Oprez, opasno po život
Je li slučajnost što ti i ja, kao dva različita svijeta, živimo po istom načelu? Jesam li te slučajno upoznala, baš sada u svom ovom kaosu, na najvećem raskrižju svog života? Ne samo da sam ja na raskrižju, već si i ti. Potpuno izgubljen i potresen, neodlučan. Ne vidiš izlaz iz situacije u kojoj se nalaziš. Ne mogu ti pomoći, ne dozvoljavaš mi. Ne puštaš me blizu, a opet preblizu smo. Koja je svrha tvojih lijepih riječi, poljubaca i zagrljaja? Zašto mi govoriš da voliš moje ruke, da me voliš ljubiti, provoditi sate sa mnom? Zašto si maknuo privjeske sa unutarnjeg retrovizora nakon što sam rekla da mi nije jasno zašto ga ljudi natrpaju s privjescima? Zašto si me vozio kući kad sam mogla na autobus? Zašto mi govoriš da ti se sviđam? Zašto, kad i dalje voliš nju, ne ostavljaš ju, puštaš ju u svoj krevet, spavaš pored nje sa isprikom "sve je to navika, ne znam kako se iz toga izvući". Znaš ti jako dobro mili..jako, jako dobro. I tako već mjesec dana, hranim se od tvojih obećanja i lijepih riječi i sitnica koje činiš za mene. (Jer znaš da više cijenim male stvari) Pukne te s vremena na vrijeme i postaneš grub.. govoriš mi ono što znaš da ne želim čuti, a i ti sam to ne misliš. Kažeš mi da me ne znaš, da mi ne možeš vjerovati. Ja jako dobro znam da se povjerenje mora zaslužiti, ali isto tako znam da do sad nije bilo razloga da ja tvoje ne zaslužim. Isprike, samo isprike. Pitao si me zašto sam tužna danas? Zato što sam našla vaše slike od prošlog tjedna, gdje ležite u krevetu zagrljeni, sjedite skupa u autu.. zar ne bih to trebala biti ja na tim slikama? Šutiš mi o svemu tome, ne znaš da sve znam, sve vidim i sve osjećam. Možda činim krivu stvar što ostajem s tobom i trudim se oko tebe. Ne želim ništa nikome uništavati. Ti si rekao "to je sve već odavno uništeno". Zašto se onda držiš za ostatke ljubavi, zašto ako si već toliko dugo nesretan? Zašto kad ispred tebe stoji netko kog si očito toliko dugo čekao? Tko još na spomen Spidermana počne pjevati Spiderpig? Tko osim nas dvoje..? Govoriš mi da živiš po načelu "nikada ne učini drugome ono što ne želiš da drugi učine tebi", želiš mi reći da ti nebi smetalo da ja tebi sad, ovdje činim isto? "Ja to ne bi mogao podnjeti", zašto me onda tjeraš da ja to podnosim? Postavio si mi nedavno niz pitanja koja te brinu, nisam ti dala odgovor. Nikad ti ga ni neću dati jer smatram da iz mog ponašanja i mojih riječi, možeš dobiti sve odgovore. Samo ću ti reći da u tebi vidim opasnost. Kad sam te upoznala trebalo ti je na čelu pisati da si opasan po život, moj život. Zašto? Jer vidim da bi moja ljubav prema tebi mogla biti fatalnija od fatalne. Zašto na određenim ljudima ne stoje takvi natpisi? "Oprez, opasno po život. Oprez, slomit će ti srce. Oprez, prejako ćeš ga zavoljeti".
