|
|
| < | srpanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Oduvijek sam sebicno cuvala svaki dijelic svog zivota za sebe jer najlakse je sve skrivene zelje,tajne i misli sacuvati na prasnjavim papirima mog zivota i u srcima bliskih prijatelja.Pa ne kaze se uzalud papir sve podnosi!!!A sada sam se odvazila i dopustila vam da otvorite vrata moj srca.Dobrodosli u moj svijet...
Blog.hr
najluđa ekipa
zOHAR AMPY
kosarkasica
barica
natasa
anđeo s greškom
mare
plavooka
mala smišna
marshall
ninny
moj razred
dado
lana i paola
bolesno zbunjena
irena
kitovci
thisismyshit
auroraisa
divjaki
mymay
nivblf
absentee
simple girl
rođena da griješi
amaris
opuzenka
koliko vas je bilo:
Vjerujem da je masta jaca od znanja,da je mit mocniji od cinjenica,da nada pobjedjuje iskustvo,da je smijeh jedini lijek za tugu i vjerujem da je ljubav jaca od SMRTI!
Jedno bice
cekalo je na njegovom pustom i samotnom putu,pognute glave i rasirenih ruku,potrcavajuci kroz blijede zagrljaje trazeci u kristalnoj dvorani ledeni poljubac bunilnog odraza u ogledalu,tihe,tihe,jos tise,smrtno necujne i neugodne vatre u srcu...
Ja vise nisam ja,ja sam samo dio svoje sjene i ne znam kuda da krenem jer nitko se ne sjeca mene.Nekad sam bila sretna,voljela sam sunce,nebo i kise,a danas sam beznacajni covjek koji sve tise i tise dise.Nikog kraj mene nema da mi pomogne bar malo,jer nikoga nije briga i nikome nije stalo.I nestat cu tiho sama,iza mene ostati nece nista,i kao da ni zivjela nisam jer bila sam COVJEK BEZ SRECE!
Kao dijete vjerovala sam da se svi ljudi vole,a danas...sa svojim mladenackim iskustvima vidim...da ovom svijetu nedostaje mnogo ljubavi.Vjerovala sam u ljubav i nisam mogla znati da ona moze biti tako teska i bolna.Inisam znala koliko ljudi taj osjecaj -ljubav-podcjenjuje i gazi.Vjerovala sam covjeku,a nisu mi rekli da on moze nanijeti toliku bol.Zeljela bih da se volimo i da on voli mene.Tako bih mozda zavoljela ovaj svijet bez ljubavi
"E da knjigu pišem ponovo sad bih znao kojim putem krenuti sad bih znao sve, e da knjigu pišem ponovo kada bi se vrijeme vratilo, ti bi tu kraj mene sanjala ispod svile mjeseca..."
... Popuštam…Valjda je došlo vrijeme da zaboravim na razum…A bojim se da to ne mogu ili da nisam dovoljno jaka da se nosim s osjećajima…Toliko propuštenih prilika …Zbog čega?Straha..?!Moguće..Jednostavno,prejak je…
"molim te, ne stavljaj mi sol na ranu, molim te, i bez toga dosta boli, sada mi je jasno, sada kad je kasno trebao sam ostati, trebalo je hrabrosti... "
Možda bih trebala zatvoriti oči i pustiti da me zov sudbine odvuče u neke nove,meni neistražene putove..Možda bih se trebala prepustiti..A onda opet taj razum…Kad već kočnice popuštaju on se pojavi i poput najvećeg neprijatelja počne upravljati mojim odlukama…A koliko bi bilo lakše da samo osjećaje slušamo…I niti prošlosti me prejako drže..Pokušavam se othrvati novim naletima sudbine,ali bezuspješno…Oni su tu pored mene i sa mnom koračaju ulicama mladosti.Bojim se da ih se nikad neću moći osloboditi te da ću zauvijek žaliti za nečim što nisam učinila u prošlosti…Ali sad je kasno…Bojim se da je ovog puta prekasno za nas jer sam ja ljubav zgazila i dopustila da nas vrijeme pregazi,a vrijeme…to prokleto vrijeme nikom ne oprašta…
"trebalo je znati dijeliti,a ja mlad pa nisam znao davati, prerano je bilo dušo, prerano, a sad se bojim da je prekasno... "
Prekasno je za novu priliku jer postoje granice koje su očvrstile kroz sve ovo vrijeme..Prekasno je za sve…Ili možda još uvijek postoji nada..?!
"molim te, ne stavljaj mi sol na ranu, molim te, i bez toga dosta boli, sada mi je jasno, sada kad je kasno trebao sam ostati,
eh da mi je sada ponovo, ja bih samo srce slušao...
molim te, ne stavljaj mi sol na ranu, molim te, i bez toga dosta boli, sada mi je jasno, sada kad je kasno... "