27
četvrtak
rujan
2007
Au revoir!
Priča deseta: šmrc...pozdrav..vratit ću se....(ili kako je Tibica krenula kući iz Pariza)
Subota je došla prebrzo kao dan mog povratka.
Dojmove sam spakirala zajedno sa stvarima, poklonima,kolačima i croissantima (da, da nosila sam i to za Zagreb makar su kolači došli u malo čudnom obliku ;)
Sa frendicom sam još otišla u zadnji šoping u trgovački centar blizu stana.
U biti ona je išla u šoping a ja kao prtljaga ali naravno nebi Tibica bila žemsko da nije odmah iskoristila priliku i pokupovala još par sitnica( između ostalog fenomenalan parfem mirisa jorgovana po koji smo se naknadno vraćale).
Zatim je slijedio povratak u stan, pakiranje i opraštanje od frendice i od Pariza (od milja zvanog Pariđi).
Frendica me je odvezla do aerodroma, tužno smo se pogledale, ja se pokušala smiješkati i tješila ju da se uskoro i ona vraća doma i da još samo malo mora biti sama.
Ali kolko god ja nju tješila ja sam bila tužna jer tih tjedan dana je bilo fenomenalno, zaljubila sam se u grad ljubavi, provela se jako dobro, vidjela frendicu nakon više od 9 mjeseci, bila u Disneylandu i maknula se od svih problema koje sam ostavila u Zagrebu.
Izgrlile smo se mahnule jedna drugoj i ja sam se uputila prema check-inu.
Tamo me je jedan striček iz Air France-a zaustavio i pitao da li bih htjela ostat još jedan dan u Parizu na njihov trošak.
Ostala sam paf i malo sa ono hrpetinom???? Iznad glave.
Rekohmu da se moram večeras vratiti u Zagreb.
Kaže mi on da ću imat sve besplatno samo ako ostanem. Čak da će mi i potvrdu napisat ako će mi trebat za posao da sam ostala zbog njih tamo.
Pitam ga u čemu je štos i kaže mi on da su malo prebukirali avion i da sead traže nekog tko je voljan ostat u Parizu.
Hmmm...u mislima mi se pojavljuju Glavna, Veliki i Čupavac kako me več čekaju na aerodromu, razmišljam kako nosim u ruci kolače i da nemam pojma da li mogu proživjet još jedan dan, razmišljam kak je frendica več krenula prema stanu i mislim si da sam bar to znala ranije pa da se vratim s njom i budem kod nje a ne u hotelu, razmišljam kak još jedan dan mogu uživat u Parizu...
Pogledala sam stričeka, zahvalila mu se na ponudi i rekla da ja stvano moram natrag u Zagreb.
Mene ipak moji doma čekaju..... :)))))))
komentiraj (14) * ispiši * #
20
četvrtak
rujan
2007
Bonjour!
Priča deveta: Najljepši muzej na svijetu...(ili kako se Tibica umjetnički uzdizala)
Četvrtak ili dva dana prije odlaska doma bio je rezerviran za Louvre .
Nije da sam neki veliki ljubitelj umjetnosti, u biti nije da sam uopće ljubitelj umjetnosti ali kao što kaže poslovica “ Kad si u Rimu ponašaj se ko Rimljanin” tako kad si u Parizu odi posjetiti Louvre!
U biti pravi razlog mog odlaska u Louvre bila je ONA. Naravno slike žemske osobe zagonetnog smješka;)
OK, ajd htjela sam vidjeti i Venus De Milo.
Louvre je jedan od najpoznatijih muzeja ne samo u Parizu već u cijelom svijetu.
Povijest Louvrea seže još u 12 stoljeće ali godina osnutka je 1793.
Procijenjuje se da godišlje preko 8 milijuna ljudi prođe Louvreom u potrazi za Leonardo Da Vinci-jevom Mona Lisom ili Delacroix-ovom Liberty leading the People, Jan Vermeerom, Rubensom ili Venus De Milo.
Glavni ulaz u Lovre je iz smjera Champs Élysées i piramidalnog je oblika, sav u staklu, izgrađen 1989.
No u Louvre se može ući i iz metro stanice Plais Royal-Musée du Louvre od kud sam i ja ušla čist iz dva praktična razloga: kao prvo metro mi je tamo stao a kao drugo tamo je manja gužva pri ulasku jer se karta za ulazak u muzej može kupiti i na kiosku u hodniku koji od metroa vodi do ulaza u muzej.
