/*oglasi*/ #FLASH_AD{display:none} [id^="banner"]{display:none} [id^ ="topl.inside"]{display:none} [id^="igre_toolbar"]{display:none} /*kraj oglasa*/ *{margin: 0; padding: 0; border: none; text-decoration: none} tičerica

informatičko-informativni post: problemi i pronalasci

Danas pišem jedan informatičko-informativni post.
U prijevodu, cirkusi s laptopom i internetom. Ništa strašno, ništa pogubno, samo iritantne sitnice. Prije par dana mi se počelo događati nešto čudno. Inače imam ADSL flat, i laptop mi je cijelo vrijeme spojen preko wirelessa. Dakle, prije neki dan su mi u jednom trenutku svi browseri otkazali poslušnost: prvo Firefox nije htio otvoriti stranicu, tvrdeći da nije spojen na internet. Onda je isto konstatirao i Explorer, a s njim se složio i Chrome. (Šogi me zeza kako profesionalni grafički dizajneri imaju po tri-četiri grafička programa na kompjuteru, što bi značilo da posjedovanjem tri različita browsera ja spadam u profesionalne surfere. ;) ) Odspojim se, ponovno se spojim – isto. Ugasim wireless, upalim ga, spojim se, isto. Ugasim router… itd… Provjerim vezu na msn-u – normalno funkcionira. Upalim uTorrent, normalno skida i šalje – ali nijedan browser ne radi! Jedino što je pomoglo bio je restart. Pa nakon sat-dva opet. I tako danima. Dok nisam podivljala i postala na IT-help na Forum.hr. Dečki tamo su bili super, korak po korak su me vodili kroz čišćenje laptopa (čini se da sam imala jednog trojanca, jednog crva i još neko čudo, što je potrajalo dobra tri sata – napravim što su mi rekli, pa im pošaljem log na uvid, pa onda oni daju idući korak… Uglavnom, u par sati sam napravila više scanova na kompjuteru nego u zadnjih par godina. I radio je dobro puna 24 sata, i danas ponovno ista priča. :( Čini se da ću morati čekati dok šogijevom bratu prođu ispitni rokovi, pa mi on pokuša riješiti stvar.
Druga stvar: već sam spomenula da imam flat. Flat je zaštićen WEP-om. Svako toliko mi netko probije WEP, i pustim ga da mi se kači (meni ni iz džepa ni u džep ako će netko pogledati mail i par stranica, nije da će me nešto više koštati…), dok ne postane previše bezobrazan, i počne mi krasti previše brzine, ili se ne skida po 24 sata - onda promijenim lozinku, pa se kačitelj ponovno upristoji (promjena lozinke mu je valjda hint da je uhvaćen). Ovih dana je prevršio svaku mjeru: stranice su mi se otvarale po pola minute, kao da se spajam preko dial-upa. Pogasim sve, a lampice za wireless i ADSL na routeru trepere ko u disku. Onda mi je puko film, i promijenim enkripciju u WPA2. Sve pet, sve super, lopov onemogućen. Ali moj laptop svakih par sati ispada s mreže, i onda mi treba po 10 minuta da se spojim, jer mi prvo ne prihvaća lozinku, onda viče da mu je signal preslab (a jačina signala je konstantno ista), onda opet ne prihvaća lozinku, i tako desetak minuta. Dakle, učinkovito sam onemogućila kačitelja u korištenju mog ADSLa, ali sam onemogućila i sebe. Rješenje? Ponovno sam na WEP-u, i čekam šogijevog brata, da mi i to sredi.
Da ne bude sve tako crno, našla sam tri torrenta koji sadrže sve skupa 9 gigabajta SF i fantasy knjiga. Poskidala sam ih selektivno (ne pada mi na pamet skidati pisce koje ne planiram čitati – a ne planiram čitati ništa pisano prema filmu, seriji ili igrici, ne planiram se ikad više približiti ičemu što je napisao Terry Goodkind, itd…, kao niti skidati isti roman u četiri različita formata – jedan je sasvim dosta), i jako sam sretna. Sada imam preko gigabajta knjiga na laptopu. A nakon što sam sve svoje knjige – školske i one druge – popakirala u kutije i pripremila za preseljenje, i shvatila da tiskanih izdanja imam za popuniti tri velike kutije, sretna sam i što mi je većina knjiga na laptopu, jer bi mi inače trebao šleper da ih sve preselim. :D
Paralelno s tim me sestra zamolila da joj nađem neki reader za mobitel koji bi radio na njenom LG Cookiju, a i meni je dojadilo stalno pdf-ove i html-ove kopirati u notepad da bih mogla od njih svojim readerom raditi .jar fajlove koje mobitel čita, pa sam se bacila na posao. Trebalo mi je samo dva dana da pronađem ovo: http://www.mobipocket.com/dev/beta/j2me.asp - Mobipocket reader za mobitele s Javom. Uglavnom, za sve one koji vole čitati preko svake mjere, priča ide ovako: skinete si osnovni program za kompjuter odavde: http://www.mobipocket.com/en/DownloadSoft/ProductDetailsReader.asp, i u njega uvozite knjige iz svih mogućih formata. On ih pretvara u mobi-format. Na mobitel instalirate maleni .jar i .jad s prvog linka, i to je program za čitanje. Onda spojite mobitel na kompjuter, i iz onog programa na kompjuteru izvozite knjige na mobitel. Jako sam zadovoljna s njim – ne guta slova na kraju retka kao Readmaniac, kojeg sam do sada koristila, uvozi i .pdf i .html knjige, i ne šteka (Readmaniac je zadnji puta doživio update prije nekoliko godina, i na svakom novijem modelu mobitela ima sve više problema i bugova). Svima sa Sony Ericssonima ga toplo preporučam (rađen baš za njih i Nokie), a navodno funkcionira i na drugim mobitelima s Javom.
A sada idem čitati. :D Pozdrav svima!


