim sferama života, ova žena piše za vas

Katalona

Priče iz Bečke šume - Mare iz bečke perspektive, na bečki način (sa stilom)

Hvalospjev gluposti - kako i sam naziv kaže, blog posvećen ljudskoj gluposti, kakvom ju srećemo u svakodnevnom životu.


ZBORNICA
odjeljak posvećen kolegama (m)učiteljima. Ne pišu nužno o prosvjeti, ali da se zna da nas ima. :D

ire's corner office - svakako vrijedno posjeta. Irena Rašeta o sf-u i svemu ostalome

Bernardov ritam - Bernard, "jedan od 28 tisuća delatnika u hrvatskom osnovnom školstvu", o školstvu i raznim drugim društvenim aspektima

peempe- dragi blogoprijatelj i kolega na novoj adresi

mačka u martama - jedna neobična učiteljica. možete vidjeti njene crteže i pročitati njena razmišljanja o svemu i svačemu. I nosi marte!

An(t)onimka - i još jedna kolegica tičr englezica

Akademska stranputica - još jedan mladi i zeleni kolega o svojim traumatičnim susretima s bajnim hrvatskim školstvom

gospon profesor - a što se dogodi kad ste stvarno dugo u prosvjeti?

mudrolije jedne teacherke Punky - kolegica ingliš-tičr, povratnica na blog :D

bastet - promišljanja o svemu i svačemu

Na kavi s prijateljicom Majstorica s mora moderira blog-talk-show. :D

Free counter and web stats

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se