19
utorak
lipanj
2007
Bonjour!
Priča peta: geee...jeza me hvata....
Bez obzira koje si vjeroispovjesti ili uopće ne vjeruješ u onog gore kad vidiš i uđeš u Notre Dame sve se mijenja…no ajmo ispočetka…
Poslije Eiffelovog na red je doša slijedeća “građevina” sa TOP 10 Pariz ili Top 6 Tibica.
Sjela sam sa frendicom natrag na RER i par stanica od Eiffelovog smo se iskrcale i popeli na danje svijetlo gdje sam ugledala prvo hrpetinu ljudi a onda i nju.
Notre Dame (ili punog naziva Notre Dame de Paris) građena je gotovo 200 godina.Započeta je 1163 godine a završena 1345 godine.
Rađena je u gotičkom stilu i najpoznatija je ranogotička katedrala posvećena blaženoj djevici Mariji. Locirana je na otoku- Ile de la Cite na Seini.
Izgled katedrale je petobrodan.Visoka je 36 metara, duga 130 metara a široka 48.
Notre Dame je jedna od najjezovitijih građevina koje sam u životu vidjela a vidjela sam ih puno jer sam ja fascinirana slikanjem zgrada svih veličina, oblika i namjena.
Kolko god je jeziva tolko je I fascinantna.
Jednostavno osjetiš dijelić prošlosti kad stojiš pored nje.A kad uđeš brrrr.....
Ispred Notre Dame-a nalaze se kolone ljudi koji pokušavaju uću u katedralu. Pa hrpetina ljudi koji sjede olkolo i odmaraju i naravno hrpetina ljudi koj i se žele popet na katedralu valjda u potrazi za Grbavcem makar to ne žele priznat pa kažu da se penju kao da vide predivan pogled. Yeah right... ;)
Ispred samog ulaza nalazi se kip kojeg sam ja nazvala neznanom junaku a ako tko zna koga predstavlja kip molim da mi javite.
Ulaz u Notre Dame je sav ”ukrašen“ kipovima.
U biti cijela katedrala je ukrašena kipovima-što (pretpotavljam) kipovima vladara ili ckvenjaka što gargoyles-ima ili vodorigama po naški.
Kad uđete u katedralu prvo što vidite su zabrane. Naime, u katedrali se ne smije fotografirati kao niti pričati jer osim turista u crkvi se nalaze ljudi koji traže svoj duševni mir.
No naravno da turisti ko svaki drugi bladitjurist se oglušuju na upozorenja.No Tibica nije bila tolko ”nepristojna” pa se ipak pridržavala pravila ne slikanja ali ne i ne pričanja(ups!)
Kad sam ušla u crkvu prošla me je jeza. Jednostavno kad vidite izvana crkvu pod dojmom ste tog gotičkog zdanja ali unutra...unutra jednostavno osjećate jezu i strahopoštovanje.
Mislim da bi si svatko lako mogao zamisliti i predočiti šta se sve dešavalo pod okriljem crkve tam negdje u 14-15-16... stoljeću.
Prvo što vas fascinira u unutrašnjosti katedrale su oslikani prozori. Čista suprotnost veselih boja tmurnoj unutrašnjosti.
Na prozorima se nalaze slike djevice Marije i dijelovi iz Starog i Novog zavijeta.
Unutar katedrale nalazi se ”malo blago”- kruna, komadić svetog križa na koji je Isus bio prikovan i čavao kojim je Isus prikovan(nisam vidjela čavao ali navodno se tamo nalazi)
Dok hodate uokolo po katedrali svakih par metara nalazite novi kip svetaca ispred kojih je mala klupica za klečanje i moljenje.
Unutar crkve se nalazi i nekoliko oltara za molitvu. No ipak glavni oltar je onaj koji je fascinantan.
Iznad ulaza/izlaza iz katedrale nalaze se ogromne orgulje (mislim da vam je sad svima jasno od kud ona jeza-ulazite u gotičku crkvu koja sama po sebi strašno izgleda i onda čujete zvuk orgulja-brrrrrrrrrr na kvadrat!!!)
Unutrašnjost smo relativno brzo prošle i kad sam izašla van, osjetila tračak sunca na mom licu odahnula sam.
