/*oglasi*/ #FLASH_AD{display:none} [id^="banner"]{display:none} [id^ ="topl.inside"]{display:none} [id^="igre_toolbar"]{display:none} /*kraj oglasa*/ *{margin: 0; padding: 0; border: none; text-decoration: none} tičerica

U novoj godini u novu školu

Mijenjam školu. Danas je pala kap (dvije-tri-slap) koja je prelila čašu. Vjerovali ili ne, radi se o onoj maloj, idiličnoj školici, koju sam prošle školske godine kovala u zvijezde. Čak i mojima doma ovo djeluje jako iznenadno i, vjerujem, svi misle da pretjerujem, ali nakuplja mi se već mjesecima. Nasitno, kap po kap. Danas se čaša prelila.
Krenulo je s onim roditeljima koji su digli hajku na mene jer njihovim sunašcima NISAM upisala ZASLUŽENE jedinice (koga zanima, ima post prije oko dva mjeseca). Ribanje od ravnatelja. Nastvilo se s nekom tamo čokoladom namrvljenom u dnu učionice (inače sam nomad, i selim se po učionicama kako su slobodne), oko koje se napravila frka ko da je kemijski ili nuklearni otpad, uz komentar „kako ja dozvolim da mi oni jedu čokoladu na satu“? mislim, ako ću ja dozvoliti grickanje bilo čega na SVOM satu, to je moja stvar, zar ne? No, ironično, ja svu hranu koju uhvatim na satu, zaplijenim. (Prvi puta vrećica čipsa ili čokolada završe u košu, nakon toga se niti ne ponovi). Drugo, ja ne idem njuškati podove po učionicama, a učenici su to lako mogli napraviti i prije i poslije sata, pod odmorima. Dobila ribanje. Nema veze. Potom je bio niz sitnica, tipa, nitko me ne obavijesti da su sati skraćeni, pa navrat nanos trčim u školu da bih uspjela održati ono malo nastave što imam. Nitko mi ne javi da su sati otkazani, poljubim vrata. Pa sam dobila ribanje nedavno, kada sam potpuno samoinicijativno držala nadoknadu koju nigdje nisam pisala, nije mi plaćen niti sat niti putna karta, ustala sam se ranom zorom kako bih držala prvi sat koji mi je jedna kolegica ljubazno ustupila, kako bi učenici imali zadnju priliku popraviti ocjene – dolazim u školu, i na vratima susrećem ravnatelja, koji me izriba jer je 10 do 8, a i već je zvonilo za ulazak učenika u školu. Haaaalo, nisam zakasnila na sat ni kada mi se auto pokvario, ni kada su mi javili da su sati skraćeni i da moj sat počinje za 20 minuta, a dobivam ribanje jer SAMOINICIJATIVNO i NEPLAĆENO trošim svoje vrijeme da ljenguze poprave ocjene? Super.
Danas, sjednica. Dvaput sam prozvana imenom i prezimenom, za „kašnjenje“, i zato što nisam pobožno gledala u projekcijsko platno nego crtkala po rokovniku dok sam slušala tupljenja i zatupljivanja (ako neki ljudi nisu u stanju istovremeno žvakati žvakaću i hodati ulicom, nisam im ja kriva. Ja radim i po 4 stvari u isto vrijeme.). Potom sam dva puta implicitno prozvana, nije bilo imenom i prezimenom, ali pogodite na koga se odnosilo da se „u školu ne dolazi 10 ili 5 do 8, nego najkasnije 15 do 8, i promet nije nikakva isprika“?
No, kap koja je prelila čašu je to što sam na svoja 4 nastavna sata u toj školi (koja su mi ljubazno rascjepkali na dva dana, jupi-jej!), po novom rasporedu dobila 6 sati dežurstva – dakle, jedan dan u tjednu moram doći u pola osam i zjaliti u zbornici do 13 i 10, a držim samo zadnja dva sata. OK, u velikoj školi sam isto dežurna jedan dan u tjednu. Ali na pola satnice je to najnormalnije. Da imam punu, imala bih 2 dana dežurstva. Ali na 4 sata?! Pa imam onda više sati dežurstva nego nastave – evo, voljela bih čuti od iskusnijih kolega je li to (i može li to) biti normalno?!
Dakle, ta dežurstva, skupa s današnjom sjednicom iz snova, bila su kap-kap-slap koji je prelio čašu. Pala je odluka, mijenjam školu. Tražim pola satnice (ili punu, iako bi mi bilo žao velike škole u kojoj sam se baš lijepo udomaćila ovo polugodište) bilo gdje drugdje. Pitanje je samo hoću li čekati da nađem iduću školu prije nego li dam otkaz, ili ću ga dati na licu mjesta, pa nek se je... s tih 800 kn mjesečno, manje ću pušiti, manje trošiti na krpice, i to će biti to, ali neće me za 800 kn netko gaziti i je... u zdrav mozak. U ovom trenutku si to mogu priuštiti, svima im pokazati srednjak, pa ću to svakako i iskoristiti. Pitanje je samo hoće li biti opcija a ili b.
Eto, činilo se da će godina lijepo završiti, ali zašto bi završila lijepo kad je netko imao 3 dana da mi ju sje..., za „sretnu Novu“.
Ljutiti pozdrav od Tičerice.


