Ako su muškarci sa Marsa to je samo zato što su ih žene takvima stvorile...

Nekad su žene bile one koje su držale 3 ugla u kući a četvrti je “držao” muškarac. I sve je štimalo.
Žene su kuhale, prale, peglale, čistile, odgajale djecu, igrale se s djecom, išle u kupovinu, organizirale zabave, družile se, provodile vrijeme sa svojom obitelji i još k tome imale posao u firmi.
Bilo im je teško ali nisu se žalile. Ili barem nisu se na glas žalile.
Prihvatile su to kao život i gurale dalje.
I onda se je nešto promijenilo.

Danas žene drže prva 2 ugla u kući a muškarac ona druga dva. I ništa ne štima.
Posao se dijeli po pola s time da muško ne želi raditi a žena samo prigovara. Posao nije odrađen.
Ako muško odradi svoj dio posla, žena opet prigovara.
Ako muškara napravi svoj dio posla i žena svoj opet će žena prigovarati jer to je njeno pravo. Ipak nitko ne napravi posao kao ona.
Ako samo žena napravi posao ona će opet prigovarati jer muškarac nije napravio svoj, muškarac je htio napraviti svoj ali ona je ipak došla do zaključka da on to napravi ofrlje pa opet ona mora sve za njim ispravljati i onda kako god uzmeš žena je ta koju treba žaliti jer muškarci su obične svinje.
Žena ništa ne stiže. Trči u ured nakon što je ujutro ustala u pol 6, otuširala se, obukla, probudila starije dijete, spremila ga za vrtić/školu, našminkala se, probudila mlađe dijete i spremila ga za vrtić/školu, pripremila doručak, podrapala hula-hopke, probudila muža, presvukla hula-hopke, ponovno probudila muža, presvukla mlađe dijete jer se zaprljalo doručkom, pripremila doručak za sebe i muža,odvela djecu u vrtić/školu i odvezla se na posao usput izbjegavajući nekoliko sudara jer su joj misli na onome što mora napraviti popodne kad se vrati.
Muškarac je samo trebao ustati i spustiti psa pred ulaz da se obavi i naravno da niti to nije uspio. Pas će se” učiniti” negdje u dnevnom boravku što će žena otkriti tek kad dođe doma.

Na poslu će žena prigovarati jer joj muž nije od nikakve pomoći, leži doma potrgan/pod gripom/crijevnom virozm/ na službenom putu je / na terenu je i uza sve to nemaju dovoljno novaca da si unajme kućnu pomoćmicu.
Bake i djedovi samo razmaze unuke a tete u vrtićima ne odgajaju djecu kako bi trebalo pa opet sve ostaje na jadnoj ženi.
A muškarac nemože ni psa prošetati!!!!!!!!!

Žena žuri doma sa posla pokupiti djecu u vrtiću/kod bake i djeda usput naravo prigovarajući jer baka nije napravila dovoljno hrane pa će žena morati doma skuhati za sebe i muškarca.
Trči frizeru popraviti pramenove koje muškarac neće ni primjetiti, trči na kavu gdje prigovara frendici kako je muškarac svinja i ništa ne pomaže dok je sav jad ovog svijeta na njenim leđima.
Trči doma, prekontrolira djetetu zadaću ili napravi pojekt za vrtić, naiđe na nagaznu minu u dnevnom boravku – čisti ju psujući muškarca, dere se na dijete jer joj se mota pod nogama i doživljava blagi žifčani slom jer ju nitko ne razumije!
Plaćući se dere da će otići i sve ostaviti, skida sve po spisku muškarcu i ode spremati djecu za spavanje.
Nakon što svi odu spavati, žena vadi veš iz mašine ostao još od prethodnog dana, vješa ga na balkonu i odlazi peglat onu hrpu od prošlog tjedna. Legne u krevet oko 2 proklinjući muškarca koji bezbrižno pored nje spava.

Muškarac se budi ujutro, pušta psa van, za 5 minuta se vraća doma jer nema vremena ga dulje šetati jer se žuri na sastanak. Oblači se, u trku uzima sendvič i juri prema uredu.
U uredu odradi 8-10 sati (zavisi da li je žena bila dobre volje pa se vraća doma na vrijeme ili nije pa ostaje prekovremeno na poslu), dolazi doma, vidi da je žena opet u svom žifčanom modu, razmišlja da li da ju pita da li joj treba pomoć ili ne i nakon što se prisjetio svih prigovora na išta što je od prvog dana braka do daans napravio odustajeo d te pomisli, odlazi u kuhinju, uzima pivu iz frižidera i sjeda pred tv.
Oko 11 pušta psa na 10-minutnu šetnju, vraća se doma, odlazi u spavaću, pali tv i uz njega zaspi do jutra kada ga opet čeka šetnja psa.

Tako barem zvuče životi mojih kolegica. Svaki dan iste stvari slušam, svaki dan se žale, muškarci su nesposobni, svinje, debili i fakat,fakat im je dosta i najrađe bi sve ostavile i otišle.
Što god muškarac pokuša napraviti one moraju ispravljat za njima. Rađe im kažu da se maknu iz kuhinje nego da išta naprave. Ako več rade nešto po kući i nedaj b(l)ože da se razbole onda su kako one kažu “ tako jadni kao da se cijeli svijet vrti oko njih a nitko mene ne pita kako mi je sada kad mi ne pomaže? Osjećam se kao samohrana majka!!!”
Pitam se gdje su nestale žene iz prve priče?
Zar su izumrijele? Zar su mit, legenda, nešto što je bilo ali ponoviti se neće?
Kaže Glavna da je prije bilo drugačije. Da žene nisu na prvi znak problema vikale da traže rastavu i da im je svega dosta. Kaže da se sve dalo riješiti. Samo je trebala dobra volja.
Kaže da nikome nikad nije tekao samo med i mljeko i da brak nije bauk. Da se oko braka i djece treba potruditi, ponekad manje ponekad više.
Današnje žene nisu takve. Ili barem ne one koje mene okružuju.

I kada im kažem da pretjeruju i da nisu oni za sve krivi, da ukoliko i jesu takvi da je razlog tome jer ih one takvima rade i da će im i sinovi biti takvi jer ih takvima odgajaju onda mi kažu da što ja znam, da nemam niti muža niti dijete i da nemam pravo glasa. Da su one žrtve i zašto branim muške.
Da u biti fakat, zašto ja branim muškarce?
Šta ja znam o svim tim muško-ženskim problemima?
Em nisam udana, em nemam djecu i još k tome u biti soliram. Ja nemam pojma o problemima ovoga svijeta!
Život je stvarno predivan, zar ne? ;)