Jezu sam ostavila unutra a ja sam izašla na svijetlost, u sadašnjost i krenula dalje...slijedeća stanica Arc de Triumphe...
Ako ću ići ponovno u Pariz ući ću ponovno u Notre Dame.Možda mi drugi put neće djelovati tako jezivo...
komentiraj (10) * ispiši * #
14
četvrtak
lipanj
2007
Bonjour!
Priča četvrta: ah Pariz……ili kako je Tibica išla na Eiffelov toranj
Kao svaki “pravi” turist i Tibica je nabavila svoj promjerak TOP 10 Paris knjigicu/priručnik I nosila ju sa sobom kao neku turističku Bibliju, alfu i omegu svakog dobrog putovanja, kao nešto najsvetije što postoji.
Dobro ajd jedan od razloga zašto se nisam odvajala od knjige/priručnika je bio i taj da je unutra bila karta metroa a bez toga definitivno ne želite biti u Parizu.
Već sam u Zagrebu zacrtala šta moram u Parizu obić:
1.Eiffelov toranj
2.Notre Dame
3.Louvre
4.Elizejske poljane
5.Slavoluk pobjede
6.Disneyland
OK ne baš tim redosljedom ali to je bilo više manje to.
Prolistala sam svoju k/p, memorirala sve sitnice(naravno ne one koje su mi bile na kraju najpotrebnije neg baš one nepotrebne;)) i počela maštati o obilasku.
Drugi dan dolaska u Pariz sam otišla sa frendicom do “grada” ili vam u malo razgledavanje čist da se priviknem sama bauljat po Parizu.
Nakon jutarnje šetnje sa psom,doručka i brzinskog spremanja (moš si mislit brzinskog) odšetale smo do metroa krenule u prvu Paris-neDakar avanturu!!!
Prvi na redu je bio Eiffelov. No nisam se taj dan penjala na njega već sam se samo divila odozdola (osjećajući se koa jako malo nevažno biće pred taaaako velikim, velebnim štoviše zdanjem) i sa svih strana.
Imala sam sreću da se taj dan baš održavao skup oldtimera pored Eiffelovog pa sam imala prilike malo i to škicnut;)
(pokvario se jadničak pa sam morala uskočit i pogledat da li ga mogu osposobit za vožnju ;)
No kako ja ne bih bila ja i ne mogu se zadovojit samo sa razgledavanjem Eiffelovog sa stajališta pokorene vrste tako sam se 4 dana kasnije ponovno vratila na Eiffelov i...JA-O!
(nažalost taj dan nije vrijeme bilo lijepo sunčano neg maglovito i prohladno i smrznula sam se ko…no ok nema veze;)
Inače za sve one koji nisu znali Eiffelov toranj je izgrađen 1889 godine.
Tata tornja je Gustav Eiffel (gle od tud naziv tornja;))))) po kojem je naravnio toranj I dobio ime.
(Lutke Gustava Eiffela nalaze se na trećem katu i tvore jednu malo izložbu o njemu)
Počeo se graditi 1887 godine a dovršen je 2 godine, dva mjeseca i 5 dana kasnije ili točnije 31.03.1889 godine kad su postavili zastavu na sam vrh.
Težina tornja je preko 10 tona a visina 324 metara. (gle mravce dolje!!! A ne to su ljudi!)
Godišnje toranj posjeti prek 6 milijuna ljudi a od njegovog otvaranja do kraja 2006 bilo je 229.623.812 posjetitelja (naravno najviše iz Japana - da, da info pult tamo vodi statistiku o posjetiocima i ja sam uvedena ko bladitjurist tam;)
Toranj ima 3 stajališta, tri kata ili tri platforme kak god to htjeli nazvat.
Na prva dva se možete penjat(ne, hvala!) a na treći možete samo s liftom (yes,please!).
Bez obzira da li se penjete (1665 stepenica) ili vozite liftom (e upravo onim kojeg je Superman zaustavio da ne padne u ponor zajedno sa njegovom voljenom Louise Laine) upad na toranj se plaća.
Cijena? Prava sitnica! Od 4 € do 11€.
4€ je za penjanje na prvi kat(lift do prvog kata je 4,5€!) a 11 € je za lift do trećeg kata.
