|
|
| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Oduvijek sam sebicno cuvala svaki dijelic svog zivota za sebe jer najlakse je sve skrivene zelje,tajne i misli sacuvati na prasnjavim papirima mog zivota i u srcima bliskih prijatelja.Pa ne kaze se uzalud papir sve podnosi!!!A sada sam se odvazila i dopustila vam da otvorite vrata moj srca.Dobrodosli u moj svijet...
Blog.hr
najluđa ekipa
zOHAR AMPY
kosarkasica
barica
natasa
anđeo s greškom
mare
plavooka
mala smišna
marshall
ninny
moj razred
dado
lana i paola
bolesno zbunjena
irena
kitovci
thisismyshit
auroraisa
divjaki
mymay
nivblf
absentee
simple girl
rođena da griješi
amaris
opuzenka
koliko vas je bilo:
Vjerujem da je masta jaca od znanja,da je mit mocniji od cinjenica,da nada pobjedjuje iskustvo,da je smijeh jedini lijek za tugu i vjerujem da je ljubav jaca od SMRTI!
Jedno bice
cekalo je na njegovom pustom i samotnom putu,pognute glave i rasirenih ruku,potrcavajuci kroz blijede zagrljaje trazeci u kristalnoj dvorani ledeni poljubac bunilnog odraza u ogledalu,tihe,tihe,jos tise,smrtno necujne i neugodne vatre u srcu...
Ja vise nisam ja,ja sam samo dio svoje sjene i ne znam kuda da krenem jer nitko se ne sjeca mene.Nekad sam bila sretna,voljela sam sunce,nebo i kise,a danas sam beznacajni covjek koji sve tise i tise dise.Nikog kraj mene nema da mi pomogne bar malo,jer nikoga nije briga i nikome nije stalo.I nestat cu tiho sama,iza mene ostati nece nista,i kao da ni zivjela nisam jer bila sam COVJEK BEZ SRECE!
Kao dijete vjerovala sam da se svi ljudi vole,a danas...sa svojim mladenackim iskustvima vidim...da ovom svijetu nedostaje mnogo ljubavi.Vjerovala sam u ljubav i nisam mogla znati da ona moze biti tako teska i bolna.Inisam znala koliko ljudi taj osjecaj -ljubav-podcjenjuje i gazi.Vjerovala sam covjeku,a nisu mi rekli da on moze nanijeti toliku bol.Zeljela bih da se volimo i da on voli mene.Tako bih mozda zavoljela ovaj svijet bez ljubavi
Hodam ulicama promatrajući smiješak ljudi koji me okružuju…i u tom trenu lutanja,shvaćam kako je sve lažno…i hodam dalje,ne osvrćući se i čitam sve u njihovim očima,a njihove misli se primaju po meni,a svaka ta misao boli…
DVOLIČNOST-jer postoji išta gore od toga.??kako je jadan osjećaj kad shvatiš da su ti oni najbliži zabili nož u leđa..kleli su se na prijateljstvo,ljubav…a sad?sad tako lagano i ravnodušno puštaju da se sam boriš sa svijetom…a i gledaš…samo,bez riječi promatraš kako ono što te nekad činilo blaženim postaje najvećim izvorom boli…i prestaje VJERA-jedino što te držalo budnim…i počinješ se preispitati koliko ima ljudi na koje još možeš računati…počinješ sumnjati u ponuđenu pomoć jer se možda iza toga kriju neke skrivene namjere…i pitaš se samo jednu…zašto postoji ta oholost i zašto ljudi ne mogu biti iskreni…zar je to tako teško??
OGOVARANJE-zabava kojom svi s vremena na vrijeme liječimo dušu..čiju?našu,često skrivamo ljubomoru i zapravo svoje frustracije liječimo na taj način…i bezazlena ogovaranja neće nikoga ubiti ,zavaravamo se …sve dok mi ne dođemo na „tapetu“…nije lako slušati sve te priče,sve te priče koje su plod nečije mašte i onda još novi šok-ljudi vjeruju u to…i onda tvoj život postane omiljena tema jutarnjih kava…i što napraviti.???uvjeravati druge da griješe,uvjeravati druge da ti nisi takva osoba i da tako nešto nikad ne bi učinio…?!pustiti da se vijesti dalje šire i nadati se da će naći neku novu žrtvu…
I onda otkriješ da postoje pojedinci koji ti vrate vjeru u ljude…i zbog tih ljudi vrijedi živjeti i zbog njih neću odutajati…