29.12.2008. u 13:32 sati | ožeži (x32) | papirnato | linkaj | vozi gore

podvlačenje crte

Prvo i prvo, svim dragim blogerima čestit Božić i (unaprijed) puno sreće i radosti i dobrih tekstova u novoj godini. :D
Evo, konačno vam pišem prvi tekst sa svog novog laptopa. Jeeeej!
Kako mi i rođendan pada u ovo blagdansko vrijeme, podvlačenje crte i rezimiranje cijele godine mi dolazi nekako dvostruko prirodno. Inače to, doduše, radim malo privatnije, ali kako sam u zadnjih nekoliko mjeseci dosta toga podijelila s blogosferom, mogla bih i ovo.
Pa, da vidimo što sam postigla ove godine. Od 1. 1. 2008. do dana današnjeg sam uspjela iduće:
- dovršila diplomski
- zaposlila se u jednoj školi
- zaposlila se u drugoj školi
- diplomirala
- dragi je kupio kuću (tehnički, ovo nije moje postignuće, ali je lifechanging event i za mene, pa ipak navodim)
- trošila svoj novac kao pijani milijunaš :D
- preživjela kraj školske godine
- zaručila se
- promijenila frizuru (ok, samo odrezala šiške i kojih 10 cm s krajeva, ali na 9 godina iste istijacate frizure, od toga 7 godina u identičnoj boji i obliku, samo s progresivnim povećavanjem duljine, velik korak. Bar tako misli moja frizerka. :D)
- preživjela početak školske godine
- odradila sve za državni ispit
- kupila laptop

Kad podvučem crtu, nije loše. Mislim da sam napravila i više no što sam prvotno planirala. Neke stvari su mogle ispasti i bolje, ali ne žalim se. Nije bilo prirodnih katastrofa ove godine, što mi je iznimno drago.
Što se planova za iduću godinu tiče, njih je malo... samo u osnovnim crtama, planiram:
- promijeniti mobilnu mrežu (čim potrošim novac koji imam na računu)
- položiti državni (dao bog, ako ne puknem ko kokica od ružnih zakona)
- udati se (pritom ne prolupati pri organizaciji vjenčanja)
- preseliti se
- kidnapirati Zlopasića u svoj novi dom
- ne poubijati se s dragim kada postane zakoniti i bude morao provoditi 24/7 s mojom malenkosti :D
Nije puno, ali mislim da je dovoljno. Davno sam naučila planirati samo izvedive stvari. Mogla bih sada nadrobiti u tradicionalno – novogodišnjem duhu da planiram smanjiti cigarete, povećati toleranciju, manje se živcirati, zdravije živjeti, redovito jesti i slične gluposti, ali znam da to mogu okačiti mačku o rep – okrenut ću se oko sebe i pogaziti sve navedene novogodišnje odluke, pa je onda bolje preskočiti stvari za koje znam da ih neću izvesti.
Veliki blagdanski pozdrav od Tičerice!