Ulaz sa stanice je izgrađen 1990-e kad je i stanica promjenila ime iz Palais Royal u Plais Royal-Musée du Louvre.
Inače karta za muzej je 8,5 jureka ali ako idete srijedom i petkom popodne poslije 6 je samo 6 jureka (btw. tim danima je muzej otvoren do 10 navečer).
Svaka prva nedjelja u mjesecu je besplatan ulaz, a mladež do 18 uvijek ima free ulaz dok oni do 26 petkom poslije 6.
Louvre je podijeljen u nekoliko « cijelina ».
U podrumu se nalaze francuske i talijanske skulptura i islamska umjetnost (nisam bila u podrumu).
U prizemlju se francuske i talijanske skulpture, egipatski , grčki i orijentalni antikviteti.
Na prvomk atu su fransucki slikari,talijanski slikari (leonardo-hihihihi)islamska umjetnost i kolekcija keramičkih predmeta i dragulja kroz nekoliko stoljeća.
Na drugom katu su francuski i nizozemski slikari.
Svaki kat ima 3 ”podcijeline” ili tri ”sobe” – Sully, Denon i Richelieu.
Prvo što sam potražila kad sam ušla u muzej je naravno bila Mona Lisa.
Rekoh da samo nju vidim meni je cilj ispunjen.
Do Mona Lise stvarno nije teško doći. Kud svi tud i mala Tibica je krenula. Slijedila sam horde (ali doslovce horde) ljudi na prvom katu desno kroz sobe/hodnike usput zastajkujući ispred slika i kipova.
Nažalost ispred večine soba stoji znak zabrane slikanja a kako sam htjela biti fer nisam baš fotografirala po muzeju (ne nisam rekla da uopće nisam već da nisam baš ;)
Nakon kojih 15-ak minuta buljenja u slike koje su me neodoljivo podsjećale na Crnu Guju i doba inkvizicije došla sam do Sobe. Da, da do Sobe!
Mir i tišina (skoro pa za ne povjerovati!) i hrpetina ljudi koji stoje nepomično ispred Nje.
(skenirana razglednica-ipak sam poštivala zabrane;)
Što je je, slika ima ono nešto.
Zgurala sam se u prvi red i stala promatrati Mona Lisu.
Imala sam filing da kako god se pomaknem ona me gleda. Osmjeh joj je stvarno neobičan. Kao da je ozbiljna a opet nasmiješena je. Ne to se nemože opisati!
Tu sliku ne možete doživjeti preko TV-a, novina, iz knjiga..ne, nemožete! Nju jednostavno trebate vidjeti uživo. Stat i prepustit joj se.
Kao što rekoh ja nisam ljubitelj umjetnosti ali Mona Lisa me je nekako ma ne znam kak da to opišem, nakon promatranja slike osjećala sam se ne znam, nekako drugačije, ponosno što sam ju vidjela i ushićeno što sam ju vidjela. I nekako mi je bilo teško odmaknut se od slike.
Najrađe bih sjela na pod ispred i buljila u nju satima.
Naravno da je slika jako dobro zaštičena-nalazi se iza stakla a i čuvar/ica je pored pa je tako mogućnost fotografiranja svedena na minimum minimuma!
Nakon Mona Lise prošetala sam se do kraja Denona-ja i uputila sam se prema dijelu sa skulpturama (Sully).
(ok zastala sam na stepenicama, sjela, pojela svoje croissante i promatrala ljude kako prolaze i usput zapisivala neke bilješke u svoj blokić).
Venus De Milo je bio moj slijedeći zadatak.
Kod Venus De Milo je nešto manja gužva bego kod Mona Lise ali svejedno za dobar kadar ulovit potrebno se je I malo laktariti (što mi je jako teško palo, skoro;)
Nakon Venus odšetala sam u sobu sa kraljevskim nakitom.Hmmmm...zanimljivo.
Na red su zatim došle skulpture koje sam ja nazvala Made in Egypt.
Ne znam zašto ali not impressed ili vam nije me nešto to impresioniralo.
Na drugom katu se nalazi izložba Rubensovih slika-to sam morala vidjeti.
Trčkarala sam sobama okolo na okolo, promatrala mapu muzeja (naravno da i to postoji-pametna Tibica se sjetila uzet mapu na ulazu;) I opet trčkarala okolo pokušavajući shvatiti gdje se točno nalazi.
