/*oglasi*/ #FLASH_AD{display:none} [id^="banner"]{display:none} [id^ ="topl.inside"]{display:none} [id^="igre_toolbar"]{display:none} /*kraj oglasa*/ *{margin: 0; padding: 0; border: none; text-decoration: none} tičerica

Zavist

Zavidni ljudi… nikad ih neću razumjeti. Ne govorim sada o onom: „joj, kako lijepu kovrčavu kosu ima, što bih ja voljela takvu“, ili „zavidim kolegici što je našla super posao, da ja bar nađem takav“, već o onoj zelenoj, ljigavoj zavisti: „ti to imaš i gadiš mi se i mrzim te zato što ja to nemam“.
Imala sam jedan takav, zeleni, ljigavi susret nedavno. Radi se o rođacima o kojima sam već pisala oko Božića, onima koje jednom godišnje čupamo da im ne poisključuju struju, vodu i ostalo i ne zaplijene im kuću (što već postaje svojevrsna tradicija), a mama tijekom godine ubaci još koju „manju“ financijsku injekciju kad zaškripi.
Uglavnom, seka je namislila kupiti novi mobitel. Prvo je imala u planu i-phone, koji je trebala dobiti „akcijski“ – preko dečka, koji joj ga je htio kupiti preko svog oca, na njegove plus bodove (imati direktora u obitelji nije loše. :D), no ovaj je odlučio obnoviti „mobitel-park“ u firmi, pa je to propalo. Iduća opcija joj je bila LG Cookie, 900 kn na telcu. Svoj trenutni mobitel (SE Walkman kojem ne fali ništa, osim što joj je dosadio) je obećala najstarijoj kćeri te rođake, čiji je mobitel na izdisaju. I tako je seka skupila lovu: imala je mali poslić pa inkasirala 200 kn. Štedjela je novac koji dobiva od bake (isprsi se baka s par stotki mjesečno studentici), pa je i dečko obećao dometnuti, i seka ako zatreba, i skupila je svoticu. Sva sretna, pošla je lokalnom tele2 partneru u kupnju… i… hladan tuš: mobitela nemaju, a, pazite ovo, toliko je tražen da primaju predbilježbe za iduću pošiljku. Ništa, onda će ga malo naganjati po metropoli, a sestrična će se malo strpjeti prije nego naslijedi njenog Walkmana.
Navratila sam do dotičnih rođaka (imala sam neke isporuke – imam osjećaj da bih trebala nabaviti žuti motorić i veliku torbu… ups, to već imam :D – jer me ovih dana svi koriste kao poštara), i objašnjavam sestrični kako će ipak morati pričekati do Uskrsa, kad sisterica opet dolazi, i ispričam kako je prošla s Cookijem. Na to rođaka (mama) komentira: „Da, kriza je, a mobitel po tisuću kuna se tako prodaje da primaju predbilježbe. Ljudi stvarno nemaju pametnijih stvari za kupovati.“ Halo, mislim, kakav je to način? A tek kojim tonom je to rečeno! A što bi trebala sisterica? Možda njoj dati svoj novac umjesto da si kupi mobitel?
Nikad mi neće biti jasni takvi ljudi. Zadnjih desetak godina svi skupa, obiteljski, živimo relativno „buržujski“. Novaca se ima (starci rade ko životinje za to, ali to nikog ne zanima), i možemo si priuštiti razne hirove. Ali bili smo i s druge strane zrcala – gdje je nas četvoro živjelo od 1800 kn mjesečno. I nije se imalo ni za sladoled, ni za čokoladu, ni za naranču. I željela sam i taj sladoled, i tu čokoladu, i tu naranču, i još mnogo drugih stvari koje jedno dijete može željeti, ali nikada nisam bila bijesna na nekoga tko si sve to može priuštiti. Da, bila sam zavidna jer sam ja željela sve to, no kriviti nekoga drugoga što ja nešto nemam ili ne si ne mogu priuštiti mi je apsurdno i nepojmljivo. Da, znam da je neimaština teška, znam da čovjek postane ogorčen, no takvo razmišljanje i ponašanje… ne, ne razumijem ga, i nikada ga neću razumjeti. Da, svijet bi bio ljepši kada bismo svi živjeli ugodno i lagodno i kada ne bi bilo gladnih, golih i bosih. Ali svijet nije takav. Život nije pravedan. A ja sam sita ljudi koji mi pokušavaju nabiti osjećaj krivnje zato što mi je u ovom trenutku u životu dobro, a njima nije.


