/*oglasi*/ #FLASH_AD{display:none} [id^="banner"]{display:none} [id^ ="topl.inside"]{display:none} [id^="igre_toolbar"]{display:none} /*kraj oglasa*/ *{margin: 0; padding: 0; border: none; text-decoration: none} tičerica

udžbenici - besplatni i "platni"

Priču s besplatnim udžbenicima koji su se vraćali u školu, pa se nisu vraćali u školu, jer će svi dobiti nove, pa neće dobiti nove nego nikakve udžbenike svi već znaju. Mislila sam preskočiti ovu temu, iako mi spada u branšu, ali malo prije sam vidjela da su se neki prijatelji s Facebooka učlanili u grupu u kojoj se školarci organiziraju kako bi zahtijevali besplatne udžbenike i prijevoz. Iz čiste znatiželje sam počela čitati komentare (kojih se skupio dobar tisućak stranica) i ostala zaprepaštena… No, najbolje da krenem ispočetka.

Cirkusade s besplatnim udžbenicima su mi bile izvan svake pameti od samog početka. Uz sve obveze koje zapadaju razrednike, uvališe im podjelu udžbenika prije dvije godine. Na kraju školske godine još veće nebuloze: mjesec dana prije kraja dolaze čitači barkodova, preko kojih se trebaju očitati knjige. Ali kako! Tako da razrednik prikupi jedan komplet knjiga, očita od svake po jednu i ukuca broj učenika u razredu. Čemu? Nitko ne zna. Glavno da su se ti skupi čitači morali dostaviti školama. Očito ih je netko imao viška na lageru, a i dobru vezu u ministarstvu, koje ih je filantropski i humanitarno otkupilo da bi se na njih očitao po jedan primjerak svake knjige. Taj popis, naravno, nikome ništa nije govorio, jer je stvarno stanje sigurno bilo drugačije: čitač nije mogao reći koliko udžbenika je izgubljeno ili uništeno. Nakon tog Sizifovog posla, razrednici su dobili popis udžbenika koje treba skupiti. Na njemu nisu bili radni udžbenici, pa smo se svi mi koji smo djecu upozoravali da čuvaju knjige i tjerali ih da zadatke prepisuju u bilježnice osjećali kao debili. Onda se slagao popis udžbenika za nabavu (ili je to bilo nešto prije, uglavnom, popis je postojao). Prema tom popisu su razrednici morali odrediti koliko udžbenika nedostaje, koliko ima viška za iduću generaciju, i sve viškove (dakle, udžbenike koji se nagodinu neće koristiti, bilo zbog manjeg broja učenika u idućoj generaciji ili zbog promjene udžbenika od strane nastavnika) slati na neku adresu. Onda je u osmom mjesecu stigao kamion s udžbenicima, koji su bili dijelom rashodovani udžbenici iz drugih škola, a dijelom novi. Pa su razrednici morali slagati komplete udžbenika za svoje razrede – da bi se ispostavilo da dio udžbenika nije došao, da su došli udžbenici ali ne i radne bilježnice, ili obratno, krivi udžbenici, i još sto peripetija. Razrednicima je, naravno, pao mrak na oči, jer za sav taj dodatni posao nisu dobili niti prebijene lipice. (Razredništvo je općenito velika pljuga – na satnicu se dobije 2 pišljiva sata, za sat razrednika (za koji mi jedna kolegica kaže da se za njega mora pripremati barem duplo dulje nego za redovnu nastavu) i za informacije, a posao koji se mora obaviti je ekvivalent barem pet sati nastave i pripreme za istu, ako ne i više.) A, suprotno općem uvjerenju, osmi mjesec ne provodimo plandujući, nego slažemo planove i programe za nadolazeću školsku godinu. (Tek toliko da napomenem: vjerojatno se nitko ne bi bunio da je cijela ta gnjavaža s udžbenicima pristojno plaćena.)
Udžbenici koje su učenici dobivali bili su svakakvi: čula sam (ne i vidjela, jer moji udžbenici su radni, pa su svi dobili nove) da je bilo situacija gdje su djeca vratila savršeno očuvane udžbenike a dobila išarane i zamašćene kupusare. Naravno da je bilo nezadovoljnih, no, kako je jedna kolegica lijepo rekla: kome se ne sviđaju besplatni rabljeni udžbenici, neka ode i naruči u knjižari za svoje dijete nove.
Pred kraj školske godine oglasi se vrli bivši ministar Zamorac i obavijesti svekoliko pučanstvo da mogu udžbenike baciti u smeće, jer će svi dobiti nove udžbenike. Na to su nam svima pale klapne na oči: mjesec dana nakon što su nama skinuli 6% s plaće, jer država nema novaca, dat će cca pola milijarde kunića za nove udžbenike, iako su djeca ove godine vrlo ozbiljno shvatili svoj posao čuvanja udžbenika, i većina njih je bila u izvrsnom stanju. A dodatni razlog za zamračiti bio je i to što svatko od nas poznaje barem jednog učenika koji ima mobitel koji košta više od naše mjesečne plaće, a i takvi će dobiti „besplatne“ udžbenike – navodnici su tu zato što ćemo ih vi i ja platiti od svih onih silnih poreza koje nam država uzima. Ne, ne živim u iluziji da će meni porez biti manji ako oni ne dobiju besplatne udžbenike, ali vidim da je meni plaća manja, a oni dobivaju udžbenike, i to me ljuti.