Kako nisam nikako mogla naći Rubensa (ali jesam Moneta koji mi je bio VAU!) pitala sam jednu tetu da me uputi i kaže mi ona da je to baš tu ispred pa malo lijevo-desno-okolo-naokolo-blablabla što je ispalo baš tamo gdje sam minutu ranije bila.
Opet se ja vratila ali od Rubensa ni R a kamoli ubens!
Pitala ja drugu tetu da li mi može pomoć kad mi ona kaže da je taj dio muzeja trenutno zatvoren! Pesek mamicu!
Več umorna od hodanja još od dan ranije posjeta Disneylandu polako sam se počela spuštat prema prizemlju.
Pored odmorišta kod stepenica nalaze se razne skulpture koje su i više nego zanimljive ;)))))
btw. obratite pažnju na "obilježja" - ima i žemskih i muških dijelova-zanimljivo ;)
Sišla sam u prizemlje malo zastala, gledala sam ljude kako stoje u redu za kupnju karte, kako stoje u redu za ulazak u muzej, kako se vrzmaju okolo promatrajući predvorje muzeja.
Odlazim prema stanici. Usput u pošti (imaju poštu kod ulaza u muzej!!!) šaljem razglednicu ali u koverti jer ako se šalje kuverta dobije se poseban štambilj muzeja-usput zašprehavam stričeka nek lupi još jedan štambilj na samu razglednicu za uspomenu pošto razglednica putuje Glavnoj, Velikom i Čupavcu – drugim riječima meni u moji kolekciju.
Još sam svratila u knjižaru i razgledavala knjige o muzeju ali kako sam bila preumorna jednostavno mi se nije dalo razmišljat koju da si uzmem pa sam otišla van praznih ruku.
Povratak u Zgb se je bližio a meni je ostao samo još Eiffelov i Arc de Triomphe za obić ali to je već opisano ranije.....
Dojmovi su se skupljali, sve mi je bilo žao vratit se natrag.....
nakon 2"naslovnice" sa strane-fotoreportaže i 1 kod flash vijesti , mogu se pohvaliti da se ovaj post našao na pravoj naslovnici! Ah, samo da se malo hvalim ;)))))))
Hvala na čestitkama!
komentiraj (27) * ispiši * #
18
utorak
rujan
2007
Kada žena postaje lovac... .
Večina žena želi biti “žrtva” malo mamino nevinašce koje je bespomoćno i samo čeka svog princa na bijelom konju.
Sjedi u kafiću sva naprlitana sa svojom kokoškom od frendice. Trepće okecama I bulji u nekog idiota na šanku koji već ispija 5 pivu za redom. Tip je frajer jer fura alfu 156 - 5 godina staru ali eto ipak je to alfa.
Ne šljivi ju ni pet posto a ona jadna sva se zacrvenila od držanja zraka dok uvlači trbuh i izbacuje cice van.
Zamahne kosom, tip ju okrzne pogledom i ona se samo nastavi cerekati i gura kokošku-frendicu laktom i šapće si vidjela kak me pogledao??
Koma!
Druga pored nje si misli kak ju doma čeka dečko koji je više neg posesivno ljubomoran i koji da zna da je u kafiću i da škica konobara bi popizdio.
Misli si kak joj u biti i nije loše. Ima dečka koji ju navodno voli, to što je malo ljubomoran opravdava velikom ljubavlju prema njoj. Ipak joj je isplanirao budućnost uz sebe i to je to...valjda...
Konobar ju naravno ne šljivi ni pet posto. U biti nije ju niti primjetio. Ona je za njega samo jedna produžena kava i čaša vode.
Patetično….
Prva se i dalje smijulji, tip se napokon diže od šanka i dolazi do nje, strovali se na stolicu i nabaci spiku kak ju je već viđavao ovdje (što je to nešt čudno u kvartovskom bircu pogotovo što ona dolazi tamo samo da bi ju on snimio?) i nabacuje dalje neku glupu spiku sve s razlogom da ju pobere i “provoza” malo u Alfi...detalje ćemo izostaviti..
Zar ženske mogu biti takve kokoške?
Žene ili pate za kretenima ili su vezane za njih. Bez imalo samopoštovanja tonu sve dublje i dublje u propast. Nisu tu više niti bitne godine. One od 18-20 misle da su glavne ak imaju frajera sa dobrim autom makar je on najveća seljačina u gradu, one sa ko 25-30 se drže frajera misleći da je to valjda to, one prek 30 su već očajne i boje se da drugog neće naći dok one izad 40-zar imaju šta više birat?