Naravno da je vaša Tibica izabrala ovu opciju 11 € ( ne nisam bila škrtica ovaj put-hihihihihi) I fino se vozikala liftom gore-dolje.
Na svakom katu je “nešto” zanimljivog pa tako je na prvom katu kino gdje možete pogledati kratki filmić o tome kako se gradio Eiffelov toranj (bila!!!) kao i pogledat slikice tornja kroz desetljeća (nice!!!).
Ima i dva restorana od kjih je jedan više kao neki snack bar a drugi je pravi restoran sa nažalost pravim cijenama.
Dok šećete po prvom katu možete razgledavati i razne plakate iz filmova u kojima se vidi/spominje ili koji su snimani u Parizu.
Pogled sa prvog kata dolje...
Na drugom katu je izlaz za drugi lift-naime sa jednim liftom se penjete do drugog kata a onda morate van, opet u red i čekat da se ubacite u drugi lift koji vas vozi do trećeg kata.
Isto tako imate par souvenirnica gdje možete kupit sve vezano uz Eiffelov toranj-od privjesaka,majica, kapa,razglednica, malih tornjeva do čokolada,parfema i ko zna čega sve još ne.
Kad se napokon dočepate zadnjeg kata (no ne i samog vrha jer ipak ko bi se penjao na čeličnu šipku koja izigrava neku antenu ili ko zna šta već;) tek onda zapravo shvatite svu draž i ljepotu tornja..no evo da ja ipak ne tipkam previše....
Inače na trećem katu imate zatvorenu galeriju i otvorenu. Otvorena je okružena žicom (eto nemože se nitko igrat ptičice na tornju) a zatvorena staklom.
Zanimljivo je da u zatvorenom dijelu kako se krećete ispod stakla imate mapu koja prikazuje gdje se nalaze određene znamenitosti u odnosu na poziciju gdje stojite.
A iznad stakla nalaze se zastave zemalja i... ;)
Poslije Eiffelovog na red je došao Notre Dame ali o tome neki drugi puta....
komentiraj (7) * ispiši * #
11
ponedjeljak
lipanj
2007
Bonjour!
Priča treća: Metro, RER i auti....
Za razliku od Zagreba putovanje javnim prijevozom u Parizu je gotovo pa savršeno. Bar što se metroa i RER-a ( prigradska željeznica) tiče jer ostatak nisam imala priliku nit potrebu isprobavati.
U Parizu postoji 16 linija metroa.
Svaka linija ima svoju boju prema kojoj se je jako lako orijentirati.
Samo treba paziti početnu i završnu stanicu(koje naravno označavaju smijer kretanja metroa) i na karti pronaći na kojoj stanici se s kojim metroom presijeca.
Kad sam prvi put vidjela metro kartu pomislila sam kak mi ne gine gubljenje po Parizu. Ipak sam ja poznata po tome da sam se i u Zagrebu uspjela izgubit-čak 3 puta! ;))) (ajd, ajd imala sam puno manje godina i brzo sam našla pravi put za povratak)
Frendica mi je objasnila da kod ulaska u metro samo trebam tražiti ploču sa oznakom početne/završne stanice i da neću nikak fulati smijer kretanja.
Tako je i bilo.
Izmađu svake metro stanice udaljenost je cca. 2 minute pa je jako lako izračunat i kolko vam treba do određene destinacije.
U metrou nema gužva jer vlakovi dolaze svakih 2-3 minute (kasnije navečer se malo duže čeka ali opet nisu pretjerane gužve kao u busevima ili tramvajima u ZGB-u)
Večinom nađete mjesto i za sjest(!!!)
RER je malo drugačija priča.
Imate 5 linija RER-a koji vozi kroz Pariz pa u predgrađa.
Na određenim mjestima se RER račva pa od jedne linije nastaju 2 ili 4. Drugim riječima kod RER-a ipak treba biti pažljiviji kod određivajna smjera putovanja.
RER je za razliku od metroa na kat. U RER-u nema gužve osim ako se vraćate iz Disneylanda nakon zatvaranja kad se još 500-injak ljudi vraća skupa sa vama.
