Ljeto (15th part of Full Moon)
Završila je i prva godina srednje škole. Da, preživjela sam. I bila nagrađena odličnom prolaznom ocjenom. Tomu sam se odlučila cijelo ljeto rugati zbog toga što je prošao s četiri. Pridružilo mi se i cijelo društvo, iako se Mark nije imao čime pohvaliti jer je prošao s tri.
Nismo imali nekih planova za ljeto pa smo se uglavnom družili na igralištu, pod Katinom smokvom(opet)…uglavnom na istim mjestima gdje i obično, tijekom školske godine.
“Gotova je, gotova!” derala sam se i plesala po ulici.
“Ok, samo nam nemoj dozvati kišu.” Bill mi se rugao.
Došlo je ljeto, napokon. Nikada mu se više nisam radovala. Pomalo smo se dosađivali, svaki dan isto, ista mjesta…Bilo je tako monotono i dosadno, i dani su nam prebrzo prolazili. Željeli smo nešto promjeniti, ali te malene promjene mjesta druženja nisu nimalo utjecale ni na što.
“Imam ideju!” rekla sam jedan dan dok smo sjedili pod onom slavnom smokvom.
“Daa?” svi su iščekivali moju ideju. Mogla sam im pročitati nadanje s lica.
“Ljetovanje!”
“Naprimjer, di?” Andy je bio skeptičan.
“Florida. Disneyland!!” zavrištala sam. To mi je u trenu palo na pamet.
“Jeee! Ajmo!” Začuli su se različiti povici odobravanja.
Koliko smo ludi, mi smo stvarno otišli. Dakako, trebalo nam je tjedan dana nagovaranja roditelja, ali uspjeli smo! Od cijelog društva jedino Lucas nije išao jer je imao neka natjecanja u nogometu.
Tom i ja smo dan prije polaska napravili takav nered u kući da nam je Georg zamalo otkazao put.
“Jeste vi normalni? Jesam JA normalan?! Jesmo li mi normalni?!” šizio je. Tom i ja smo mu se samo smijali. ''Dobro...ja ću sad...otići...negdje. A kad se vratim...kad se vratim...Ima da ova kuća bude čišća i urednija od nekog dvorca.'' Izletio je iz kuće brzinom svjetlosti.
''Ajde, Tommy. Sredi to.'' Rekla sam i vratila se pakiranju.
''Ja?! Ja ovo nisam izneredio!''
''Jesi! Ono je omot TVOJE čokolade, ono je TVOJ ručnik, ono je TVOJA košulja...''
''Koju si TI nosila!''
Zastala sam. ''Koja ružna košulja. Ja to nisam nosila. Ne bih nikad.''
''Mislim da jesi. Jesi gotova s pakiranjem?'' upitao me odmjeravajući moj pretrpani kofer.
''Hmmm...'' odmjerila sam ga i ja. ''Još par stvarčica.''
''Aha...Znači da ti donesem još jedan kofer?''
''Ha-ha! Umirem od smijeha. Preloš ti je sarkazam.'' Otišla sam u sobu po još odjeće.
Stalno mi se činilo da ono što sam spremila neće biti dovoljno. Idemo na tjedan dana, a ja sam ponijela dovoljno odjeće za cijelu godinu. Tom je sve strpao u jedan maleni koferčić. Neznam kako može s toliko malo odjece. Bojim se iti pomisliti o veličini i količini Sammyinih kofera! To će tek biti kriminal.
Nekako smo se i dogovorili oko sređivanja kuće pa je izgledala pristojno kada se Georg vratio. Odnijeli smo kofere na donji kat tako da budu spremni za sutrašnji polazak.
Ujutro je vladao opći metež. Trčali smo po kuci tražeci još ono malo odjeće što je ostalo da se možemo obući. Od prilike 5 puta smo se međusobno sudarili. Jedna čarapa bila je kod mene, jedna kod njega u sobi. Majica u dnevnom, hlače u...wc-u? O Bože, šta su tamo radile? Ok, napokon sam skupila odjeću. Starke sam tražila otprilike pola sata, a kad sam ih napokon našla, bile su različite. Od svake je jedna bila u koferu. Obukla sam ih tako različite jer nije bilo šanse da ovu jednu iskopam u onom oceanu svega! Kad sam to sve sredila, bacila sam se na wc. Zubi, umivanje, češljanje i moja omiljena crvena velika mašnica sa žutim točkicama. Tom je bio poprilično normalno obučen. Jedino što je duže tražio bile su njegove kožne narukvice. Bile su razbacane po cijeloj kući, a nije imao srca bez njih otići na tako dugo vremena.
