...staring down the bullet, let me make my final stand...

Mojim redovitijim posjetiocima s matičnog bloga je više-manje jasna namjena ovoga. Za vas koji ste prvi put zašli u ove mračne kutke vjerojatno je potrebno pojašnjenje. Naime...

Dana 8. siječnja 1986. u 16:45 sati dogodio se radostan čas za svekoliki ljudski rod. Iako se tada još nije znalo da će tek rođeno dijete, doneseno na svijet na isti datum kao i Elvis Presley, posjedovati i sluh koji će mu donijeti slavu na karam-te-u-oke priredbama, slavilo se u cijeloj bolnici Svetoga Duha u Zagrebu. Iako rođen sa svega 6 i pol mjeseci i 1.800 kg, znalo se da će taj malo veći privjesak za ključeve jednog dana biti slavan. Kako sve kod nas ide preko veza i poznanstava, sređeno je da se ovom mališanu ne šibne maska s kisikom (koji bi mu oštetio ovo malo mozga) za vrijeme kafendisanja medicinskih sestara, već je imao privilegiju da ga se, kad zaboravi disati, samo malo trkne. I onda bi jedno vrijeme opet sve bilo ok. Nakon prvih mjesec dana života u inkubatoru, rana na nejakim leđima od usrdne brige tih istih sestara kojima je bilo teško okrenuti ga s vremena na vrijeme i iz istog razloga dobivene "kockaste" glave, u vanjski svijet je izašao Đus. Tada poznat pod aliasom Ivan. Veliki umovi zagrebačke medicine ustvrdili su da ovo dijete pati od oštećenja mišića i skraćenosti tetiva udova, popularno nazvanog tetrapareza spastika. U relativno kratkom roku je ta dijagnoza preimenovana u parapareza spastika, jer su ovom malom celebrityju uspjeli razvježbati ruke do normalnog stanja. Nisu ni slutili čime će se sve te ruke baviti 10-15 godina kasnije... S vježbama se počelo odmah, prije nego je Terminator junior mogao izgovarati suvisle riječi. Iako je njegovim roditeljima sugerirano da ga ostave u jednoj od velebnih institucija grada za napuštenu i retardiranu djecu, nisu odustajali. Prvu veću radost doživjeli su sa 4,5 godine, kada se nesuđeni Bik Braderovac prvi puta osovio na vlastite noge. Prošle su još godine i godine guranja kolica prije nego se isti ustao iz kolica, potvrđujući svoj status cara (rođen carskim rezom). Iako su se primarijusi čudili tom djetetu koje je unatoč postavljenoj dijagnozi prohodalo, mali im je svojim izvježbanim rukama samo pokazao srednji prst, znajući da su oni ti koji su ga htjeli strpati u dom. I nastavio. Završio osnovnu. Prvi puta pio pivu. Prvi puta pio vino. Prvi puta pio rakiju. Bio u kladionici. Bio u curi. Bio svugdje... Završio srednju. Upisao faks. Kroz svu 21 godinu, koliko sada nosi na plećima, svakodnevno je vježbao i vježbao, ne bi li postigao ono što je uspio s rukama. Ali koliko god je volje uvijek bilo, para nije bilo nikad. Bar ne za nekoga tko bi mu posvetio svoje znanje i vrijeme. Do sada, kada se deda ponudio financirati treninge kod terapeuta-privatnika koji istinabog naplaćuje masno, ali i diže polu-mrtve ljude na noge. Prva 2 mjeseca se radi rastezanje tetiva, što bi bilo kao da te netko od 100 kg gura u špagu koju ne možeš napraviti. Prva 3 tjedna se uredno piju andoli. A nakon toga se radi jačanje cijelog tijela, po filozofiji "strgaj da bi ponovo sagradio".

Započinje se 10.10.2007., a kraj se planira za travanj 2008. Koeficijent na uspjeh autora je ogroman (cure i Nevene, to znači da su mu šanse male), ali zato pametni ulagači trljaju dlanovima. Jebeš HT-ove dionice...

Zašto TheUnderDog? Upravo zbog toga, koeficijenata i šansi za (ne)uspjeh. Iako onlajn riječnik taj izraz prevodi kao "onaj koji je pobijeđen", zapravo označava onoga koji nije favorit. A to su dvije vrlo različite stvari...
Kaj očekivati od ovog bloga? Frustracije, prostote, šovinizam, tonu testosterona. Kome ne paše, nek checkira matični blog. Kome ni taj ne paše, nek se vrati na pasus o malom koji pokazuje srednji prst.
Sljedeći izvještaj će biti s preliminarnog pregleda, na kojem se utvrđuje sadašnje fizičko stanje i plan kojim se to stanje treba popraviti. Pa, riječima Ala Bundyja: "Let's rock".