25.12.2008. u 11:14 sati | ožeži (x5) | papirnato | linkaj | vozi gore

ocjenjivanje, inspekcije i još neke stvari

Danas ću kratko. Ovih dana nikako da mi se poklopi da imam inspiracije i vremena. Ako ima jednog, nema drugog, pa onda vlada suša s postovima.
Konačno sam završila s testovima prošli tjedan. Na aktivu su nam tupili kako se testovi ne smiju pisati predzadnji tjedan – sve je to divno i krasno, i u mom operativnom su bili 10 dana ranije, ali, naravno, gubila sam sate, i to ne svojom krivicom. (pod izgubljeni sat mi se vodi i skraćeni sat, jer od njega isto ne bude ništa, onih 10-15 minuta mi fali ko oko u glavi, pa mi treba još tjedan dana dok se vratim na normalni ritam sata, gdje ne moram krpati rupe s prošlog sata) Uglavnom, testovi su ispravljeni. Onaj krasni četvrti razred, engleski drugi strani, je opet razvalio. Iako sam ocjenjivala maksimalno strogo. Što se ne može reći za druga dva četvrta razreda. Ocjene su… pa, realne. Točno one koje znam da zaslužuju, ali im ih ne dajem – nekima jer trudom kompenziraju nedostatak jezičnog talenta, drugima zato što ih ne želim ubiti u pojam, bit će drugih koji će to učiniti nagodinu. Ono moje „želim biti stroga u ocjenjivanju“ je, naravno, ishlapilo. Za većinu te djece znam koliko znaju i koju ocjenu (više-manje) objektivno zaslužuju (koliko objektivni mjerni instrument može biti pogrešivo ljudsko biće). Svoje zahtjeve ne smanjujem: diktati su se pisali da se sve pušilo, ocjenjivala sam ih strogo – od 10 riječi 5 za dvojku, molim lijepo; testove sam složila prilično zahtjevno (prekrojila sam Profilove, koji su napravljeni božemesačuvaj, možda bi u 90 minuta prosječni učenik i riješio taj test, ali u 45? Nema šanse!!!), ocjenjivala sam ih rigorozno, greška u spellingu i ne priznajem odgovor, makar je inače točan. I testovi su dali rezultate kakve sam otprilike mogla i predvidjeti. A druga stvar je što su ocjene iz usmenog i razumijevanja malkoc više. Iz razumijevanja su više iz jednostavnog razloga: kao receptivna vještina, uvijek je jače razvijeno, i svi mi u stranom jeziku razumijemo više no što možemo reći. A iz usmenog… iz usmenog sam si skakala u usta, i davala više ocjene, jer ih ionako teško mogu privoljeti da progovore (čast iznimkama, kojima od 9. mjeseca pokušavam otkriti kako da im izvadim duracellke – jer na obične cink-ugljik baterije ne bi mogli toliko verglati – i od kojih nekad ja teško dolazim do riječi :D), a ako ih još za te sirote, jedva sklepane rečenice, „počastim“ jedinicom ili dvojkom, nikome nisam učinila uslugu. Tješim se da ih u ovom uzrastu – jer desetogodišnjaci, makar se vole praviti „veliki“ su još u suštini jako malena dječica – još uvijek više može motivirati pozitiva nego sankcije, i da će se neki od njih, kada vide da mogu za pozitivnu, potruditi da dobiju višu ocjenu – ipak je trojka samo za