FOREVER AND A DAY MORE

Bez tebe...
svijet izgubi boju
i sva lica postanu ista...

Srebrne niti tame zaposješe njenu gitaru
pa ti ponekad zato otpjeva
koju tužnu baladu

i kad se izgubi u molu
zagrli je samo.
Ponekad je tuga
tek nemirni lahorac
što traži zaklon
u pukotinama
tvoga oka.


_________________
Zavlačim ruku u prosječnosti
i
izvlačim malen dio sebe.

iskaču rijeke ispod
modrine moje kože

a ti se čudiš
koliko bijesa se može sakriti
u nekome
tko u trenutcima najveće ljutnje
-šapće.


riječi bujaju,
sklapajući saveze-
pristajući:
na moju prosječnost.


_________________
Ne pokušavaj objasniti vječnost, ni svetu šutnju planina
Ne vjerujem u tebe


Ne znače mi ništa tvoje... uzvišene riječi
ni tišina kojom manipuliraš

Dovoljno sam stara da prozrem Poglede koji razgoličuju
bez da vide Stvarnost.

Ne govori o ljepoti
Gledaš krivu stranu
Zvijezde su lijepe
i odraz mudrosti u oku

A ne razgoličeni dekolte jedne propale starice
Gledaj me u oči, a ne u prošlost mojih života

Krivi put odabireš
Ne traži prijateljstvo, ni ljubav
Jer ja je ne kanim pružati.


___________
Gledam te.
Mjesec šaren od pospanog sunca
Prekriva nebo
Na umoru njegove sreće.

Nemoj se izgubiti u ružićnjaku
Gdje sanjalice na pluto pribijaju leptire.
Tamo se krije više od
Prizemljene boli.

Ponavljam se.

Možda smo umrli?
To bi objasnilo
Moje voštane ruke.


Čini se da
Doista više nisi tu.


____________________
Uvijek se nalaziš negdje između
Života i djetinje fantazije

Odvojen


_____________________
ja sam prozor na rubu svijeta
tek produžetak na daleku dimenziju

nemogu te voljeti
ako nemaš znamenke

trebam neku točku da znam da si stvaran
sitnu imperfekciju
kvržicu na prstu zbog lomljene kosti

noćas putujem
pusti me da spavam...


______________
Teško je prezirati svijet
Čije proljeće nosi
Slatkast miris bazge.


_______________________
Zvuk udarca palica o pod
I poluglasni ritam
Naših zaludnih života

Nedostaje mi vječno zadirkivanje
Opet stavljam masku?