Par tjedana poslije premijer i Zamorčić bježe podvijenog repa (apropos toga, na vijest o tome da su Zamorcu ponudili gažu savjetnika pri vladi u Izraelu moj komentar je bio: a nije im bilo dosta vlastitih katastrofa kroz povijest, sad su ih još počeli i uvoziti?), a teta-Suzana, nova premijerka, nas sve obavještava da od besplatnih udžbenika neće biti ni „b“ ni „u“. Nastaje strka koja je opet bila potpuno nepotrebna: nitko ne zna kako će se odvijati distribucija udžbenika, roditelji nisu na kraju školske godine dobili spisak udžbenika, a mogu zamisliti kako se sada osjećaju razrednici koji su dva puta u onu zbrku od e-matice morali unositi narudžbe udžbenika – ni za što! Da ne govorim kako su neke kolegice na spisak udžbenika dodale radne bilježnice ili listiće koje inače ne bi tražile od učenika baš zbog materijalne situacije, ili, osobito u razrednoj nastavi, naručile udžbenike za neke predmete koje bi inače radile bez udžbenika… a pitanje je hoće li se taj spisak moći prepravljati. Nakladnici vjerojatno slave!

Sada ono što me stvarno ljuti: dječurlija se buni na sav glas, a udžbenike su vjerojatno pobacali u smeće. Jer, da nisu, sada bi već mogli planirati kako ih prodati budućim generacijama ili antikvarijatima u pola cijene, i za taj novac kupiti rabljene udžbenike za idući razred (halo, osim prvog razreda, kada nisam znala bolje, i s iznimkom čitanke – iz vlastitog hira, jer sam nju voljela imati novu i samo svoju – cijelu srednju sam tako prošla: na kraju školske godine onih par udžbenika koje sam imala jer su mi stvarno trebali – opet, osim čitanke – prodam jednoj curi u pola cijene, a za iste te novce od druge cure kupim iste te knjige, i eventualno koju više ako ju je ona imala, jer to je značilo da je stvarno trebala. A broj udžbenika koje sam posjedovala (ne brojeći one višegodišnje, poput likovnog ili ružne žute zbirke iz fizike) nikada nije prelazio broj 10, i nijedan važan udžbenik mi nije nedostajao. OK, u osnovnoj školi je situacija malo drugačija, više se insistira na donošenju baš svih udžbenika, no onda se kupi polovno cijeli komplet. Ako su promijenili udžbenike u vašoj školi, ne znači da nijedna škola u Hrvatskoj ne radi po njima više, pa ih prodate antikvarijatu, a idući komplet kupite iz antikvarijata). No, djeca su svoje udžbenike lijepo pobacala, i sada roditelji trebaju od negdje skvrcati novac za nove. A onda smo mi krivi jer „svake godine mijenjamo udžbenike“ (halo, ljudi – i na konto toga se moram oglasiti: ne znam nikoga tko mijenja udžbenike iz hira. Logično je da je manje posla ako se radi s udžbenikom s kojim se radilo već nekoliko godina i kojeg se poznaje od a do ž. Ako se netko od nas odluči i promijeniti udžbenik, to uvijek predstavlja puno više posla te godine, i to je obično zato što je taj novi BOLJI!) i za sto drugih stvari (… tko zna, možda smo i WTC srušili...?). Pogotovo onima