neznalice, o dvojci da i ne govorimo, a možda ohrabriti da guknu nešto i samoinicijativno. „Nerealne petice“ su u neskladu sa popratnim znanjem, ali nikada s uloženim trudom i radom. Moram se pohvaliti – četvorke su mi većinom realne i usklađene. Tko ima četiri, većinom zna za četiri. Ima par „marljivih trojki“ koje su se popele po istom ključu kao i „marljive četvorke“ na petice. Uglavnom, kvaliteta ocjena bi mogla biti realnija, no relativno sam zadovoljna. S druge strane, moglo bi ih biti više. Ukupan broj ocjena je ok, ali šteka njihova distribucija u imeniku: dok jedan učenik ima 12-13 ocjena, drugi ima jedva 4-5 (a četiri mi je propisani minimum).
A propos toga, na zadnjem aktivu nam je guest star bila inspektorica. Koja nam je pripovjedala o pravilniku o ocjenjivanju, i kako izbjeći inspekciju, te, ako se bliski susret treće vrste ipak dogodi, kako se opremiti za preživljavanje vanzemaljske otmice od strane prosvjetne inspekcije. Suma sumarum: "i ja sam bila profesorica, i kršila sam pravilnik jer je nemoguće držati ga se, i znamo svi da je to nemoguće, i suosjećamo s vama. Ali pravilnik je obavezan i morate ga se držati i nema iznimaka." Super, kvaka 22 na hrvatski način. A onda mi je razgalila srce, kada je spomenula "kontinuitet ocjenjivanja": ako nam se nakače vampiri krvopije iz paralelnog svemira (znani i kao inspektori) koje su crnom magijom prizvali zli vračevi (svijetom hodaju pod krinkom roditelja), te ako su sve ocjene koncentrirane u 11. i 12. mjesecu, inspekcija će ih sigurno poništiti. Jupiiiii! A nikome nije palo na pamet da je možda netko dobio novi razred, od 30-tak učenika, i da je potrebno bar mjesec i po do 2 da se ta djeca dovoljno upoznaju da bi ih se moglo ocjenjivati? Ja, čudnog li čuda, blesava jedna, volim prvo PROcijeniti a tek onda Ocijeniti učenika. Svrstati ga okvirno na onu famoznu skalu od 1 do 5, a onda ga fino ugoditi na toj skali. (Naravno, prvo pravilo je: ako je odstupanje od prvobitne procjene prema gore, ocjena se odmah s veseljem upisuje. Makar se kasnije pokazalo i da je učenik jednokratno zabljesnuo, malo pozitivne motivacije nikada ne škodi. Ako je odstupanje prema dolje, dajem učeniku drugu priliku da se dokaže - opravda moja očekivanja ili, nažalost, pokaže da sam ga krivo procijenila) One bolje, kojima se ruka ukočila u zraku, i koji uvijek imaju što reći, uvijek žele riješiti zadatak i odgovoriti na pitanje, može se ocjenjivati od prvog dana. Ali, opet, postoji klizav teren - vrlo sposobna povučena djeca. Zbog njih radim tu odgodu. I onda je normalno da su ocjene koncentrirane u 11. i 12. mjesecu. Pa polugodište traje samo 3,5 mjeseca, za ime Božje!!!
No, dobro. Izgleda da post ipak nije bio kratak. Držite mi fige da me vampiri krvopije i zli vračevi zaobiđu, i ne šaljite inspekciju nastavnicima. Imamo dosta stresa na poslu i bez toga.

