FOREVER AND A DAY MORE

Studeni 2008 (2)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (9)
Listopad 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

 
Bez tebe...
svijet izgubi boju
i sva lica postanu ista...

 
Srebrne niti tame zaposješe njenu gitaru
pa ti ponekad zato otpjeva
koju tužnu baladu

i kad se izgubi u molu
zagrli je samo.
Ponekad je tuga
tek nemirni lahorac
što traži zaklon
u pukotinama
tvoga oka.


_________________
Zavlačim ruku u prosječnosti
i
izvlačim malen dio sebe.

iskaču rijeke ispod
modrine moje kože

a ti se čudiš
koliko bijesa se može sakriti
u nekome
tko u trenutcima najveće ljutnje
-šapće.


riječi bujaju,
sklapajući saveze-
pristajući:
na moju prosječnost.


_________________
Ne pokušavaj objasniti vječnost, ni svetu šutnju planina
Ne vjerujem u tebe


Ne znače mi ništa tvoje... uzvišene riječi
ni tišina kojom manipuliraš

Dovoljno sam stara da prozrem Poglede koji razgoličuju
bez da vide Stvarnost.

Ne govori o ljepoti
Gledaš krivu stranu
Zvijezde su lijepe
i odraz mudrosti u oku

A ne razgoličeni dekolte jedne propale starice
Gledaj me u oči, a ne u prošlost mojih života

Krivi put odabireš
Ne traži prijateljstvo, ni ljubav
Jer ja je ne kanim pružati.


___________
Gledam te.
Mjesec šaren od pospanog sunca
Prekriva nebo
Na umoru njegove sreće.

Nemoj se izgubiti u ružićnjaku
Gdje sanjalice na pluto pribijaju leptire.
Tamo se krije više od
Prizemljene boli.

Ponavljam se.

Možda smo umrli?
To bi objasnilo
Moje voštane ruke.


Čini se da
Doista više nisi tu.


____________________
Uvijek se nalaziš negdje između
Života i djetinje fantazije

Odvojen


_____________________
ja sam prozor na rubu svijeta
tek produžetak na daleku dimenziju

nemogu te voljeti
ako nemaš znamenke

trebam neku točku da znam da si stvaran
sitnu imperfekciju
kvržicu na prstu zbog lomljene kosti

noćas putujem
pusti me da spavam...


______________
Teško je prezirati svijet
Čije proljeće nosi
Slatkast miris bazge.


_______________________
Zvuk udarca palica o pod
I poluglasni ritam
Naših zaludnih života

Nedostaje mi vječno zadirkivanje
Opet stavljam masku?

 Box. Sa. Linkovima.


Alex
Maja
Keks
wes c.addle
Diabolis
Kalthir
smeg


 Samting spešl.
Diabolis
Poricanje mraka


Keks
Čudo koje se nikada nije dogodilo.

web metrics

 06.03.2008., četvrtak

egotrip u amiland. ponovno.

Galatea of the Spheres, Salvador Dali


jurile smo na biciklima, pomalo uzrujane zbog nedostatka kocnica, semafora i zebri, zbog neosvjetljenih ulica, zbog automobila koji pale duga svijetla dok nam idu u susret, zbog toga sto se razdvajamo, sto prestajemo biti... a kisa je vec isti dan pocela udarati u prozore.

svirao je placebo, a ja sam se pretvarala da sam bella, da sam killalla od blistaja, da sam san, da sam...

vjeverica je pocela plakati uzrujana sto je zanemarujem. billy me nije prepoznala, i dok sam joj stavljala hranu u kavez, zaletila se prema mojoj ruci i ugrizla me svom snagom. saptala sam joj, najnjeznije je uvjeravajuci da me pusti, ali nije se jos dugo smirila. mislim da mi nije oprostila sto sam nakratko prestala postojati.

mama je usla u moju sobu zgadjena ponovno nakupljenim neredom. izvukla sam se s isprikom da pospremam.

'ti pospremas od kad si uselila'

ali nije istina. pospremila sam jednom kad je dolazila alex, i za novu godinu. a onda neko vrijeme nisam zivjela pa nije nastao nered.

sada su u svim kutevima ogromne spule prasine. cudno, nisam ih primijetila.

rekla mi je i da smrdim. neznam, nisam osjecala.

svirao je placebo sad vec u mojoj glavi... cini se da manje boli kada se pretvaras da je bol tudja.

okupala sam se i procitala poruke. vidjela sam da sam na blogu objavila post. da je cetvrtak. gdje je nestala srijeda? sjecam se da sam gledala kosti, ali ne sjecam se radnje.
a ono sto boli je sto... neznam uzrok. nemam razloga nestajati.


zar si doista mislila da cu te pustiti da ubijes sve te bespomocne note
glava mi puca kao da sam promasila smjer

ide li po planu?

idemo na put, ponesi gojzerice, puno cemo hodati
mozda izgledam bolje nego ikad
ti si samo ljubomorna

zar doista mislis da me nagrdjuje nepocesljan osmijeh?
neznam, nikad nisam o tome tako razmisljala.

ipak, cak ni ti ne volis moje pjesme.

voljela bih da me ne pratis, znas?
ne volim tvoju crvenu kosu,
vjecito zapetljanu u ogroman cvor
vlastite neizvjesnosti.

TI SI RAZMAKNUTA!


pitam se hoce li ikada prestati padati taj radioaktivni snijeg?

sve je razmaknuto razmaknuto razmaknuto
- 17:12 - Komentari (4) - Isprintaj - #