29.03.2009. u 19:14 sati | ožeži (x12) | papirnato | linkaj | vozi gore

ćušpajz na tičerski način

Evo jedan ćušpajz post u djelomično pozitivnom tonu.
Brum je popravljen. Ogulio me samo za polovinu plaće (bez brige, nećete vidjeti Tičericu da prosi na uglu, starci su već velikodušno ponudili financijsku ispomoć ako zaškripi do kraja mjeseca, ali mislim da ću uspjeti toliko pritegnuti remen da izguram. Sreća da mi je ostalo par nula na računu i od prošle plaće, valjda neću umrijeti od gladi ili nikotinske krize. :D). S tim da me za dvije trećine tog iznosa ogulio "pravi" automehaničarski servis koji mi je mijenjao jedan dio, auto je bio tamo tjedan dana, i dok su to popravili, pokvarili su tri druge stvari i lijepo mi bruma predali u nevozivom stanju, uz komentar da mi je otišao karburator (wtf?!). Onda se moj najjediniji sjetio jednog poznanika, majstora automehaničara, koji radi „kućne popravke“ auta. Čovjek je, kada smo mu objasnili što su u servisu radili, što napravili a što rekli, reagirao gromoglasnim smijehom. U 24 sata popravio je sve što su ovi „pravi“ mehaničari pokvarili, i još par drugih stvari koje bi napravile veliku štetu da su krepucnule do kraja, a ovako bile par desetaka kuna svaka. (Inače, kaputt karburator je ustvari bio puknuta svjećica, toliko o vrlim majstorima) Brum je kao nov!

Danas sam imala izvrstan sat. Peti razred, njemački. Plakalo mi se kada su mi prošlog tjedna došle na red pridjevske deklinacije iza neodređenog člana. Kako im to objasniti da barem djelomično shvate? Pa sam im lupetala nešto o tome kako „R“ i „S“ s određenog člana „preskoče“ na pridjev kako bismo vidjeli kojeg je roda imenica. Još uz to pola razreda gripozno. Ova polovina koja je bila prisutna, shvatila je od prve. Danas, razred u punom sastavu – hajdemo ponovno. Ovi "novi" su shvatili o čemu se radi još dok sam ja s ostalima ponavljala gradivo, da dobijemo nove primjere za one koji su bili odsutni (opisivali su mi životinje). Konačno su shvatili i kako se zarađuju „lake“ petice: pričaj na satu, pokaži da si shvatio o čemu se radi u tekstu – možeš i na hrvatskom, još bolje ako je na njemačkom, malo pretumbaj primjere koje si dobio u knjizi/na ploči, pa složi koju vlastitu rečenicu i voila! Petica. :D (Ustvari i nije tako jednostavno, ali oni su zaključili da, čim ne uključuje par sati štrebanja, nije teško. :D)