pozdrav od Tičerice

PS
Kako to da inspekciju nakarikaju pristojnim ljudima i dobrim nastavnicima (dva puta sam već tome posvjedočila), a s druge strane, rospijama zbog kojih se moram crvenjeti što radimo u istoj struci, koje vrše teror nad učenicima ne? (jedna takva predaje mojoj sestrični, a najnoviji biser joj je to da učenicima daje testove - pazite, službene polugodišnje testove kupljene od nakladnika, s ucrtavanjem na kartu, objašnjavanjem i sličnim duminama, predviđene za 30-45 minuta rješavanja - koje moraju rješiti - pazite foru, jedna grupa za 15 a druga za 25 minuta. Isti test. Takvima bi trebalo poslati inspekciju.)


14.12.2008. u 01:24 sati | ožeži (x12) | papirnato | linkaj | vozi gore

Škola budućnosti: Hrvatska - zemlja NEznanja i gluposti

Eto dođoše i s prijedlogom nacionalnog kurikuluma. Taman kada mislim da gosn Zamorac ne može zasrati više nego što već je, there he goes! Kol'ko još ono ima mandata? Tri godine? Da, u tri godine se može puno toga napraviti – zatvoriti škole, i umjesto njih djecu držati u vrtićima do sedamnaeste godine, a onda ih prodavati inozemnim ulagačima kao bijelo rob... ups, ekonomski isplativu radnu snagu. Jer samo to bi bila veća glupost od ovoga što sada radi.
Uništio nam je fakultete. Ne vjerujete? Pitajte bilo kojeg (kvazi) bolonjeza koje su prednosti reforme. Ukidanje jesenskih rokova im svakako neće biti na vrhu popisa. Znam da mojoj sisterici nije. Onemogućit će upise na fakultete hrpi srednjoškolaca svojom famoznom državnom maturom (a baš me zanima kako će se s državnom maturom upisivati na umjetničke fakultete ili kineziologiju – baš je presudno znaju li dobro matematiku za te studije, zar ne?). A sad je došla na nož reformi i osnovna škola.
Pazite ovo, nije presudno da li je učenik savladao gradivo na kraju razreda nego na kraju obrazovnog ciklusa. Super, to znači da ćemo imati klince koji u drugom razredu ne znaju čitati i pisati, ili računati do 20. A što će ti siročići raditi kada na red dođe računanje do sto, a njima još za 5+6 nedostaje prstića? Bit će u sve većem zaostatku, koji će biti sve teže nadoknaditi. Ponavljanje razreda je „institucija“ koja je uvedena s razlogom: ako učenik nije savladao osnove na kojima može nadograđivati dalje gradivo, za sve je najbolje da to gradivo još jednom ponovi, kako bi mogao napredovati umjesto sve više zaostajati. Mislim, nije da se i sada nešto specijalno pada razrede – u moje dvije škole sam čula da već par godina „padeža“ bilo nije, na popravnima se puštaju svi zbog pritiska sa svih strana. Ali sada će to postati i službeno. A samo recite malim ljenguzama da ne mogu pasti razred, vidjet ćete što će učiti, sve u šesnaest!
Naravno, da bi se izbjeglo veće zaostajanje djece, učitelji trebaju individualizirati program. Pa na satu od 45 minuta valjda individualno poučavati svakog učenika, najviše dva zajedno. Zamislimo samo jedan sat hrvatskog jezika u petom razredu (upozorenje: ovo je teška karikatura): dva učenika čitaju Marka Twaina i živo raspravljaju o djelu s učiteljicom, povezujući ga s povijesnim činjenicama i svijetom oko sebe. Tri učenika pismeno odgovaraju na deset pitanja o djelu, a druga tri na pet pitanja. Četiri učenika su dobila umjesto romana ulomak iz istog u čitanci koji trebaju prepričati. Idućih pet je dobilo polovinu tog ulomka, i trebaju odgovoriti na pitanja na nadopunjavanje (jedna, najviše dvije riječi) o razumijevanju teksta. Četvoro ih je dobilo strip-verziju s a-b-c pitanjima. Tri učenika su dobila slikovnicu s istom temom, a učiteljica ih ispituje usmeno, jer još uvijek ne znaju sva slova, pa ne mogu ni stripić pročitati, niti pismeno odgovoriti na pitanja. I na kraju sata se ove četiri učiteljice potrebne kako bi se ovakav sat normalno održao spajaju u jednu osobu i odlaze u zbornicu, gdje svim malim genijalcima daju petice, jer svi su zadatak uradili za pet – prema svojim sposobnostima, naravno. A onda imamo razred od dvadeset superodlikaša i gimnaziju upisuje dijete koje nije savladalo sva slova i četiri računske operacije, ali ima prosjek 5,0 jer je dalo maksimum u skladu sa svojim mogućnostima. A svi učitelji i nastavnici dobiju packe od ministarstva jer rezultati nacionalnih ispita pokazuju da je odlikaša tri puta više no što ih treba biti.