koji imaju troje i više djece. Koju su si sami rodili. A netko drugi im sada treba kupovati knjige. Paralelno s tim dječurlija koja želi štrajkati u osmom mjesecu (majke mi, ako mi ne vjerujete, nađite grupu i pročitajte – oni stvarno ne znaju razliku između prosvjeda i štrajka!) u svojim komentarima pokazuje elemetarno nepoznavanje osnova pravopisa, što me navodi na pomisao da oni te knjige, bile one besplatne ili „platne“ ne otvaraju, ni ovako ni onako (ili ih otvaraju kao jedan moj kolega iz srednje: „Majke mi, profesore, nije istina da nisam otvorio udžbenik nijednom ove godine. Otvorio sam ga kada sam tražio listić od kladionice.“). I onda komentiraju kako je za sve kriva teta-Suzana i novi ministar prosvjete i hoće nazad Zamorca. (E, to me stvarno natjeralo na razmišljanje: ako i jesu mladi, ne moraju za to biti kompletno glupi… No to je druga priča…)

Rezime: vlada je zasrala – to je svima jasno. Napravili su od usta WC-školjku svi redom, a fekalije će pojesti netko drugi. No, prvi zaser je bio to da u jednoj Hrvatskoj koja grca u dugovima uopće idu obećavati besplatne udžbenike. A ovce su to predizborno obećanje popasle k'o mladu travu. Udžbenici su skupi – stoji. Socijalno ugroženim obiteljima svakako treba pomoći na ovaj ili onaj način pri nabavci istih – no, to se radilo u većini škola i do sada: u mojoj osnovnoj (onoj koju sam pohađala) je masa učenika ostavljala svoje udžbenike, pa i radne udžbenike, i radne bilježnice u školi, da bi se iduće godine ti isti podijelili učenicima čiji roditelji si nisu mogli priuštiti kupovinu novih. A to se nije davalo na sva zvona nego diskretno rješavalo prije početka školske godine. I mnoge mame su bile sretne što su imale priliku uzeti gumicu i obrisati već rabljeni udžbenik ili radnu bilježnicu, pa tako uštedjeti 30-50 kuna po komadu. Stvarno mi nije jasno zašto nije moglo tako funkcionirati i dalje. A i sada, kada se roditelji masovno bune, većina se buni zbog toga što nemaju pojma gdje će knjige moći kupiti, jer novac će nekako, kao i uvijek do sada, nasmagati, a ostali se bune i jer će ih morati kupovati, najglasniji su po običaju oni s najviše djece – kojima početak školske godine uvijek predstavlja najveći trošak. A ja ponovno pitam: je li im država rodila djecu? Ako me nešto izbacuje iz takta onda su to ljudi koji politikom „gdje ima mjesta za jednoga ima za dvoje, gdje ima za dvoje…“ dođu do nogometne momčadi, a onda očekuju da istu netko drugi hrani, oblači i školuje, i svi su im krivi za sve, a, kao, nisu znali prije nego što su djecu naslagali da će ta ista djeca i narasti, pa će ih svu trebati i obući i nahraniti i školske knjige im kupiti… (slobodno me sada nazovite fašistom, i čime god želite, nećete mi reći ništa što već nisam čula.)
I sada bolje da stanem, jer sam se stvarno razljutila, i jer sam stvarno zabrazdila…
Veliki pozdrav od Tičerice, uživajte u ljetu.