Naravno, nas dvoje smo zadnji došli na aerodrom. Dobili smo jedan ogroman pljesak kad smo se napokon pojavili, a da ne izostavim buljenje u moje predivne starke.
Vukla sam gigantski kofer, pardon, DVA kofera za sobom i umalo su me spljoštili dok sam ih s mukom vukla uza stepenice. Koji vrag je tamo stavio stepenice?! Znaju li oni da ljudi imaju puuuno prtljage? Pitam se kako je Sammy prošla s tim.
Sagledavši cijelu situaciju ispostavilo se da ja imam najviše stvari!
''Sammy?! Iznenadila si me. Očekivala sam od tebe čitav tvoj, mamin ti i sekin ormar.'' rekla sam vidjevši kako sjedi na samo jednom koferu.
''O, ma neee...Nije ovo sve. Išla sam maminim autom, tata dovozi ostale. Zapeo je negdje u prometu. Usput, ponijela sam i njegov čitav ormar.'' Nasmijala se i zabacila svoju dugu plavu kosu na koju sam bila očajno ljubomorna.
Ubrzo je pristigao i njen otac sa još dva kofera. Jadan čovjek, slomio se pod njima. Svu smo našu prtljagu poredali na neka velika kolica i dobili poprilično brdašce. Morala sam to slikati.
Avion za Floridu je bio spreman. Pozdravili smo se s roditeljima i počeli ukrcavati. Prilazeći, gledala sam tu veliku stvarčicu kao da bi me mogla ugristi. Nesigurno sam se penjala malenim stepenicama u avion. Bill je sjedio do mene. Iskreno, bilo mi ga je žao odmah u početku jer sam već predosijećala što ce trpjeti.
''O. Moj. Bože!!! Isuse, vadite me odavde! Nemogu ja ovo!'' zapomagala sam dok smo uzlijetali.
''Sophie, daj se smiri. Ili ću te stvarno izbaciti.'' prijetio mi je. Pretpostavljam da mu nije bilo najugodnije kad su se svi zabuljili prema nama.
''Nemogu ja ovo! Bill, ako umrem, želim da me kremiraju!'' paničarila sam.
Bill se pridigao, iščupao masku za kisik i zabio mi je na lice. ''Diši, pobogu!''
''Diši, diši, diši...'' ponavljala sam si.
''Bravo, dobra curica.'' rekao je i potapšao me po glavi. ''Sad šuti.''
Trudila sam se, stvarno jesam. Pocela sam cviliti.
''Ajme, šta je sad?!'' okrenuo se prema meni. ''Nema dovoljno kisika? Hoćeš moju?!''
''Uuuuu...JA ovo nemoguuu. Huuuuu...'' Udahnula sam. Neki djedica koji je sjedio u redu ispred nas mi je dobacio inhalator.
''Posluži se kad ti je ponuđeno.'' savjetovao mi je Bill.
''Ja bi svog bracu. BRAAACOOOOO!'' počela sam se derati po avionu.
''Ok, znaš, on ti se neće odazvati. Znaš zašto? JER NE ŽELI DA LJUDI ZNAJU S KIME JE U RODU!''
''Moj braco se srami...Hihihi...'' počela sam se smijati kao luđakinja. Neznam što mi je bilo. Previše kisika, pretpostavljam.
''O Bože, eto ti ga na. Sad se krevelji. A daaaaj, bila si mi draža onako!'' bunio se. ''Sve je to ovaj atmosferski tlak...zrak...štagod.''
''E, Billek. Znaš šta? Ja tebe voooooliiim!'' trudila sam se biti ozbiljna. Ne znam šta mi je došlo.
''Khm...Super. Jel može netko provjerit jel sve uredu s ovim kisikom?!'' povikao je.
''Ali ja tebe volim. Çunçe moje. Hahahaha!''
''KISIK! Provjera kisika molim! HITNOOOO!''
Zbunjena stjuardesa je dotrčala do mene i Billa. ''Šta vam je? Ima ljudi ovdje. Ponašajte se kao ljudi.''
''A ja mislio da smo mali zeleni.'' odvratio je sarkastično. Cijelo vrijeme sam se cerekala.
''Pristojnosti molimm!'' odvratila je ova, a iz uredne punđe su joj od živčanosti počeli ispadati pramenovi pa je dobila rogove.