Hajdemo dalje: uvode se dječici korisni predmeti poput domaćinstva i ručnog rada. To su predmeti od životnog značaja, pogotovo kada odemo do najbliže tržnice i vidimo da jedna pletena kapica stoji 20 kn, a jedan džemper 50-100 kn. A djeca moraju znati i kuhati i čistiti. To je od životnog značaja, i treba se podučavati u školi, kako roditelji zbilja NIŠTA POD MILIM BOGOM ne bi morali naučiti svoju djecu. Pitam se samo nauštrb čega će ići satnica za te predmete? Jer evo, meni u petom razredu treba nadoknada k'o oko u glavi, zbog skraćenih sati i terenske nastave kasnim s gradivom, imam manjak i na papiru, ali učenici imaju u tjednu od pet dana po šest sati tri sata slobodna (plus dva za moj izborni njemački), koja su: a) informatika (dva sata) i b) ostale slobodne aktivnosti (jedan sat), tako da dijete koje ide na zbor ne može ići na folklor, odbojku ili maketare. A zbog prijevoza učenika-putnika, organizacija sedmog i osmog sata ide malo teže. Nauštrb hrvatskog i matematike, pretpostavljam, jer ako učenici nikada ne dođu do postotnog računa, neće znati koliko ih je vlada opljačkala kada im uzme obećanu i ugovorom zajamčenu povišicu od 6%. A ako ne nauče sva slova, neće moći na nekom tamo fejsbuku se organizirati u protudržavne terorističke skupine koje ruše državu lijepeći plakate.
Sviđa mi se jedino ona ideja o usmjeravanju u skladu s afinitetima – da u sedmom i osmom razredu učenici mogu birati hoće li, uz redovni minimum, slušati više biologije, matematike, stranog jezika, glazbenog ili nečeg drugog… Samo, pitam se pitam… Kako se to misli organizirati a) u velikim, prenapučenim školama ili b) u malenim školama s jednim razredom od 15 i manje učenika? Hoće li onda cijeli razred birati zajednički koji predmet žele s povećanom satnicom? Dam se kladiti da će to biti – tjelesni. Tako je bilo kod moje sisterice u gimnaziji, ista caka, treba cijeli razred birati jedan „pojačani“ predmet. Sisterica bi rado bila izabrala biologiju. Njena prijateljica povijest. Dečki koji su pucali na medicinu i elektrotehniku vjerojatno fiziku. Ali, velika većina je graknula: tjelesni, za njega ne moramo učiti, i tjelesni bijaše. Ili će se organizirati ta pojačana nastava za po dva-tri učenika? Iz većine predmeta to već postoji, zove se dodatna nastava, na njoj se proširuje gradivo sadržano u redovnoj nastavi i služi kao priprema za natjecanja. Dakle, jedina dobra ideja tog cirkusa je u praksi – neizvediva!
Toplo se nadam da će, u svjetlu ovih novih reformi koje nas strmoglavo vode k epitetu zemlje NEznanja i gluposti, u idućih 10 godina zaživjeti ideja pravih privatnih škola u nas, jer ne bih žalila lipe svog krvavo zarađenog novca da bi mi dijete u školi actually naučilo čitati, pisati i računati. Ali onih pravih privatnih škola, gdje se u razredima normalne veličine djecu stvarno tjera na učenje i da daju svoj maksimum, ne onih gdje se školarinom plaćaju petice bez pokrića (dajte, molim vas, tko bi to plaćao kad se isto dobiva besplatno u državnim školama?). Ili ću, nakon redovne nastave, na kojoj mi je dijete krasno naučilo peći pile i usisavati po kutovima, te prati kupaonicu (vidi, vidi, pa onda škole mogu otpustiti tete-čistačice i tete-kuharice, a zamijeniti ih praktičnom nastavom iz domaćinstva, zamislite koja bi to ušteda za državni proračun bila!), još četiri sata provesti podučavajući ga čitanju, pisanju i nekim temeljnim znanjima opće kulture. Jer u školi iz snova vrlog nam ministra Zamorca to neće naučiti.


