<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>

Ž

Život.
Nikada nemojte očekivati previše.
Nemojte uopće očekivati i dobro je.
Svaki dan ste na nuli.
Nema očekivanja, nema gubitka.
I tako u krug. Začaran, rutinski, dosadan krug zvan
život.






P.S. bio tko na interliberu? Našli knjige kakve?
Ja dvije, al nisam kupila i grizem se sad..

subota , 16.11.2013.
00:49 , Komentiraj { 6 } - # - Print



Nije zbogom, već je doviđenja.

Očito je danas taj dan. Došao je. Znate kako svi imaju onu jednu obitelj, koja im nije ništa što se tiče srodstva ili kumstva. Ali naprosto to ljude znate godina. Vaša djeca su si od malena dobra. Pomažete jedni drugima, posuđujete novac kada je nagore. Tako je i moja obitelj imala jednu obitelj. Ali ta obitelj više nije potpuna. Ta obitelj je izgubila oca, ta žena je izgubila muža, ljubav, svoj siguran zagrljaj. A mi smo izgubili prijatelja. Znam da više ništa neće biti isto. U toj kući više neće biti veselja, onog iskrenog, jakog, ispunjavajućeg. Kada ću prespavati kod prijateljice, ona više neće biti nasmijana. Držat ću ju na rukama u suzama. A znate što najviše boli? Gledati nekoga kog voliš do neba kako pati. Jebe mi se za mene i za moje suze, ako ja tebe držim na rukama dok ti jedva dišeš od teške praznine koju ti je život pružio. Ljubavi, ja ne želim pogledati tvoju predragu, veseli mamu u oči i vidjeti još veću tugu nego što sam ju vidjela onoga dana kada smo saznali da je bolestan. Ja ju ne želim gledati kako tone. Ne želim tebe gledati takvu. Ja znam što tata znači, što znači biti tatina curica. JA ZNAM, I ZNAM DA TI ZNAŠ. ZNAM DA ZNAŠ!!!!! Nekako si ne mogu oprostiti što sada ti na jednom kraju grada plačeš, a ja plačem na drugom. Ja ne želim danas u školu, želim doći k tebi. Želim k vama. Da te mogu zagrliti. Jer znam kako si u teškim situacijama uvijek voljela tu mirnoću koju ti je moja prisutnost pružala. Taj osjećaj sigurnosti dok ja dišem s tobom u istoj prostoriji. Dišem i sada uz tebe, slušaj me kako dišem. Samo u tišini, ugasi razum i zatvori oči. Nadiđi sve te ljude oko sebe, nadiđi njih i samu sebe i čut ćeš me. Tu sam i uskoro ću doći. Na taj dan, neću dozvoliti da se sama oprostiš od njega. Ali nikad nemoj reći zbogom. Jer nije zbogom. Već je doviđenja.



Odgovorit ću na vaše komentare kada se dovedem u red kroz par dana.

petak , 08.11.2013.
11:18 , Komentiraj { 3 } - # - Print


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>