/*oglasi*/ #FLASH_AD{display:none} [id^="banner"]{display:none} [id^ ="topl.inside"]{display:none} [id^="igre_toolbar"]{display:none} /*kraj oglasa*/ *{margin: 0; padding: 0; border: none; text-decoration: none} tičerica

Profiliranje majstora

Htjela sam pisati o majstorima. Stolarima, budimo konkretni. O jednom, kod kojeg se rezervirao termin godinu dana unaprijed, a on se kada se di-dej približio ne javlja na mobitel, i "pobrkali" su mu se datumi, pa ne može doći staviti f*cking parkete. I onda nakon tjedan dana natjeravanja i prijetnji životom i sličnim sitnicama, pošalje nekog kolegu. Koji me jako podsjetio na ona dva vodoinstalatera iz serije "Bumerang". Hitar da ga po smrt treba slati, ne mo'š ga se riješiti. Radio je parkete u jednoj sobi dulje nego onaj vjerolomni majstor ostatak kuće. I još mu treba deset posilnih: ajde mu ovo, pa mu ono, ništa ne može sam. I na kraju, finalni rezultat: kada nas je prošla euforija što je nakon tjedan (!) dana konačno otišao, shvatili smo da nam je sj*bao i tu jednu sobu, i parket u kuhinji, gdje je trebao samo popraviti par letvica koje su se rasušile. Jupiiii! Ne moram pričati kakvo nam je bajno stanje u kući bilo - živci i međuljudski odnosi su bili (i jesu) debelo u crvenom...

Dakle, htjela sam pisati o majstorima ali neću. :D Jer počinje škola. I jer na samom početku mora biti problema, zar ne? Dobih neke druge, neke treće, neke četvrte i neke pete razrede. Kako gdje. Za veliku školu sam tek prošli tjedan saznala po kojim knjigama radim. Koje razrede dobivam sam saznala na zadnjoj sjednici, tako da je netko drugi naručivao udžbenike. Tko? Koje? E, to su već teža pitanja, nitko ne zna. Nitko ih nije naručivao - pametni udžbenici se naručili sami. Nakon skoro sat vremena trčanja, zivkanja i povlačenja za rukave otkrijem o kojim se knjigama radi. Nikad ih u životu vidjela nisam. A moj primjerak? Nitko ne zna. Pa telefoniraj okolo tko ti može posuditi knjige i priručnike da imaš pojma s čime radiš. No, uspijem i to. Onda konačno sretnem kolegicu koja je bila na porodiljskom prošle godine. S njom sam se sporazumjela od prve, pa mi je donijela sve što mi je nedostajalo iz kompleta (dakle - sve!), i konačno mi odala tajnu gdje stoje wordcards i flashcards (za neupućene, crtah ih sama prošle godine, jer nisam imala pojma ima li ih uopće igdje).
Udžbenici u maloj školi. Već sam spomenula da me Profil oduševio, da sam oduševljeno naručila Profil... Pa mi je onda stigao veliki paket, koji sam otvarala kao malo dijete rođendanski poklon. Dva ogromna registratora s pripremama, planovima, i svime, u dva primjerka: jedan imam doma, drugi ostavim u školi. Super. Samo... Gdje je audio CD? Hmmmm.... Da vidimo, meni taj CD već za uvodni sat treba, a nisam ga dobila. Gledam udžbenike koji su stigli za djecu (maznut ću jedan, spržit ga na brzinu i vratiti prije nego itko primijeti da ga nema): nema ih ni tamo. Sad sam jadna bez CD-a. A toliko su mi svi hvaliti taj Profil: sve dobiješ od njih, sve živo i neživo. Ne treba mi sve živo i neživo, dajte samo onaj CD koji ste obećali, i bez kojeg udžbenik mogu kačiti mačku o rep. Pretty please with sugar on the top...

Pozdraf od razočarane Tičerice.