Više nego patetično...više nego jadno...
Prije par godina sam odlučila biti hunter ne prey.
Nisu me nikad zanimali dobri auti, nisu me zanimale isprazne spike. Nisam htjela posesivca, ni pasivca....htjela sam birati ali i dopustiti da budem “izabrana”.
Obukla sam se izazovno, stavila šminku, potpetice...izašla sa jednom kokoškom...
Ušla u klub, promotrila situaciju..sama dijeca i kreteni....rekoh nema za mene više idiota..nema uzmi što je ostalo...ili uzimam što hoću ili odlazim...
Pogledao me je prišao, započeo spiku, pokušao nešt..odje sam ga laganini da nije ni skužio kak mu se to desilo..u pogledu sam mu vidjela “kučko”...yeah right and then some pomislila sam...
Otišla sam dalje....moj trenutak nije došao...
Nisam dugo čekala.....kad sam ga vidjela pomislila sam noćas sam ja lovac a ti samo plijen......no da li je to tako?????
Želim biti mamino nevinašce, želim biti ona koja ovisi, želim biti bespomoćna..neće ni shvatiti kad će ga zaskočiti hunter..neće ni znati šta ga je snašlo....bit će moj plijen..u krevetu....
komentiraj (7) * ispiši * #
17
ponedjeljak
rujan
2007
Farbanje balkona i kazete...
Prije nekoliko tjedana smo dali farbati balkon.
Iako se radi o maloj površini naravno da je majstor bio u stanu ama baš cijeli tjedan.
OK ajd farbao je i hodnik (bolje rečeno nešto popravljao jer je hodnik pofarban ali eto moralo se nešt popravljati) i bravariju na balkonu ali stavrno je naporno kad dolazi skoro svaki dan, odradi sat-dva i ode doma. A meni pol stvari sa balkona zauzimaju sobu, nemogu u ormar po odjeću tj. mogu ali onda moram prvo raskrčit pol sobe, balansirat dok se provlačim do ormara i onda sve vratiti kak je bilo kako bi se po sobi moglo donekle normalno kretati. Najgore od svega je bilo to što nismo mogli prati odjeću jer ju nismo imali gdje sušiti. Glavna se već hvatala za glavu jer joj je nedostajalo ručnika (srećom pa ima zalihe u ormaru) i prostora ili bolje rečeno košare za odlaganje zmazanog veša jer smo košaru napunili do vrha (rekla Glavna da više sad odjeće mažemo neg kad smo bili mali klinci-hihihihihi ;)
Prije nego je majstor došao imala sam jedan vrlo važan zadatak-svu moju ”kramu” sa balkona je trebalo prebrat-što ide u smeće a što ostaje.
Nisam mogla vjerovati koji sam ja hrčak! Čuvala sam neki stari časopis o psima( završio u smeću) , lonac za prokuhavanje šljunka za akvarij (smeće), stari šešir (smeće), protvanj sa nedovršenim fimo nakitom (smeće) i hrpetina kazeta.
Da, da dobro ste pročitali-kazeta!
Prapotopni medij za snimanje i reprodukciju glazbe, izum prošlog stoljeća što je odavno pao u zaborav.
Njih kojih 50-ak komada sa moje strane i još kojih 200-injak od Velikog.
Kazete....
Sjela sam na štokrlek ili za one koje ne kuže-malen stolček/ malenu stolicu i počela prekapat po ”prošlosti”. Koje pjesme, koji mixevi, koje uspomene vezane uz njih.
Sjećam se prvih izlaska u disco i plesanja na te stvari, jedna kazeta me je podjsćala na ljeto kad sam zarađivala svoju prvu lovu radeći u videoteci, jednu sam pak non-stop slušala dok sam bila na stipendiji u Mađariji...aaaaaaaaahhhhh...to u bili dani.....
Svaka pjesma je imala neko značenje, neke su bile vesele neke tužne ali sve one su označavale nešto.
Na njima sam našla pjesme od Annie Lennox, preko G’N’R, Dr. Albana, C.J.Lewisa, Aerosmithsa,Weird Al Jankovicha....
Zašto ovo pišem?
Pa evo kako sam odlučila ne biti hrčak i sve kazete pobacati (ajd i nemam više kazić osim kod Velikog u sobi alito mi nije tak zanimljivo slušati)tažim da li netko ima neke od tih pjesmica u MP3-ju da mi pošalje na mail.