Nedavno sam, nakon dugo vremena, pročitala jednu nestručnu knjigu koja nije na engleskom. Kathy Reichs, „Tajne grobnica“. Radi se o seriji krimića na osnovu kojih je rađena serija „Bones“ (jesam li već spomenula da su mi, pored SF-a, velika žanrovska ljubav i krimići? Još od prvog susreta s Agathom Christie). Snabdjela sam se svim nastavcima u originalu, ali je dotični nastavak zaštekao pri konverziji u mobi-format, a kako mi se nije dalo tegliti laptop sa sobom da bih čitala, od dva zla izabrala sam naizgled manje: podići u knjižnici prijevod. Samo naizgled manje. Čitajući ga, smijala sam se i plakala naizmjenično. Ne zbog radnje, nego zbog prijevoda. Da sam na mjestu nakladnika, tražila bih od prevoditeljice povrat novca. Još uvijek se sjećam nekih osnova s kolegija „osnove prevođenja“, a ovaj roman bi se mogao koristiti kao udžbenik za taj kolegiji – sve greške koje su se mogle napraviti, napravljene su. Uz pretjerano korištenje fusnota (halo, ženo, dodaj rečenicu-dvije ako treba dodatno objasniti o čemu se radi. Fusnote na svakoj stranici počnu iritirati!), podcjenjivanje čitatelja (batmobil* fusnota:*Batmanov automobil u flimovima i stripovima - halo, to čak i moja mama zna što je!), bila je i sva sila direktnih prijevoda („blond kosa“, „sprej za kosu“ – kod nas bi se, inače, reklo: plava kosa i lak za kosu, but nevermind), i takvih sintaktičkih prekršaja da mi se kosa dizala na glavi (za to i lektora treba vješati za nožne prste). Ovaj mali izlet u vode književnih prijevoda me samo učvrstio u uvjerenju da ne, ne želim čitati prijevode. Ako nema originala, ne čitam. (Eventualno, ako znam da se radi o prevoditelju od formata, može, ali takvi su rijetki… Čak sam i s Raosom doživjela veliko razočaranje. NE čitajte Zelaznyjev „Zovem se Konrad“ u njegovom prijevodu. Osim ako nemate mazohističku crtu.)

Za kraj, jedno (više-manje retoričko) pitanje: zašto moja baka iracionalno mrzi Anu Ugarković (ona kulinarska emisija „Kod Ane“ ili tako nekako)? Koja god tema razgovora bila, ona će ju skrenuti na to kako Ana Ugarković u sve trpa Mileram, kako sve podlijeva vinom, i kako koristi glupe i bezvezne začine poput curryja i čilija, a postoji sasvim dobra Vegeta, i da kakvo je to kuhanje, tko je to još vidio, i zašto uz svaki obrok servira vino, i još sto zamjerki. Pokušala sam joj objasniti da kako ona kuha (ili ne kuha, u zadnje vrijeme – što je ugodna promjena od kremiranja hrane koje je vršila dok je „kuhala“) i kako jedna profesionalna kuharica kuha nije isto, i da su ti „glupi i bezvezni“ začini ustvari prava stvar – ja inače (u rijetkim prigodama kada se latim kuhače, a to nije nešto iz vrećice) krljam čili u sve živo, curry mi je isto na listi najboljih prijatelja, pokušala sam si čak uzgajati vlasac, ružmarin i majčinu dušicu u kalju (neslavno propali, dvije ture su sahranjene u kantu za smeće nakon što su usahnule za dva tjedna), - ali ne vrijedi: žena voli mrziti Anu Ugarković. A tko sam ja da ju lišim tog zadovoljstva?

Vedri pozdrav svima od Tičerice!


20.03.2009. u 15:14 sati | ožeži (x11) | papirnato | linkaj | vozi gore

kukaonica

Dugo me nije bilo, znam. I nije da nisam o čemu imala pisati, samo mi se nekako nije dalo sipati žuč po blogosferi. A stresa je puno, ogorčena sam…
Prvo ono dobro: uspješno sam odradila sve zahtjeve za prijavljivanje za stručni ispit. Čak me pedagoginja pohvalila za pedantno vođenje dokumentacije, te tražila da joj sve svoje tablične preglede aktivnosti, hospitacija, pročitane literature, dodatnog usavršavanja itd. presnimim na CD, kako bi svim budućim pripravnicima mogla pokazati kako ih treba uraditi.
A sada ono manje dobro:

a) Ravnatelj u maloj školi mi je opet sjeo za vrat. Dežurstva su svaki tjedan po novom. Bio je iznimno bezobrazan prema meni. Ja sam bila bezobrazna nazad (na finjaka, narafski, bez podizanja glasa ili bilo kakvih ružnih riječi). Najkasnije iduće školske godine me neće tamo više vidjeti. Odnijela sam otvorene zamolbe u ciljane škole – gdje znam neke ljude – čisto da me imaju u vidu ako im se nešto pojavi, sada ili na ljeto. Žao mi je samo učenika. Jedan razred super od početka, drugi taman dovela u red (bila sam u situaciji da me kolega koji ima više radnog staža nego ja godina pita: „No, kako si uspjela da ti tako uče riječi? Onim danom kada imaju njemački, pod odmorima samo šetaju s bilježnicom i ispituju se riječi. Ja nikako da ih natjeram.“ (a, kako svi jezičari dobro znaju, bez vokabulara nema ništa. Sva gramatika ovog svijeta se može okačiti mačku o rep ako nema vokabulara da se složi rečenica) –Odgovor: petominutni. Da, ode mi 10 minuta svaki sat na njih. Da, treba ih ispraviti. Da, budem frustrirana kada vidim kakve greške neki rade. Ali UČE riječi, i smirili su se na satu. A ja svaka 3 tjedna svakome upisujem po 2 ocjene. Nekoliko muha jednim udarcem. Bit će mi žao to ostaviti, ali moje psihičko zdravlje je važnije. Da ne spominjem kako mi se već dan prije no što idem u manju školu grči želudac od sreće.