PS
ako me tko treba, gledajte po ćoškovima. Zavukla sam se u jedan i plačem za CD-om. (Svakako mi ponesite maramice)


29.08.2008. u 11:59 sati | ožeži (x16) | papirnato | linkaj | vozi gore

Dlake na glavi

Ovih dana sam puna ideja, ali svaki put mi nešto iskrsne. Doma se krečilo, spremalo nakon krečenja, a sad će parketirati starcima spavaću sobu, pa imamo malo čudan raspored namještaja po kući. Uz to smo već dva tjedna svo četvoro u isto vrijeme na istom mjestu, što nam je svojevrsni rekord, pa kad god sjednem da napišem postić, netko će već drečati za nešto i omesti me. Od čega mi se dižu one dlake na glavi iz naslova. Tako su već dva-tri posta otišla u vjetar, jednostavno sam izgubila nit i nisam niti nastavljala. Čini mi se da će ovaj post na kraju biti dva-tri posta odjednom, tako da oni koji ne vole ćušpajze mogu odmah odustati.

Sada malo o stvarnim dlakama na glavi. Ovih dana su ljudi otkrili simpatičnu stranicu „yearbook yourself“, i nekoliko ih je bilo dovoljno hrabro staviti svoje slike na blog. Kako se ja trudim ostati anonymous, tako što ne očekujte od mene, iako sam, naravno, morala odmah svoju sličicu prosvirati kroz sve te frizurice. Pa sam počela ozbiljno kontemplirati promjenu frizure, nakon... hmmmm, zadnji put sam (osim boje) frizuru bitno mijenjala sa 14 godina, tako da je to cijelo desetljeće (malo manje ako računate jednu godinu, koliko je trebalo da nesretni teenagerski eksperiment izraste, ali 10 godina zvuči bolje. :D).
Na mojoj glavi je raslo svašta. Kao kikić bila sam plava i kovrčava. Pa je kosa potamnila i izravnala se, a kako sam je uvijek imala svu silu, negdje s 5 godina me majčica namagarčila – mala Tičerica je htjela jesti ćevape, a mama je rekla da može tek nakon što se ošišam. I nasjela sam i dobila ružnu talijanku, koju sam mrzila, i, hvala bogu, nisu me tjerali da se opet idem šišati, već su me pustili da uzgojim dugu kosu (s obaveznim šiškama od pola glave, naravno). Išlo je to tako do moje 11., kada je draga sekica pokupila uši igrajući se s malim Cigančićima (eto zašto ne valja odgajati djecu anti-diskriminativno), i naravno da ih je prenijela meni. Obje smo dobile paž-frizure da nam se ta gamad može očistiti s glave. S jednom razlikom: seka je izgledala kao anđelak, a ja kao lopta. Pa se od nje napravilo jedino što se napraviti moglo: omražena talijanka (hit te davne 95/6). Koju sam ovaj put još više mrzila: kako sam fizički uvijek malo kasnila s razvojem, umjesto kao 11-godišnja djevojčica, izgledala sam kao 9-godišnji dječak. Još uz to, moja čupa se ponaša jako zanimljivo: što je kraća, to je teže vladati njome. Nema te sile koja je talijanku mogla natjerati da ostane počešljana na razdjeljak, kada se tako lijepo mogla kružno podijeliti s tjemena u amorfni grm. Pod maminom paskom, godinu dana sam patila s tim čudom na glavi, i onda ponovno puštala kosu. Pa sam se s 13 ošišala na „Rachel“ – malo kraću varijantu, doduše, pa me pri drugom šišanju frizerka za*ebala i previše mi ju skratila... S 14 je išao onaj eksperiment: prvo sam se bezuspješno pokušavala ofarbati u crveno. A moja kosa je, hvala bogu, specijalna, pa crvenu ne prima. Osim kada se farbam u plavo. :D Pa sam se htjela ofarbati u crno, ali mama je povukla ručnu (pod prijetnjom izbacivanja iz kuće/šišanja na ćelavo – ne znam koja varijanta bi bila gora, i hvala joj na tome, jer bih sa svojim mrtvačkim zimskim tenom izgledala kao vampir). Kako je rekla: može sve, samo ne crno, ja se ošišala i dala minival. E, to je bilo zabavno – kosa je skočila do razine uha, bila simpa izlomljena, samo što su one kemikalije od neuspjele crvene 10 dana ranije izreagirale s minivalom, pa sam bila narančasta. :D Ne ponovilo se. Nakon toga je išlo izrastanje te nesreće, s par tamnih preljeva da ublaže stvar (čime sam, potpuno nenamjerno, bila skroz in s tri boje na glavi – preljev preko minivala, dakle, malo tamnije narančasta, preko moje kose je dao neku neodređeno -crvenkastu, pa moja kosa, koja je u tom društvu izgledala crno – sjećate se, to je bilo vrijeme Gery is Spice Girls i Lenee iz Aque, frizure u dvije-tri boje su bile fora, bože me sačuvaj). Pa se kosa puštala, minival šišao van, i stavljali tanki plavi pramenovi kako bi oni narančasti ostaci manje štrčali. Pa se kosa puštala. I puštala. S 18 sam opet poželjela promjenu. Crveno ne ide, empirijski dokazano. Mama još uvijek ne da crno (a ta žena je sposobna na svašta kad joj dignete živac). Nigdje ne mogu naći modru (držim ju za riječ da može sve osim crnog), pa se vraćam doma s tri tube plave boje i pozamašnom količinom 12-postotnog hidrogena. Sa ekstra-svjetlo-pepeljasto-blond bojom dobijam lijepu zlaćano plavu (damn you, you red pigments!). I to je otprilike ono što sada nosim na glavi: duljine do struka, tu i tamo odem do frizerke da mi malo isfazonira stepene i poštricka one ispucale krajeve. Dugo i ravno. A mene već neko vrijeme pucaju šiške. Prvo sam htjela kose, ali moja frizerka kaže da bi na moju dužinu stajale ko piletu sise, jer bi prijelaz od šiški do ostatka kose bio predrastičan. Pa sada, nakon yearbooka intenzivno kontempliram ravne šiške. Vidjet ćemo što će ispasti od toga – ionako moram štricnuti krajeve, frizerka mi je zaprijetila životom ako opet zaboravim to odraditi nekih 10-tak mjeseci, reče da ako se ne pojavim do 9 mjeseca, ona dolazi doma odrezati mi ih na spavanju. :D (I razumijem siroticu, kada mi izravna pramen – što uvijek rade vukući kosu prema gore - treba joj hoklica da mi dohvati krajeve kada pustim da mi kosa prenaraste.)