PS
Postovi su rijetki, možda se i dodatno prorijede, bliži se dan D, treba svadbu organizirati i gnijezdo sviti. :D


19.07.2009. u 18:10 sati | ožeži (x25) | papirnato | linkaj | vozi gore

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< srpanj, 2009 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (3)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (8)
Rujan 2008 (7)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (1)

rekli su/nisu rekli

Opis bloga

blog je započeo kao zgode i nezgode fluorescentno zelene prosvjetne radnice.
nastavio se kao lamentiranja trudnice na održavanju trudnoće.
trenutno je u fazi fluorescentno zelene majke malog cvrčka koja se pokušava snaći u novoj ulozi i još se pita kako li je samo prošla na castingu. ;)

Bilješka o piscu

evo nekoliko potpuno beskorisnih podataka o meni, za sve one koje to zanima, a i za one koje to ne zanima, nek se nađe pri ruci.

lokacija: middle of nowhere
zanimanje: maltretiram sirotu djecu s katedre

za sve koji me žele gnjaviti ovim putem, emajl je: d.ticerica(ad)gmail.com

tko me gleda:



Linkovi

evo nekih mjesta koja posjećujem, i koja nalazim jako zanimljivima.

roditeljstvo - najbolji forum za roditelje, sadašnje i buduće, kao i trudnice i sve koji se tako osjećaju

NOSF forum - forum za ljubitelje SFa

Šapice - forum za ljubitelje životinja

forum za nastavnike i učitelje - samo mu ime kaže, zar ne?

mali brat - ovdje trošim višak vremena - prijevod romana little brother

blogotomija

evo par linkova na blogove na koje virnem tu i tamo_

Milerama - blog Milene Benini, - spekulativna fikcija, feministička promišljanja, i free fantasy roman u nastavcima

translator wannabe - simpatičan blogić jedne prevoditeljice

Kinky Kolumnistica razmišljanja i zapažanja jedne Osječanke bez dlake na jeziku

Lady of the Lake Scrolls - zapisi vodene vile Niniane

Luki - svestrana Luki i njena wufica Goldie

Natuknica - ako želite suvislo i artikulirano, o dubokoumnosti i argumentiranosti da i ne govorimo, mišljenje o raznim sferama života, ova žena piše za vas

Katalona

Priče iz Bečke šume - Mare iz bečke perspektive, na bečki način (sa stilom)

Hvalospjev gluposti - kako i sam naziv kaže, blog posvećen ljudskoj gluposti, kakvom ju srećemo u svakodnevnom životu.


ZBORNICA
odjeljak posvećen kolegama (m)učiteljima. Ne pišu nužno o prosvjeti, ali da se zna da nas ima. :D

ire's corner office - svakako vrijedno posjeta. Irena Rašeta o sf-u i svemu ostalome

Bernardov ritam - Bernard, "jedan od 28 tisuća delatnika u hrvatskom osnovnom školstvu", o školstvu i raznim drugim društvenim aspektima

peempe- dragi blogoprijatelj i kolega na novoj adresi

mačka u martama - jedna neobična učiteljica. možete vidjeti njene crteže i pročitati njena razmišljanja o svemu i svačemu. I nosi marte!

An(t)onimka - i još jedna kolegica tičr englezica

Akademska stranputica - još jedan mladi i zeleni kolega o svojim traumatičnim susretima s bajnim hrvatskim školstvom

gospon profesor - a što se dogodi kad ste stvarno dugo u prosvjeti?

mudrolije jedne teacherke Punky - kolegica ingliš-tičr, povratnica na blog :D

bastet - promišljanja o svemu i svačemu

Na kavi s prijateljicom Majstorica s mora moderira blog-talk-show. :D

Free counter and web stats

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se