b) Stručni ispit. Prijavljena sam. Za mjesec dana kreće novi krug. Učim teoretski dio. Prošla sam „zapovjeđenu“ literaturu nekoliko puta (Vilke, Petrović – za one kojima to nešto znači). No, naučiti logične stvari mi je uvijek bilo lako. Zakone kada uzmem čitati, završim u suzama nakon 15 minuta. Jednostavno se osjećam glupavo: čitam to, i nije mi jasno što to čitam. A kako ću to naštrebati, sam bog zna… A tu je još i ogledni sat. Inače imam veliku tremu kada mi dolaze padobranci u moje razrede. U MOJE razrede. A ovdje moram u potpuno nepoznatom razredu držati sat pred triom gušti: savjetnicom, metodičarkom s faksa i gospođom mentoricom za polaganje (dakle, ne mojom mentoricom Helenom, nego jednom drugom, o kojoj sam čula divne priče od ljudi koji su kod nje imali praksu na faksu, a i da nisam, žena mi na prvu loptu nije sjela…). A kad me ljudi počnu „tješiti“: „Svi su to položili. Nisi ni prva ni zadnja koja to polaže. Ako su drugi položili položit ćeš i ti“ i slično, onda mi se vrišti. Da, svi su to položili, i utoliko ću ispasti veći retard kada padnem nešto što su svi položili. Da svi redom padaju, bilo bi mi lakše: dakle, pasti je normalno. Nisam defektna, retardirana i na slične načine mentalno deficijentna ako padnem. Ovako ću biti.

c) Ostalo: zdravlje u banani. Prešetala gripu+bronhitis, antibiotici mi pobili floru i faunu gdje god su mogli, držala sate bez glasa i slično. Dodajte tome da sam već se više i ne sjećam kada istegnula ligament na lijevoj ruci, i boliboliboli kad god savijam zglob, a ne prolazi zbog toga što sam svaki dan sat vremena u autu i treba tom rukom vrtiti volan… A pokvario mi se i auto. Opet. Onda se nađu mudre glave: trebaš kupiti novi. Ma, da, nemoj mi reći! A, sasvim slučajno, za lovu koju dobivam na svojih 16 sati tjedno, kredit koji mogu podići bio bi mi dovoljan da kupim jednaku takvu kantu kakvu sada vozim, s 1000 kn popravaka svaka 3 mjeseca. Trenutno sam bez auta, i na posao se šlepam posuđujući prijevoz od obitelji i dragoga, kako kome ne treba, vozikaju me i sl. A još, ko za vraga, kad je auto u defektu, u defektu je i Zlopasić. Nakon tri mjeseca mira, napunile su mu se analke baš onda kada ga nemam kako odvesti kod veterinara. Dok mi se auto osposobi, njemu će analke biti upaljene, i umjesto jednog posjeta s pražnjenjem, završit ćemo dva tjedna svaki drugi dan na ispiranju. (Što za sobom povlači još neke stvari: prvo će se siročić patiti dva tjedna. Onda će patiti mene dva tjedna, jer treba preživjeti sve te posjete veterinaru s polusatnim ispiranjima. A onda će napatiti i moj novčanik, jer me svaki posjet izađe 70 kn, plus sve injekcije i lijekovi kojima ga nafiluju.) Uz to sam se posvađala s obiteljskim prijateljima zbog Zlopasića. Oni svoga psa drže tako da to graniči sa zlostavljanjem životinja. Ne slažem se s tim, ali reći nešto je govoriti u vjetar. A onda se oni osjete pozvanima reći da sam ja poremećena što svog psa hranim dehidratom (nije najskuplji, ali je onaj od kojeg mu neće analke biti svako malo upaljene) i ne dajem mu masne otpatke od ručka sa sitnim kostima, što ga vodim u šetnje, igram se s njim, i liječim ga kad je bolestan. Toliko o „živi i pusti druge da žive“.