30.06.2009. u 16:25 sati | ožeži (x21) | papirnato | linkaj | vozi gore

kraj školske godine

Zadnji dan škole… ustvari, sutra je zapravo zadnji dan, a nakon zadnjeg dana nastave idu sjedničarenja na dvije škole, no nema veze, to su tehnikalije – danas je bio zadnji dan škole!
Na engleskom sam to dostojno obilježila: u suradnji s njihovim učiteljicama, četvrte razrede sam nakon kratkog razgovora o ovoj školskoj godini odvela na dvorište, a s drugim razredom sam radila „english-party“ – slušali smo i pjevali sve pjesmice koje smo ove godine radili. I s njima sam imala razgovor o njihovom doživljaju engleskog ove godine, i baš to bih htjela podijeliti s blogosferom.
Kako se radi o nižim razredima, raditi s učenicima anketu o tome što misle o nastavi bi bilo suludo, a, ipak, vjerujem da njihova povratna informacija zlata vrijedi, pa sam ih anketirala usmeno:

P: i, djeco, kako vam se sviđalo na engleskom ove godine?
O: super! (100%)

P: je li vam engleski bio težak?
O: nije (80%)
malo (20%)

P: što vam se najviše svidjelo na engleskom? (više odgovora moguće)
O: učiteljica (70%) – pojašnjenje: jer ne vičete, osim kad smo zločesti (op. a. – što je ustvari prilično često), jer se puno igramo s vama, jer ste dobri, jer niste jako strogi ;)
test (70%) (nevjerojatno ali istinito!)
što smo naučili puno novih riječi (50%). (e, ovo me ostavilo bez teksta)
što sada znamo svašta reći na engleskom (30%).
igre (memory, bingo, vješala, Simon says, pantomime tko će napisati više riječi, dopuni slovo koje nedostaje…) (100%)
pjesmice (100%)

P: a iz čega od onoga što smo radili ove godine ste naučili najviše engleskog?
O: učili smo engleski iz svega – i kad smo se igrali i glumili, naučili smo puno!

P: a što vam se nije sviđalo na engleskom?
O: kada smo zločesti, pa morate vikati.
kada svi govorimo u isti glas, pa onda nitko nikoga ne čuje.
kada ne napišemo zadaću pa dobijemo minus.
kada dobijemo lošu ocjenu iz testa. (kaže učenica koja je dobila 4 :D)
kada nismo mogli imati engleski.

Pa vi sad recite nešto… Djeca su stvarno prava opasnost!
Naravno, za kraj sam dobila kolektivni zagrljaj koji me skoro srušio, i skoro ugušio, i svi učenici su izrazili želju da im predajem i nagodinu. E, to se zove uspješan kraj školske godine! :D


edit: nabavljamo još jednog pasonju. bit će dečkić, velik i bijel. tražimo mu zgodno ime - primam dobre, originalne prijedloge. (mrvica, medo, bobi, fido i sl. nisu u igri, tražimo nešto pomalo neobično, originalno, a da je istovremeno kratko i zvučno i ne moramo smišljati nadimke)


09.06.2009. u 19:07 sati | ožeži (x18) | papirnato | linkaj | vozi gore

nastavnici i profesori koji su utjecali na mene

Kolega peempe je dobio neke komentare na svoj zadnji post, komentare učenika koji se žale da ih nastavnici/profesori mrze, i koji su ovakvi i onakvi, pa me to malo bacilo u razmišljanje. Razmišljala sam tako, malo, o svim profesorima, nastavnicima i učiteljima koji su na bilo koji način utjecali na mene… Bilo ih je stvarno puno. Neki su utjecali na smjer kojim sam krenula, neki su utjecali na mene kao na osobu, a drugima zahvaljujem što su mi pokazali kakva nikada ne želim biti.

