|
|
| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Oduvijek sam sebicno cuvala svaki dijelic svog zivota za sebe jer najlakse je sve skrivene zelje,tajne i misli sacuvati na prasnjavim papirima mog zivota i u srcima bliskih prijatelja.Pa ne kaze se uzalud papir sve podnosi!!!A sada sam se odvazila i dopustila vam da otvorite vrata moj srca.Dobrodosli u moj svijet...
Blog.hr
najluđa ekipa
zOHAR AMPY
kosarkasica
barica
natasa
anđeo s greškom
mare
plavooka
mala smišna
marshall
ninny
moj razred
dado
lana i paola
bolesno zbunjena
irena
kitovci
thisismyshit
auroraisa
divjaki
mymay
nivblf
absentee
simple girl
rođena da griješi
amaris
opuzenka
koliko vas je bilo:
Vjerujem da je masta jaca od znanja,da je mit mocniji od cinjenica,da nada pobjedjuje iskustvo,da je smijeh jedini lijek za tugu i vjerujem da je ljubav jaca od SMRTI!
Jedno bice
cekalo je na njegovom pustom i samotnom putu,pognute glave i rasirenih ruku,potrcavajuci kroz blijede zagrljaje trazeci u kristalnoj dvorani ledeni poljubac bunilnog odraza u ogledalu,tihe,tihe,jos tise,smrtno necujne i neugodne vatre u srcu...
Ja vise nisam ja,ja sam samo dio svoje sjene i ne znam kuda da krenem jer nitko se ne sjeca mene.Nekad sam bila sretna,voljela sam sunce,nebo i kise,a danas sam beznacajni covjek koji sve tise i tise dise.Nikog kraj mene nema da mi pomogne bar malo,jer nikoga nije briga i nikome nije stalo.I nestat cu tiho sama,iza mene ostati nece nista,i kao da ni zivjela nisam jer bila sam COVJEK BEZ SRECE!
Kao dijete vjerovala sam da se svi ljudi vole,a danas...sa svojim mladenackim iskustvima vidim...da ovom svijetu nedostaje mnogo ljubavi.Vjerovala sam u ljubav i nisam mogla znati da ona moze biti tako teska i bolna.Inisam znala koliko ljudi taj osjecaj -ljubav-podcjenjuje i gazi.Vjerovala sam covjeku,a nisu mi rekli da on moze nanijeti toliku bol.Zeljela bih da se volimo i da on voli mene.Tako bih mozda zavoljela ovaj svijet bez ljubavi
Gotovo svi se slažemo da bez pozitivnog mišljenja nećemo ništa postići u životu…što god činili,za skoro svaku prepreku u životu,potrebna je mala doza optimizma…
No,ono zbog čega sam i započela pisati ovaj post, je samopouzdanje…čini mi se da ljudi često iskrivljuju pravo značenje te riječi…je li loše imati dobro mišljenje o sebi?je li loše misliti za sebe da si lijep,dobar,…???je li pogreška biti svjestan svojih vrlina(ali i mana):::???
Puno ljudi to izjednačava sa UMIŠLJENOSTI…Po meni,umišljen čovjek je onaj koji sebe stavlja uvijek ispred svih…koji sebe doživljava kao najljepšeg,najboljeg,…ponašanje koje vodi do egocentričnosti i egoizma…ne,promičem takvo ponašanje,nego baš suprotno,smatram da su takvi ljudi prilično nesigurni i te svoje „mane“ liječe tako da stavljaju masku kako bi nam dali sliku superiorne osobe…Samopouzdanje je voljeti i prihvaćati sebe onakve kakvi jesmo…zašto sebi ne bismo rekli:“znam da na svijetu ima mnogo ljudi koji su ljepši od mene,ali sam sam lijepa i posebna na svoj način,..“
Jeste li kad čuli za izrekud:“Ako ne voliš sebe nećeš moći voljeti ni druge...ja vjerujem u nju,…vjerujem da ako sami nismo jaki nositi se sa životom i svojom osobnošću,nismo spremni ni drugima pružiti ljubav…jer kako dati nešto drugom kad ni mi sami to ne posjedujemo..
Koliko puta su u životu vašu pažnju privukli ljudi, koji su rekli bi neki sasvim prosječnog izgleda,a ljudi koji imaju „ono nešto“…e,pa,ljudi,moji,ja vjerujem da se iza takve osobe krije poprilična doza samopouzdanje…
Znam da ću zbog ovog posta,pretrpjeti i „oštre“ komentare,ali ne bi bilo ni realno očekivati da svi razmišljamo isto…
P.S.Pozdravljam sve svoje stalne posjetitelje,one koji ponekad svrate te one koje su prvi put ovdje…zapamtite,svi se jedinstveni i posebni,lijepi na svoj način,stvoreni da budete baš ovakvi kako jeste i vrijedi više nego šta se tog svjesni...