Popis slijedi ;) :
Down Penn: You don’t love me
Stilskins: Inside
Lutricia McNeal: Ain’t that just the way
MousseT vs. Hot’n’juicy: Horny
Fatboy Slim: The Rockafeller skank
Wild Child-Renegade master ‘98
Alien Ant Farm: Smooth Criminal
Scarlet: Independent Love song
Crash test Dummies: mmm,mmm,mmm
Adiemus: Adiemus
Ak se pitate zašto to ne skinem sa neta objašnjenje je vrlo jednostavno-nemogu! Imam zabranu ;) (ah ti admini)
Ah da, balkon je nakon tjedan i nešto pofarban ali ne onak kak bi trebalo (nisu nit majstori ono što su nekad (????) bili) ali uglavnom boje je jorgovana sa plavom bravarijom;)
Rekla sam Glavnoj da bi samo trebalo još nacrtati tratinčice na zidove i da bi bio totalno otkačen balkon. Prijedlog nije usvojen! ;)))))
komentiraj (2) * ispiši * #
12
srijeda
rujan
2007
Kad UPS umre....
Ja nisam pobornik neke hi-tech izmišljotine koja me mora okruživat ako hoću biti “in” gdje “in” ne znači biti unutra već ono ne, glavan.
Večinu elektronike oko sebe nit poznajem, nit me zanima nit ju nešt pretjerano volim ali eto moram ju koristiti.
Nije da nemamo neki dobar suživot ali nije niti da nemogu bez nje.
Kompjutor je meni nužno zlo. Bar što se joba tiče.
Ma volim ja komp ako trebam surfati. Onda ga u biti obožavam! I što je bolji/brži/učinkovitiji to sam ja zadovoljnija i tepam mu kantica moja!
No kad me zeza onda je to samo jedna stara obična glupa kanta koju silom prilika moram koristiti.
Kada sav normalan (poslovan/uredski) svijet priželjkuje nestanak struje jer onda crkava sve što im je potrebno za posao ja dočekam gunđajući.
Dok se svi u uredu prešetavaju i pijuckaju kavu, pričaju dogodovštine sa godišnjih/produženoih vikenda/ izlazaka ja i dalje tipkam za svojom kanticom/kantom.
Dok svi drugi gledaju na sat i razmišlaju kak bi mogli ići doma jer eto štrom nikako da dođe, ja i dalje tipkam.
Kad svi već odlaze, na parkingu se čuje dodavanje gasa na autu, ja i dalje tipkam i molim boga da napokon taj UPS crkne!
UPS na koji mi je spojen komp, ta moja kantica s kojom se ponekad tolko volim ali ista ona koja mi ponekad pojede živce kad zašteka ili se zblesira (što u konačnici znači jedno te isto).
UPS koji uredno pišti kad nestane struja, koji uredno tik-takče nemam pojma zbog čega ali eto i to mu ponekad dođe.
UPS kojeg jedino ja imam u cijeloj firmi jer jelte ne bi bilo dobro kad nestane struje da mi se sruši sistem,izbaci me iz sistema u kojem dnevno okrečem nekoliko desetaka ili stotina tisuća jureka.
I što se je neki dan desilo?
UPS je crko!
Ne nije nestala struja. Samo je ”nestao” moj UPS.
Taman sam htjela nastaviti raditi nakon gableca kad sam čula tik-tik-tik-tik i muzika je utihnula.
Rekoh HA? Pogledala monitor a kad ono mrak mi je pao na oči! Mislim na mrak crnog monitora.
Brzo se spustila na sve četiri pod stol (srećom nikog nije bilo u uredu;) pa počela sve utičnice, utikače, žice what so ever provjeravat i sve štima.
Sve osim mog UPS-a!
Moj UPS je umro…ne svijetli…ne radi…izdao me je....otišao je ko zna gdje...
Sad čekam da ga netko dođe preuzet na popravak-liječnički.
Ako ga ne uspiju izliječiti onda je to to...morat ću se oprostiti od svog malog hi-tech ljubimca…
Napokon ću i ja ići doma ranije kad će nestati struje ;)
komentiraj (4) * ispiši * #
06
četvrtak
rujan
2007
Brojevi
Neki dan sam dobila još jedan zanimljivi mail - mail o brojevima.
Inače ja sam osoba koja jaaaaaaaaako dobro pamti brojeve - mobitela/telefona, datume rođenja, godišnjice...no ponekad mi "slučajno" promakne nekome čestitat nešto...ponekad ipak nazovem pogrešan broj ali sve u svemu brojeve pamtim.