Naravno da učiteljica u osnovnoj ima veliki utjecaj na svoje učenike. Puno kolegica koje predaju strani jezik u razrednoj nastavi kažu: „pogledaj učiteljicu, i znati ćeš kakav je razred“ (doduše, ni to ne mora biti istina – prošle godine sam predavala u jednom četvrtom razredu koji je bio živa katastrofa – dvoje prilagođenih, jedan adhd, tri mangupa i još jedno tri neradnika koji se glupiraju, u tom razredu je bila umjetnost završiti lekciju – a ove godine, kada sam došla na zamjenu u prvi razred iste te kolegice, djeca „pod špagu“, razred najjači od sva tri prva razreda, i po znanju, i po ponašanju). U prvom razredu sam imala jednu staru, strogu učiteljicu – punđa, malene naočale, tamno-smeđi i sivi kostimi, mršava kao prut, samo joj je još šiba nedostajala da pomislite da ste upali u neki stari, crno-bijeli film… Žena nas je držala na kratkoj uzici, nismo smjeli pod odmorom izaći iz razreda. Dopunskom nastavom se kažnjavalo ponašanje. Od nje kreću moje psihosomatoze pred pismene i usmene, jer je način na koji je ispitivala stvari poput zbrajanja bio stvarno traumatičan. Iduća tri razreda mi je predavala moja prva susjeda – divna žena, svima nam je bila druga mama. Takav topao odnos prema učenicima je rijetkost za sresti (ne kažem da moje današnje kolegice nemaju topao odnos prema učenicima, ali ova žena je bila iznimna).
Hrpa nastavnika u osnovnoj – zla baba iz njemačkog, koja je dijelila jedinice onima koje bi nakon zvona vidjela na hodniku (bilo to prije njezinog sata ili nečijeg tuđeg), nastavnik iz povijesti direktno s faksa, frustriran time što sa svojom titulom profesora mora predavati dječurliji u osnovnoj (ne, nema opravdanja za tako što!), koji nas je gađao kredom i spužvom, onima koji su prepisivali stavljao knjigu i bilježnicu u lavabo i puštao vodu na njih… Pa nastavnica iz matematike – opet jedna iznimna žena, koja je jednostavno znala prenijeti znanje – i koja me uvijek poticala da idem do granice svojih mogućnosti… Pa njemica koja je došla u osmom razredu, i cijele godine pričala samo njemački, iako su ju samo dvije osobe u razredu razumjele (a big no-no, koja je poanta nastave ako ju učenici ne mogu pratiti?)…