RER malo rijeđe vozi pa vrijeme čekanja je između 10-20 minuta(sad vam je sigurno pao mrak na oči kad se sjetite da buseve znate čekat i po 30 minuta usred dana!) no kako je to ipak brza željeznica ne treba vam jako puno da dođete do željene destinacije.
Što se tiče cestovnog prometa Pariz je koma!!!
Autoput koji vodi kroz Pariz je zakrčen u bilo koje doba dana.Umjesto kojih 80-ak da se vozite(ili brže nemam pojma koja su ograničenja jer nisam gledala jer nisam nit vozila;) u određenim trenucima vozite jedva 20 km/h!
No po gradu mislim da je još gore.
U Parizu nema kulture vožnje(kao u ZGB-u je ima-moš si misliti!)-svatko svakome presjeca put kako želi, svatko se vozi ko da je sam na cesti,od 2 trake naprave 4 bez problema i još k tome nisu sve ceste nit ocrtane tj. Nema ocrtanih tprometnih traka.
Naj zanimljivije mi je bilo gledat promet sa Slavoluka pobjede jer je oko njega u biti kružni tok.
Iz krajnje lijeve ili skroz nutarnje trake(naravno nije iscrtano!) tip je sjekao put svima da bi izašao na Elizejske poljane. Nije bilo klasičnog prestrojavanja već ono bez žmigavca piči dokle možeš. Fascinantno i iritantno!
Inače nisam našla niti jedan auto bez obzira da li se radilo o totalnoj krntiji ili potpuno novom autu koji nije bio udubljen, ogreben ili totalno slupan!
No kad sam vidjela kak se voze i kak se parkiraju nije mi bilo ništ čudno.
Vidjela sam ženu kak parkira bočno i lupa auto iza sebe i ne zaustavlja se.malo pomalo naprijed nazad i žena je sparkiralla karavan na mjesto za mali auto i izašla sa malim dijetetom van.
Kaže mi frendica da je to tam čist normalno da se guraju na parkingu i lupaju jer oni jednostavno ne znaju drugačije.
Nije nit čudno da u cijelom Parizu nema čitavog auta osim ako je neke druge registracijske oznake od FR!
komentiraj (7) * ispiši * #
06
srijeda
lipanj
2007
Sretan ti Blogodan!
Evo prošlo je već godinu dana( i nekoliko minuta;) od kad je ovaj blog ugledao svijetlo blogo-svijeta.
Godina dana....
Mislila sam kako ću današnji dan začinit 100-im postom ali eto nije mi uspjelo. Ah ništ morat ću još jednu jubilarku za par dana imati ;)
Malo sam švrljala po arhivi da se podsjetim o čemu sam uopće pisala i našla sam svašta...
Od postova o putovanjima (Pariz, Varaždin, Ba-ba land,BG), mojim strahovima, svađama, torbi i malom plavom šljokičastom planeru, mojeg ljubimca, o tome kako mrzim ponedjeljak ali i muke na poslu, TU DU liste,pms-u,o pilatesu i najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu pa do molbe da se nađu škampi koje je netko ukrao iz Dančijevog bazena na Pešćenici(eto nikad nisam saznala da li su škampi vraćeni ili ne!?).....
Ma neću biti sentimentalna...ne danas ;)
Evo mom blogu sretan rođendan a svima koji svraćaju u ovu moju malu oazu hvala na komentarima i što se još uvijek vraćate.....
pusa i pa-pa!
komentiraj (4) * ispiši * #
04
ponedjeljak
lipanj
2007
Bonjour!
Priča druga: kako je Tibica doživjela Pariz-dan prvi…
(excuse moi Bleky &co. na neredovitom postanju ali eto nisam bila u prilici biti online u zadnje vrijeme…ispravit ću to definitivno)
Prije nego sam krenula na put dobro sam se opskrbila svim mogućim informacijama vezanim za Pariz.
Od knjige-Top10 Paris, preko mnoštvo isprintanih stranica sa neta do savjeta dobivenih od ljudi koji trenutno žive u RH ali su podrijetlom naravno iz Pariza.
Prvi savjet koji sam dobila bio je: Pariz je jako siguran grad i nemoraš se ništ bojat da će ti se nešt dogoditi. Ali nemoj slučajno ići u predgrađe. Tamo nije sigurno.Pariz je siguran. Predgrađe nije.