03.12.2008. u 23:33 sati | ožeži (x21) | papirnato | linkaj | vozi gore

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< prosinac, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (3)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (8)
Rujan 2008 (7)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (1)

rekli su/nisu rekli

Opis bloga

blog je započeo kao zgode i nezgode fluorescentno zelene prosvjetne radnice.
nastavio se kao lamentiranja trudnice na održavanju trudnoće.
trenutno je u fazi fluorescentno zelene majke malog cvrčka koja se pokušava snaći u novoj ulozi i još se pita kako li je samo prošla na castingu. ;)

Bilješka o piscu

evo nekoliko potpuno beskorisnih podataka o meni, za sve one koje to zanima, a i za one koje to ne zanima, nek se nađe pri ruci.

lokacija: middle of nowhere
zanimanje: maltretiram sirotu djecu s katedre

za sve koji me žele gnjaviti ovim putem, emajl je: d.ticerica(ad)gmail.com

tko me gleda:



Linkovi

evo nekih mjesta koja posjećujem, i koja nalazim jako zanimljivima.

roditeljstvo - najbolji forum za roditelje, sadašnje i buduće, kao i trudnice i sve koji se tako osjećaju

NOSF forum - forum za ljubitelje SFa

Šapice - forum za ljubitelje životinja

forum za nastavnike i učitelje - samo mu ime kaže, zar ne?

mali brat - ovdje trošim višak vremena - prijevod romana little brother

blogotomija

evo par linkova na blogove na koje virnem tu i tamo_

Milerama - blog Milene Benini, - spekulativna fikcija, feministička promišljanja, i free fantasy roman u nastavcima

translator wannabe - simpatičan blogić jedne prevoditeljice

Kinky Kolumnistica razmišljanja i zapažanja jedne Osječanke bez dlake na jeziku

Lady of the Lake Scrolls - zapisi vodene vile Niniane

Luki - svestrana Luki i njena wufica Goldie

Natuknica - ako želite suvislo i artikulirano, o dubokoumnosti i argumentiranosti da i ne govorimo, mišljenje o raznim sferama života, ova žena piše za vas

Katalona

Priče iz Bečke šume - Mare iz bečke perspektive, na bečki način (sa stilom)

Hvalospjev gluposti - kako i sam naziv kaže, blog posvećen ljudskoj gluposti, kakvom ju srećemo u svakodnevnom životu.


ZBORNICA
odjeljak posvećen kolegama (m)učiteljima. Ne pišu nužno o prosvjeti, ali da se zna da nas ima. :D

ire's corner office - svakako vrijedno posjeta. Irena Rašeta o sf-u i svemu ostalome

Bernardov ritam - Bernard, "jedan od 28 tisuća delatnika u hrvatskom osnovnom školstvu", o školstvu i raznim drugim društvenim aspektima

peempe- dragi blogoprijatelj i kolega na novoj adresi

mačka u martama - jedna neobična učiteljica. možete vidjeti njene crteže i pročitati njena razmišljanja o svemu i svačemu. I nosi marte!

An(t)onimka - i još jedna kolegica tičr englezica

Akademska stranputica - još jedan mladi i zeleni kolega o svojim traumatičnim susretima s bajnim hrvatskim školstvom

gospon profesor - a što se dogodi kad ste stvarno dugo u prosvjeti?

mudrolije jedne teacherke Punky - kolegica ingliš-tičr, povratnica na blog :D

bastet - promišljanja o svemu i svačemu

Na kavi s prijateljicom Majstorica s mora moderira blog-talk-show. :D

Free counter and web stats

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se