U osnovnoj su mi se nastavnici iz dosta predmeta mijenjali k'o po traci, tako da su puno više traga ostavili profesori iz gimnazije. Prve moram izdvojiti profesoricu iz engleskog i onu iz njemačkog. Engleskinja je imala zanimljiv pristup radu: često bismo započeli razgovor (na engleskom, naravno) o nekoj tamo temi – recimo, o odjeći. Pa pričali o tome cijeli sat, mi sretni, uspjeli smo „zavući“ sat – i da nam za zadaću pitanja iz radne, da bih doma shvatila da smo odradili lekciju bez da smo otvorili udžbenik. :D Kod nje smo sve testove odgađali bar tri puta – svaki puta bismo, umjesto testa, ponavljali – i to mi je trebalo par godina da mi se upali lampica – testove smo pisali baš kada smo trebali, bili su u startu uplanirani za 10 dana kasnije, a mi smo učili za svaki od tih sati kao da baš tada pišemo test, i onda odahnuli jer smo ga odgodili, pa za idući sat ponovno učili kao da taj sat pišemo test… :D
Profesorica iz njemačkog je bila žena kojoj smo priuštili četiri godine frustracija u pokušajima da nas nagovori, natjera, navuče na to da progovorimo njemački. (Odat ću vam tajnu: tek na drugoj godini faksa sam počela samoinicijativno slagati rečenice bez grča u želucu, no to ima više veze s onom babom iz osnovne kod koje nakon „guten Tag“ njemački više nije bio korišten na satu.) Njemački se nije odgovarao. Nikada. Mi smo sudjelovali na satu, rješavali zadatke, odgovarali na pitanja o tekstu (prepričavanje već nije išlo), na polu-njemačkom, polu-hrvatskom komentirali tekstove, aktualne događaje i slično, a ona je samo nešto črčkala u svoj rokovnik, a onda bi u imeniku samo osvanule ocjene.
Profesorica iz hrvatskog je bila žena koja je živjela za svoj predmet. Ona nas je na satima lektire naučila debatirati. A metode ispitivanja su bile vrhunski suptilne. Nije bilo prostora tremi, jer je sve djelovalo kao razgovor, ponavljanje gradiva na početku sata – a dok bismo shvatili da nešto više razgovara s dvoje ljudi u razredu, bilo je kasno – ocjene su bile tu. :D Način na koji bi ispitala učenike a da oni niti ne shvate da su ispitani, i istovremeno dobiti od njih više nego što su svjesni da znaju, me još uvijek fascinira – to želim moći učiniti jednoga dana!
Profesorica iz matematike nam je došla predavati fluorescentno zelena, pravo s faksa. Njen primjer me tješi da ima nade za mene. :D U četiri godine imala sam priliku promatrati iz prvog reda njenu evoluciju iz početnice koja je trčala kroz gradivo tempom koji je samo nas dvoje u razredu moglo pratiti u profesoricu koja je naučila objasniti matematiku tako da su i poprilični tupsoni i antitalenti mogli pohvatati konce. (Vjerujem da mi ni integrali i derivacije ne bi ostali takva apstrakcija da tada nije otišla na porodiljski) Ono što mi se kod nje nije sviđalo je bila distanca koju je uvijek imala prema nama – svima nam je bila jako draga, ali nikada, baš nikada nije dopuštala da joj se približimo, sve je bilo strogo poslovno. Razumijem ju do određenog stupnja – pokušavala je na taj način, distancom, zadržati određeni stupanj autoriteta, ali time je izgubila onaj ljudski faktor – ne bi ju nitko shvaćao manje ozbiljno da se koji put našalila s nama ili pod odmorom progovorila koju riječ nevezano za matematiku.
Profesor iz kemije… kod njega sam više kemije zaboravila nego naučila. Dok je u većini gimnazija kemija bila bauk, kod nas je bila sprdnja. Ako profesor sam sebe i svoj predmet ne doživljava ozbiljno, neće ga tako doživljavati niti učenici.
Profesor iz povijesti… e, taj me puno naučio. O tome što nikada ne želim raditi kao nastavnica, i o tome što nikada ne želim postati. Bio nam je zamjena iz latinskog u drugom razredu i rušio pola razreda na polugodištu. A latinski je predavao jednako kao i povijest: čitao iz udžbenika. O dodatnom tumačenju tu nije bilo ni govora. Kakvo povezivanje događaja? Analiziranje uzroka i posljedice? Zaključivanje? Svašta! Ali zato je bilo puno moralističkih prodika, unošenja u lice i dizanja glasa prilikom ispitivanja, dizanja 10 učenika a onda mrcvarenja jednoga pola sata, dok se drugih 9 preznojava – hoće li stići do mene ili ne? Čovjek je bio strah i trepet, bojali smo ga se i mrzili ga zbog njegovog pristupa.
O tome koliko je bitan vlastiti duševni mir, puno sam naučila od profesorice iz fizike. Žena je uvijek bila na rubu živaca. Njeni sati nikada nisu imali uvod (odmah s vrata: „danas radimo to i to. Pero Perić! Pred ploču, odgovarati!“ – Pero Perić je ovdje razredni komedijaš, učenik na kojeg je iz nepoznatog razloga imala pik), a zaključak sata je bio: „nastavak slijedi“. Nikada neću zaboraviti kako je jednu kolegicu podigla odgovarati, i nakon što je cura totalno prozujila teoriju, dala joj zadatak. Koji je ova riješila u dvije minute. Išao je drugi, pa treći – da bi na kraju dobila četvrti zadatak označen zvjezdicom (tko se sjeća ružne žute zbirke zadataka, zna kakvi su bili oni sa zvjezdicom), riješila i njega i dobila – dvije dvojke. Pa kada je pitala jednog kolegu za četvorku – zadatak s jednostavnim uvrštavanjem formule, koji je jedva riješio uz njezinu pomoć, i dala mu tu četvorku, a potom kolegici koju je pitala za dva dala zadatak u kojem je sirota cura morala preko dvije formule dolaziti do one potrebne za rješavanje – i potom zaključila da „to još nije za dvojku, nastavit ćemo idući sat“. Njeni testovi su imali dvije grupe: „svi pet“ i „nikom dva“ – jedna je bila prelagana, druga je bila takva da su odlikaši jedva rješavali test za pozitivnu ocjenu, uvijek. Pa je ocjena iz fizike ovisila o tome sjedite li lijevo ili desno. Kakve to veze ima s duševnim mirom? Kada je moja sestra upisala gimnaziju, profesorica iz fizike nije bila ista osoba koja je predavala meni. Da, imala je isto ime i prezime, ali se u međuvremenu riješila muža zlostavljača i počela piti „šarene tabletice“, i postala, navodno, divna osoba. Ona me naučila da nositi svoje osobne probleme u razred nikada nije rješenje.