Da li uopće trebam dalje nastaviti?? ;))))
Prije nego sam se upustila u “avanturu zvanu Pariz” nisam niti pitala frendicu gdje je smiještena. Da li je u samom centru gdje ću sa balkona promatrati mnoštvo ljudi kako prelaze Seinu i trčkaraju prema Notre Dame-u ili je u nekoj zabiti iz koje ću trebat bar 3 sata putovati do prve civilizacije.
Nakon odlaska sa famoznog CDG aerodrome i terminala 2B prvo smo se uputile u jedan shopping centar (ali o njemu više ipak u nekoj drugoj pričici ;) a zatim prema stanu.
Stan ili bolje rečeno stančić se nalazi u samom predgrađu Pariza ili vam dvije metro stanice prije kraja metro linije.
Stančić je u zgradi koja je zapravo hmmm…pa teško mi je to objasniti. Ako sam ja dobro shvatila to bi trebao biti kao studentski dom ali može se koristiti i kao hotel.
Drugim riječima na nekoliko katova se nalaze mali stančići koje možete iznajmiti na dva dana ili na dvije godine-glavno da platite a platite vjerujte mi jaaaako puno.
Stan se sastoji od jedne male sobice u koju jedva stane krevet(sofa na razvlačenje), mali stol za klopu i stolica, mali stol za komp(bolje rečeno laptop jer manje mjesta zauzma), mali ladičar i to bi bilo to.
U sklopu sobe se nalazi i kuhinjica-2 ringa za kuhanje, mali sudoper, mali ormarić za suđe i frižider i mikrovalna na polici na zidu. Sveukupno ne znam da li je bilo to dužine 1,20 m.No ajd kad si sam nije niti to bed.
U ulazu u sobu je ugradbeni ormar a iz malog hodnika u koji 2 osobe jedva stanu je ulaz u malu kupaonicu koja iako je mala oduševila me.
Sve u svemu kao što rekoh minijaturan stan za kojeg treba izdvojiti neštomanje od 800€ mjesečno!
Pa sad nek se mi bunimo na stanarinu u Zgb-u!
No svejedno, meni se je stan baš dopao .
Da bi ušli u zgradu morate imati ključ sa privjeskom koji (privjesak) otvara sva vrata.
Ulazak u garažu zahtjeva da se privjesak upotrijebi, ako želite uči u dvorište opet prvo privjesak pa onda ulazak, ista stvar i za ulazak u zgradu.
A kad izlazite iz zgrade i iz dvorišta onda morate neke prekidaće stiskati koji vam "dopuštaju" izlazak.
Iako ima samo 3 kata (sa polukatovima) lift postoji.
No s liftom možete samo iz prizemlja na katove dok npr. ako hoćete ići u smetlarnik ili garažu morate opet koristiti poseban kjuč. Zanimljivo!
Na ulazu u zgradu postoji recepcija koja dio dana radi a dio naravno ne. Nije da su me uopće pitali šta radim u zgardi i šta se non stop prešetavam.
Ne, njima je bilo dovoljno da sam svaki dan viknula ”Bonjour!” i pustili su me na miru.
Stanovništvo zgrade je raznoliko-od bijelaca, preko crnaca do žutih(sorry ne vrijeđam nikoga nego samo želim prikazati united colors).Svi su izmješani i nitko, ali ama baš nitko nit ne primjećuje koje si boje kože i to me je stavrno oduševilo.
Srela sam tako jednog simpa crnca koji je započeo razgovor u predvorju dok sam čekala lisf i baš smo si lijepo popričali o vremenskoj prognozi i razgledavanju grada-hihihihi.
Sve u svemu bilo mi je zanimljivo živjeti bar jedan tjedan pravim studentskim životom....
Kad sam stigla u stan bila sam preumorna da bi išla bilo kamo u razgledavanje ili neki provod pa sam nakon blablablabla sa frendicom zavalila se u sofu i zaspala snom pravednika.
Prvi dan je prošao mirno i kao dobra uvertira za slijedeće pothvate....
komentiraj (5) * ispiši * #