No, mislim da sam sve dovoljno udavila svojim kukanjem. U nadi da će idući post biti u vedrijem tonu, pozdravlja vas
Tičerica


17.03.2009. u 10:54 sati | ožeži (x9) | papirnato | linkaj | vozi gore

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< ožujak, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (3)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (8)
Rujan 2008 (7)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (1)

rekli su/nisu rekli

Opis bloga

blog je započeo kao zgode i nezgode fluorescentno zelene prosvjetne radnice.
nastavio se kao lamentiranja trudnice na održavanju trudnoće.
trenutno je u fazi fluorescentno zelene majke malog cvrčka koja se pokušava snaći u novoj ulozi i još se pita kako li je samo prošla na castingu. ;)

Bilješka o piscu

evo nekoliko potpuno beskorisnih podataka o meni, za sve one koje to zanima, a i za one koje to ne zanima, nek se nađe pri ruci.

lokacija: middle of nowhere
zanimanje: maltretiram sirotu djecu s katedre

za sve koji me žele gnjaviti ovim putem, emajl je: d.ticerica(ad)gmail.com

tko me gleda:



Linkovi

evo nekih mjesta koja posjećujem, i koja nalazim jako zanimljivima.

roditeljstvo - najbolji forum za roditelje, sadašnje i buduće, kao i trudnice i sve koji se tako osjećaju

NOSF forum - forum za ljubitelje SFa

Šapice - forum za ljubitelje životinja

forum za nastavnike i učitelje - samo mu ime kaže, zar ne?

mali brat - ovdje trošim višak vremena - prijevod romana little brother

blogotomija

evo par linkova na blogove na koje virnem tu i tamo_

Milerama - blog Milene Benini, - spekulativna fikcija, feministička promišljanja, i free fantasy roman u nastavcima

translator wannabe - simpatičan blogić jedne prevoditeljice

Kinky Kolumnistica razmišljanja i zapažanja jedne Osječanke bez dlake na jeziku

Lady of the Lake Scrolls - zapisi vodene vile Niniane

Luki - svestrana Luki i njena wufica Goldie

Natuknica - ako želite suvislo i artikulirano, o dubokoumnosti i argumentiranosti da i ne govorimo, mišljenje o raznim sferama života, ova žena piše za vas

Katalona

Priče iz Bečke šume - Mare iz bečke perspektive, na bečki način (sa stilom)

Hvalospjev gluposti - kako i sam naziv kaže, blog posvećen ljudskoj gluposti, kakvom ju srećemo u svakodnevnom životu.


ZBORNICA
odjeljak posvećen kolegama (m)učiteljima. Ne pišu nužno o prosvjeti, ali da se zna da nas ima. :D

ire's corner office - svakako vrijedno posjeta. Irena Rašeta o sf-u i svemu ostalome

Bernardov ritam - Bernard, "jedan od 28 tisuća delatnika u hrvatskom osnovnom školstvu", o školstvu i raznim drugim društvenim aspektima

peempe- dragi blogoprijatelj i kolega na novoj adresi

mačka u martama - jedna neobična učiteljica. možete vidjeti njene crteže i pročitati njena razmišljanja o svemu i svačemu. I nosi marte!

An(t)onimka - i još jedna kolegica tičr englezica

Akademska stranputica - još jedan mladi i zeleni kolega o svojim traumatičnim susretima s bajnim hrvatskim školstvom

gospon profesor - a što se dogodi kad ste stvarno dugo u prosvjeti?

mudrolije jedne teacherke Punky - kolegica ingliš-tičr, povratnica na blog :D

bastet - promišljanja o svemu i svačemu

Na kavi s prijateljicom Majstorica s mora moderira blog-talk-show. :D

Free counter and web stats

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se