A sada, nakon što sam sve ovo stavila „na papir“, pitam se kako će o meni govoriti moji učenici za desetak godina. To bi bilo stvarno zanimljivo saznati. :D


03.06.2009. u 23:08 sati | ožeži (x8) | papirnato | linkaj | vozi gore

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< lipanj, 2009 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (3)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (8)
Rujan 2008 (7)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (1)

rekli su/nisu rekli

Opis bloga

blog je započeo kao zgode i nezgode fluorescentno zelene prosvjetne radnice.
nastavio se kao lamentiranja trudnice na održavanju trudnoće.
trenutno je u fazi fluorescentno zelene majke malog cvrčka koja se pokušava snaći u novoj ulozi i još se pita kako li je samo prošla na castingu. ;)

Bilješka o piscu

evo nekoliko potpuno beskorisnih podataka o meni, za sve one koje to zanima, a i za one koje to ne zanima, nek se nađe pri ruci.

lokacija: middle of nowhere
zanimanje: maltretiram sirotu djecu s katedre

za sve koji me žele gnjaviti ovim putem, emajl je: d.ticerica(ad)gmail.com

tko me gleda:



Linkovi

evo nekih mjesta koja posjećujem, i koja nalazim jako zanimljivima.

roditeljstvo - najbolji forum za roditelje, sadašnje i buduće, kao i trudnice i sve koji se tako osjećaju

NOSF forum - forum za ljubitelje SFa

Šapice - forum za ljubitelje životinja

forum za nastavnike i učitelje - samo mu ime kaže, zar ne?

mali brat - ovdje trošim višak vremena - prijevod romana little brother

blogotomija

evo par linkova na blogove na koje virnem tu i tamo_

Milerama - blog Milene Benini, - spekulativna fikcija, feministička promišljanja, i free fantasy roman u nastavcima

translator wannabe - simpatičan blogić jedne prevoditeljice

Kinky Kolumnistica razmišljanja i zapažanja jedne Osječanke bez dlake na jeziku

Lady of the Lake Scrolls - zapisi vodene vile Niniane

Luki - svestrana Luki i njena wufica Goldie

Natuknica - ako želite suvislo i artikulirano, o dubokoumnosti i argumentiranosti da i ne govorimo, mišljenje o raznim sferama života, ova žena piše za vas

Katalona

Priče iz Bečke šume - Mare iz bečke perspektive, na bečki način (sa stilom)

Hvalospjev gluposti - kako i sam naziv kaže, blog posvećen ljudskoj gluposti, kakvom ju srećemo u svakodnevnom životu.


ZBORNICA
odjeljak posvećen kolegama (m)učiteljima. Ne pišu nužno o prosvjeti, ali da se zna da nas ima. :D

ire's corner office - svakako vrijedno posjeta. Irena Rašeta o sf-u i svemu ostalome

Bernardov ritam - Bernard, "jedan od 28 tisuća delatnika u hrvatskom osnovnom školstvu", o školstvu i raznim drugim društvenim aspektima

peempe- dragi blogoprijatelj i kolega na novoj adresi

mačka u martama - jedna neobična učiteljica. možete vidjeti njene crteže i pročitati njena razmišljanja o svemu i svačemu. I nosi marte!

An(t)onimka - i još jedna kolegica tičr englezica

Akademska stranputica - još jedan mladi i zeleni kolega o svojim traumatičnim susretima s bajnim hrvatskim školstvom

gospon profesor - a što se dogodi kad ste stvarno dugo u prosvjeti?

mudrolije jedne teacherke Punky - kolegica ingliš-tičr, povratnica na blog :D

bastet - promišljanja o svemu i svačemu

Na kavi s prijateljicom Majstorica s mora moderira blog-talk-show. :D

Free counter and web stats

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se