A one figurativne dlake na glavi mi se dižu i od dlakavih članova obitelji. Pasonja i sestra me izluđuju: on nju shvaća kao igračku, i gricka ju za noge kad god mu nije po volji što ona radi, a ona onda dreči na mene, umjesto da ga ćušne, obrne na leđa, pritom se izdere i tako konačno pokaže tko je šef. Sama je kriva za trenutnu situaciju: od njegove šteneće dobi viđali su se samo vikendima, kada bi došla doma iz metropole, dakle, oko 2 puta mjesečno - i onda se ona igrala s njim do mile volje. Nikada ga nije kaznila, i stalno je bila raspoložena za igru. Sada kad je doma već više od mjesec dana, nije uvijek raspoložena za igru, a nije mu objasnila da je ona šef dok je bio mali i to se moglo lako napraviti, tako da su u njegovoj glavi, u najmanju ruku, ravnopravni.
Ni dlakavac broj dva nije puno bolji. Mr.Njaaa je inače terorist. Teški. Ime smo mu krivo dali: trebao je biti Lucifer, Belzebub, Mefistofeles, ili bar Sotona. Ovih dana samo čekam kad će opet po*izditi. Već par godina u kolovozu ga pucaju neki bijesni filmovi: počne napadati sve po kući, jurca kao opsjednut, vreba ljude i skače na njih (sestru je čak i izgrizao pretprošle godine, i tu sam ga jedva spasila od eutanazije). Opsadno stanje traje oko 2 tjedna, i onda se smiri kao da ništa nije bilo. Pa se dogodi da sestra i ja ko dva siročića sjedimo u kuhinji, ja na šanku a ona na kuhinjskim elementima, s nogama u zraku, negdje oko ponoći, i ne možemo ni do kupaonice ni do sobe dok mačak kao crni sotonski okot jurca po kuhinji kao da ga gone nečiste sile. A meni se strašno piša, a ne mogu ta četiri koraka do wc-a napraviti od podivljale zvijeri. Da, ovo sada djeluje komično, pogotovo uzimajući u obzir da nemam doma pripadnika panthera onca (poznatijeg kao crnu panteru), nego jedva 3,5 kg teškog felis catus domesticus, ali, vjerujte, kada to čudo podivlja, ne želite mu biti na putu.
A Mr.Njaaa pokazuje sve znake skorog napadaja divljanja: već par puta sam uočila čudno, vrebajuće ponašanje, krenuo je šapom i na mene i na tatu, zjenice mu se šire i budu staklaste bez nekog posebnog razloga... Što su sve simptomi navedenih psihotičnih napada. Rekla mi je jedna poznanica (isto mačkoljupke) čija mačka u približno to vrijeme demonstrira slično ponašanje, da joj veterinar reče da je to uvjetovano hormonima, i da nije takva rijetkost... Ali me to baš i ne tješi...

