FOREVER AND A DAY MORE

Studeni 2008 (2)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (9)
Listopad 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

 
Bez tebe...
svijet izgubi boju
i sva lica postanu ista...

 
Srebrne niti tame zaposješe njenu gitaru
pa ti ponekad zato otpjeva
koju tužnu baladu

i kad se izgubi u molu
zagrli je samo.
Ponekad je tuga
tek nemirni lahorac
što traži zaklon
u pukotinama
tvoga oka.


_________________
Zavlačim ruku u prosječnosti
i
izvlačim malen dio sebe.

iskaču rijeke ispod
modrine moje kože

a ti se čudiš
koliko bijesa se može sakriti
u nekome
tko u trenutcima najveće ljutnje
-šapće.


riječi bujaju,
sklapajući saveze-
pristajući:
na moju prosječnost.


_________________
Ne pokušavaj objasniti vječnost, ni svetu šutnju planina
Ne vjerujem u tebe


Ne znače mi ništa tvoje... uzvišene riječi
ni tišina kojom manipuliraš

Dovoljno sam stara da prozrem Poglede koji razgoličuju
bez da vide Stvarnost.

Ne govori o ljepoti
Gledaš krivu stranu
Zvijezde su lijepe
i odraz mudrosti u oku

A ne razgoličeni dekolte jedne propale starice
Gledaj me u oči, a ne u prošlost mojih života

Krivi put odabireš
Ne traži prijateljstvo, ni ljubav
Jer ja je ne kanim pružati.


___________
Gledam te.
Mjesec šaren od pospanog sunca
Prekriva nebo
Na umoru njegove sreće.

Nemoj se izgubiti u ružićnjaku
Gdje sanjalice na pluto pribijaju leptire.
Tamo se krije više od
Prizemljene boli.

Ponavljam se.

Možda smo umrli?
To bi objasnilo
Moje voštane ruke.


Čini se da
Doista više nisi tu.


____________________
Uvijek se nalaziš negdje između
Života i djetinje fantazije

Odvojen


_____________________
ja sam prozor na rubu svijeta
tek produžetak na daleku dimenziju

nemogu te voljeti
ako nemaš znamenke

trebam neku točku da znam da si stvaran
sitnu imperfekciju
kvržicu na prstu zbog lomljene kosti

noćas putujem
pusti me da spavam...


______________
Teško je prezirati svijet
Čije proljeće nosi
Slatkast miris bazge.


_______________________
Zvuk udarca palica o pod
I poluglasni ritam
Naših zaludnih života

Nedostaje mi vječno zadirkivanje
Opet stavljam masku?

 Box. Sa. Linkovima.


Alex
Maja
Keks
wes c.addle
Diabolis
Kalthir
smeg


 Samting spešl.
Diabolis
Poricanje mraka


Keks
Čudo koje se nikada nije dogodilo.

web metrics

 07.06.2008., subota

evo je opet.

nema vise tajni.

prikrao mi se s ledja i stavio ruke na oci.
visoke muske osobe ne shvacaju koliko takav potez izbezumljuje niske zenske osobe.
na rubu panike, poprilicno je dobar opis.
i to s onu stranu, gdje granici s histerijom.

cekao je da pitam 'tko je?' a ja sam cekala da on pita 'pogodi tko je?' iako sam znala po mirisu njegovih ruku da je on.
i tako smo cekali.

nismo pricali dok smo hodali prema neodredjenu mjestu na kraju svemira. put je kao i obicno odveo u melin.

sjedili smo i sutke se gledali. pili cedevitu.

cini se da nismo sto smo nekad bili. promrmljala sam.
pretvaramo se u svoje majke i oceve, kimnuo je u znaku slaganja.
njegov glas me, iskreno zacudio. vise nije zapinjao, onako hrapav od previse cigareta kakav je nekad bio.
prestao je pusiti. prestao se drogirati. prestao je biti kurva. prestao je lomiti prste kad je nervozan. prestao je biti nervozan. prestao se bojati ljudi.
i negdje izmedju svih tih prestajanja i postajanja boljom osobom... prestao je biti moj prijatelj.

samo odjednom poceo je pricati o vjeri, i tek sam tad shvatila koliko ga malo poznajem.
znala sam sve njegove navike, kava prije nego sto krene u skolu: kockica secera, cetiri puta promjesaj u desno, tri u lijevo.
podrugljiv poluosmijeh na lijevu stranu koj sam pokupila od njega, samo zrcalno. neobjasnjiv strah od svega nepoznatog, kise i grmljavine i tko zna cega jos.
a sad je odjednom nasuprot mene odrasla, gotovo izgradjena osoba, koja je uvjerena da je pronasla srecu u budizmu.

a trebala sam znati vise! da nisam mislila samo na sebe i svoju pateticnu patnju, shvatila bi da prozivljava isto sto i ja, pogorsano vlastitim tragicnim okolnostima. MI SMO TRAGIKOMEDIJA EPSKIH RAZMJERA! TRAGIKOMICNA CIGANSKA SERIJA SA 4 HEPI ENDA! plus minus.

i tako je pricao ushicen svojom novom vjerom i novostecenim unutarnjim mirom.
reko, cestitam. bez sarkazma u prizvuku kao obicno.

ti jos uvijek ne vjerujes u boga?
reko ne.
bas ni malo?
ni malo.

ali vjerujem u svemir, i u to da smo ti i ja sada ovdje. zar to nije dovoljno?

i onda se cudis sto si depresivna.
touché, stari. touché.

rastali smo se u istoj tisinu u kakvoj smo se nasli, samo sto sam ovaj put ja bila ta koja je gledala u njega, a on je bio okrenut ledjima.

nema vise tajni.
- 18:17 - Komentari (11) - Isprintaj - #