25.02.2008., ponedjeljak
JEL SE MENI CINI ILI JE SISTEM ZASTARIO?
dobila sam poziv za sud prije par tjedana. nista posebno, radi se o 14. clanku zakona o prekrsaju protiv javnog reda i mira. evo sto kaze mupova stranica.
mupova stranica.
da ne mucim muku, istaknut cu bitne djelove.
ZAKONODAVNO-PRAVNA KOMISIJA SABORA SOCIJALISTIČKE REPUBLIKE HRVATSKE
Član 14.
Tko na javnom mjestu vrijeđa ili omalovažava moralne osjećaje građana, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 50 do 500 dinara ili kaznom zatvora do 30 dana.
pitat cu ih jel im mogu platiti u nekoj drugoj ukinutoj valuti, ili da se trampimo za nesto. ipak zivim na selu, mozda kome treba krava. ili slon. nemam ni jedno ni drugo, ali sigurno se mozemo dogovoriti.
EDIT:
cijeli je sistem u banani. sutkinja mi je rekla da nemam sanse kod spora sa policijom zbog njihovih laznih navoda, i dala mi opomenu bez novcane kazne. nista strasno, osim sto sam morala priznati stvar koju nisam napravila i time povrijedila svoj ponos i osjecaj za pravdu. ni prije nisam previse vjerovala u drzavu, ali sam unatoc svim danasnjim problemima, smratrala da necu imati toliki peh da se sve obrusi na mene. bila sam u krivu. pitam se sto je sljedece.
|
- 10:58 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
18.02.2008., ponedjeljak
postajem star.
koje su posljedice mentalne starosti?
senilnost kao prvo. što mislite zašto pišem tako jebeno retardirano nepovezane postove.
neprestano sam umorna, i toliko jebeno lijena da ne pisem kvacice u postovima jer su na udaljenom jebenom djelu jebene tipkovnice.
ako itko ovo cita sigurno se pita, sto je toliko jebeno strasno u tome sto imam osamnaest godina.
nista. osim sto cu za manje od 8h navrsiti 19, i to ce bit moja posljednja teen godina. nakon toga sve se pocinje raspadati. sve sto se nije raspalo do sada.
citav zivot me pokrece jedan argument. na sve lose sto se dogodi, odmahujem rukom, jer nije bitno posto cu ionako umrijeti. neizbjezno je da hocu.
e sad. shvatila sam da moram osmisliti sto cu raditi do te prekretnice svog zivota kad ce mi pocet otkazivat unutarnji organi, ili kad se mrtva pijana zaletim u propeler aviona. nebitno.
stvar je u tome da jebeno nemam pojma sto zelim od zivota. najradje bi ga provela pijana negdje pod palmom ili jureci niz padine na svojim headicama.
ali pogodite sto? nemoze tako.
kako je krenulo, sve se bojim da cu se jednog jutra probuditi sfrkana ko stara grozdjica, i dok pljujem krv u odvratnu posudu u koju je neki stari pisonja prije toga urinirao, pitat se zasto nisam jebeno prestala pusiti u osamnajstoj. vlastita djeca ce me strpati u staracki dom jer cu ako nastavim ovako cijeli zivot iznositi predosadne teorije urote da ih itko procita, i biti zanovjetalo, blebetalo, klepetalo ili kako vec izvolite.
jer sam jebeno prelijena da se promijenim.
propao mi je plan da dobijem invalidninu na temelju pretilosti, posto mi je jebeni index mase debelo ispod 30.
mozda da probam na temelju inteligencije.
|
- 20:27 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
razglednica iz prošlosti. oprez: nečitko.
Black Berry. Na kraju ulice stoji Alter, držeći u rukama dvije knjige. Kišne kapi se lome na metalu njegova Rebela, udarajući ritam koji joj daje hrabrost. I dok se tako preplašeno, ne karakteristično i ne tipično z anju, kreće prema visokom, tužnom dječaku, pita se gdje je nestao. Nekada bi je dočekivao osmijehom, hrleći u zagrljaj. Tek na tren poželi otići, jednostavno se okrenuti i nestati u mnoštvu.
Razum joj brani bijeg. Ovdje je jer mora predati pošiljku. Sluša kišu i prati ritam. Još malo.
Formalan pozdrav. Hladno pružanje ruke. I suza u kutu oka.
ako nađeš pleonazam dobiješ keks. 
__________________________________________________
Želim natrag svoje djetinjstvo. Radost prve zimske pahulje i divlji vjetar sa sjevera. Nevine osmijehe senih breza i miris lipe u rano jutro.
Vihor lišća i kisele nezrele grozdove oprane slanim vjetrom.
Nebuloze mjesečarenja i masnice od previše igre.
________________________________________
Oči su ti poluzatvorene
i ti sanjaš o drugome nekom,
ali ljubav prošla je i mene,
pa tonem u dragom i dalekom.
(Jesenjin)
___________________________
***
-Vidiš?- protisnuo je kroz zube dok je stiskao njenu glavu provukavši masne prste kroz svilu njenih plavih uvojaka.
-Vidiš li? To si ti.- Stenjao je pokazujući svojoj princezi odraz u ogledalu.
-Ti si crvena mrlja u zelenom kolažu ovog svijeta!- promrsio je stiščući je jače -moramo te ispraviti, moramo te popraviti! vikao je u zanosu svog ludog uma.
***
Ali se nije promijenila. Zauvijek je ostala crvena mrlja, čak i kad su njenu smrskanu glavu oprali s kupaonskog poda, i dugo još smo pred vlastite smrtne sate slušali njene tihe jecaje.
***
I ti si je vidio. U sparne ljetne dane, ako se zagledaš u rubove krošanja, vidjet ćeš crvene mrlje njena postojanja.
Bljah.
_______________________________________
Nedostaje mi tvoje mrtvilo.
________________________
Možda ja u srcu nosim čičak, pa me zato plačući stalno steže?
____________________________________________________
|
- 14:23 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
15.02.2008., petak
u ponoć stupa zakon
morbidne perfekcije
teško je bez prstiju,
na živo,
izvest lobotomiju
sječaš li se kada sam u transu
urezala njegovo ime
u podlakticu
rekao si da ćeš mi slomiti čeljust
a ipak si me samo uštipnuo
nestalo je
sve što svjedoči mojem ludilu
preostala su dva
mehanička reza krugorezača
prenježna da otkinu meso
mrzim pjesme koje zaboravim
a bila sam tako ponosna na sebe
zauvijek paralelni, pomalo izgubljeni nedostatkom uputa
(buljenjem u prazno
nećeš postići erekciju.)
|
- 14:16 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