No, toliko od mene i mojih dlaka na glavi. Idem gledati gimnastiku, curke čuda izvode na gredi.
Pozdrav od Tičerice


19.08.2008. u 13:16 sati | ožeži (x12) | papirnato | linkaj | vozi gore

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< kolovoz, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (3)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (8)
Rujan 2008 (7)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (1)

rekli su/nisu rekli

Opis bloga

blog je započeo kao zgode i nezgode fluorescentno zelene prosvjetne radnice.
nastavio se kao lamentiranja trudnice na održavanju trudnoće.
trenutno je u fazi fluorescentno zelene majke malog cvrčka koja se pokušava snaći u novoj ulozi i još se pita kako li je samo prošla na castingu. ;)

Bilješka o piscu

evo nekoliko potpuno beskorisnih podataka o meni, za sve one koje to zanima, a i za one koje to ne zanima, nek se nađe pri ruci.

lokacija: middle of nowhere
zanimanje: maltretiram sirotu djecu s katedre

za sve koji me žele gnjaviti ovim putem, emajl je: d.ticerica(ad)gmail.com

tko me gleda:



Linkovi

evo nekih mjesta koja posjećujem, i koja nalazim jako zanimljivima.

roditeljstvo - najbolji forum za roditelje, sadašnje i buduće, kao i trudnice i sve koji se tako osjećaju

NOSF forum - forum za ljubitelje SFa

Šapice - forum za ljubitelje životinja

forum za nastavnike i učitelje - samo mu ime kaže, zar ne?

mali brat - ovdje trošim višak vremena - prijevod romana little brother

blogotomija

evo par linkova na blogove na koje virnem tu i tamo_

Milerama - blog Milene Benini, - spekulativna fikcija, feministička promišljanja, i free fantasy roman u nastavcima

translator wannabe - simpatičan blogić jedne prevoditeljice

Kinky Kolumnistica razmišljanja i zapažanja jedne Osječanke bez dlake na jeziku

Lady of the Lake Scrolls - zapisi vodene vile Niniane

Luki - svestrana Luki i njena wufica Goldie

Natuknica - ako želite suvislo i artikulirano, o dubokoumnosti i argumentiranosti da i ne govorimo, mišljenje o raznim sferama života, ova žena piše za vas

Katalona

Priče iz Bečke šume - Mare iz bečke perspektive, na bečki način (sa stilom)

Hvalospjev gluposti - kako i sam naziv kaže, blog posvećen ljudskoj gluposti, kakvom ju srećemo u svakodnevnom životu.


ZBORNICA
odjeljak posvećen kolegama (m)učiteljima. Ne pišu nužno o prosvjeti, ali da se zna da nas ima. :D

ire's corner office - svakako vrijedno posjeta. Irena Rašeta o sf-u i svemu ostalome

Bernardov ritam - Bernard, "jedan od 28 tisuća delatnika u hrvatskom osnovnom školstvu", o školstvu i raznim drugim društvenim aspektima

peempe- dragi blogoprijatelj i kolega na novoj adresi

mačka u martama - jedna neobična učiteljica. možete vidjeti njene crteže i pročitati njena razmišljanja o svemu i svačemu. I nosi marte!

An(t)onimka - i još jedna kolegica tičr englezica

Akademska stranputica - još jedan mladi i zeleni kolega o svojim traumatičnim susretima s bajnim hrvatskim školstvom

gospon profesor - a što se dogodi kad ste stvarno dugo u prosvjeti?

mudrolije jedne teacherke Punky - kolegica ingliš-tičr, povratnica na blog :D

bastet - promišljanja o svemu i svačemu

Na kavi s prijateljicom Majstorica s mora moderira blog-talk-show. :D

Free counter and web stats

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se