Brojeve volim ali ne i matematiku.
Ne volim niti povjesne činjenice izražene putem brojeva - znam svega par važnih godina u povijesti i to mi je čist dovoljno.
Ali volim broj 7.
Zašto - nemam pojma. U biti bila je jednom daaavno jedna pjesma o sedmorici koji su pali....
Broj 7 sam ja. I ne nisam Sedma od Devet. Ja sam Tibica, Tibica koja voli broj 7!
"Brojevi koje svi koristimo (1, 2, 3, 4 itd.) poznati su kao „Arapski" brojevi - da bi se razlikovali od „Rimskih brojeva" (I, II, III, IV, V, VI, itd). Ustvari Arapi su proširili njihovo korištenje, ali izvorno su ih koristili drevni fenički trgovci da bi mogli brojati i zapisivati svoje trgovačke račune.
Da li ste se ikad upitali zašto 1 znači „jedan", a 2 znači „dva"? Rimske je brojeve lako shvatiti, ali koja se logika krije iza feničkih brojeva?
Radi se o broju uglova. Ukoliko se brojevi zapišu (vidi dolje) u svom starom obliku, može se brzo uočiti zašto. Uglovi su zabilježeni s kružićem („o").
Broj 1 ima jedan kut.
Broj 2 ima dva kuta.
Broj 3 ima 3 kuta.
Itd.
... a „0" nema kuteva ."
Da li ovo spada u kategoriju "obrazovanje"? Mislim ipak ste nešto valjda naučili ;)
komentiraj (5) * ispiši * #
Najtraženiji napitak na svijetu
Znam ljude koji ujutro prvo nakon što se probude odbauljaju u kuhinju i uključe aparat za kavu koji su naravno pripremili večer prije.
Znam ljude koji ne funkcioniraju dok ne srknu prvi gutljaj tog mirišljavog napitka.
Znam ljude koji jednostavno ne mogu bez kave.
Kava dolazi iz roda biljaka Coffea, obitelji Rubicaceae.
Najviše se koriste zrna Coffea Arabica ili poznatija kao brazilska kava (ah sjećam se svih onih silnih shoppinga u Austriju kad smo pravu, brazilsku nosili doma i kad sam se ujutrio budila uz miris fine kave) i Coffea Canephora ili afrička kava (ne sjećam se te).
Kava je u biti grm čiji su plodovi crvene bobice.
Mogu se brati jedna po jedna što je najbolji način branja jer se automatski odvajaju zrele bobice od nezrelih ili prezrelih a mogu se brati I strojno ili trešnjom grma.
Kava se termički obrađuje u nekoliko faza:
1. sušenje kako bi se iz zrna eliminirala vlaga (do 12% mase zrna)
2. prženje-o temperaturi pri prženju ovisi i boja kave, naravno što je viša temperatura kava je tamnija. Kod prženja se dešavaju procesi koji rezultiraju aromom i ukusom
3. hlađenje-kroz masu zrna se propušta hladni zrak
Kava sadržava kofein (sastojak koji je sličan kao tein kod čajeva) koji stimulira centralni živčani sustav, povečava budnost (makar opet poznajem ljude koji nakon pola litre kave zaspu kao bebe),raspoloženje i pažnju kao i povečanje krvnog tlaka ali samo kratkotrajno jer nakon nekoliko sati tlak zbog kave može pasti više nego šta se je povećao ( a meni je doktorica govorila sam ti pij kavu to ti je dobro za tlak-yeah right!) no isto tako može izazivati nesanicu (vratimo se opet kod onih koji zaspe ko bebe-npr. Glavna i Veliki), uznemirenost (na vrijeme sam prestala pit kavu-ili jesam li??? ;),lupanje u srcu i bol u želucu (eto razlog zašto sam prestala pit to taako fino piće).
Najveći proizvođači kave su Brazil, Kolumbija, Indonezija, Indija, Uganda, Angola i Etiopija. (btw. većina podataka preuzeta iz Wikipedije)
Zašto sam odlučila danas napisat post o kavi?
Pa dobila sam jedan lijepi mail o umjetnosti u šalici kave.
Pa evo, uživajte i vi u umjetnosti dok pijuckate mirišljavu, toplu, slatkasto-gorku...mmmm njami....kavu....
(I btw. zašto vi pijete kavu??)
komentiraj (10) * ispiši * #