''Ili šta? Oćeš me poslat kući autobusom? Ili možda onim autom iz Harry Pottera?!''
''Mladiću. Mogli bi vi imat problema!''
''Da, da. Svemirska posla, uredu gospoJo. Očito neznate provjerit stanje kisika. Hvala, svejedno. Vidimo se.'' odvratio joj je i nabio slušalice. Ona je još neko vrijeme nešto brontulala kad je napokon otišla.
Nisam se mogla prestati smijati. Bill bi bacio koji pogled preko oka prema meni, gledajući me kao da nisam normalna. Najednom se nasmiješio, okrenuo prema meni i – poljubio me.
Nismo imali nekih planova za ljeto pa smo se uglavnom družili na igralištu, pod Katinom smokvom(opet)…uglavnom na istim mjestima gdje i obično, tijekom školske godine.
“Gotova je, gotova!” derala sam se i plesala po ulici.
“Ok, samo nam nemoj dozvati kišu.” Bill mi se rugao.
Došlo je ljeto, napokon. Nikada mu se više nisam radovala. Pomalo smo se dosađivali, svaki dan isto, ista mjesta…Bilo je tako monotono i dosadno, i dani su nam prebrzo prolazili. Željeli smo nešto promjeniti, ali te malene promjene mjesta druženja nisu nimalo utjecale ni na što.
“Imam ideju!” rekla sam jedan dan dok smo sjedili pod onom slavnom smokvom.
“Daa?” svi su iščekivali moju ideju. Mogla sam im pročitati nadanje s lica.
“Ljetovanje!”
“Naprimjer, di?” Andy je bio skeptičan.
“Florida. Disneyland!!” zavrištala sam. To mi je u trenu palo na pamet.
“Jeee! Ajmo!” Začuli su se različiti povici odobravanja.
Koliko smo ludi, mi smo stvarno otišli. Dakako, trebalo nam je tjedan dana nagovaranja roditelja, ali uspjeli smo! Od cijelog društva jedino Lucas nije išao jer je imao neka natjecanja u nogometu.
Tom i ja smo dan prije polaska napravili takav nered u kući da nam je Georg zamalo otkazao put.
“Jeste vi normalni? Jesam JA normalan?! Jesmo li mi normalni?!” šizio je. Tom i ja smo mu se samo smijali. ''Dobro...ja ću sad...otići...negdje. A kad se vratim...kad se vratim...Ima da ova kuća bude čišća i urednija od nekog dvorca.'' Izletio je iz kuće brzinom svjetlosti.
''Ajde, Tommy. Sredi to.'' Rekla sam i vratila se pakiranju.
''Ja?! Ja ovo nisam izneredio!''
''Jesi! Ono je omot TVOJE čokolade, ono je TVOJ ručnik, ono je TVOJA košulja...''
''Koju si TI nosila!''
Zastala sam. ''Koja ružna košulja. Ja to nisam nosila. Ne bih nikad.''
''Mislim da jesi. Jesi gotova s pakiranjem?'' upitao me odmjeravajući moj pretrpani kofer.
''Hmmm...'' odmjerila sam ga i ja. ''Još par stvarčica.''
''Aha...Znači da ti donesem još jedan kofer?''
''Ha-ha! Umirem od smijeha. Preloš ti je sarkazam.'' Otišla sam u sobu po još odjeće.
Stalno mi se činilo da ono što sam spremila neće biti dovoljno. Idemo na tjedan dana, a ja sam ponijela dovoljno odjeće za cijelu godinu. Tom je sve strpao u jedan maleni koferčić. Neznam kako može s toliko malo odjece. Bojim se iti pomisliti o veličini i količini Sammyinih kofera! To će tek biti kriminal.
Nekako smo se i dogovorili oko sređivanja kuće pa je izgledala pristojno kada se Georg vratio. Odnijeli smo kofere na donji kat tako da budu spremni za sutrašnji polazak.
Ujutro je vladao opći metež. Trčali smo po kuci tražeci još ono malo odjeće što je ostalo da se možemo obući. Od prilike 5 puta smo se međusobno sudarili. Jedna čarapa bila je kod mene, jedna kod njega u sobi. Majica u dnevnom, hlače u...wc-u? O Bože, šta su tamo radile? Ok, napokon sam skupila odjeću. Starke sam tražila otprilike pola sata, a kad sam ih napokon našla, bile su različite. Od svake je jedna bila u koferu. Obukla sam ih tako različite jer nije bilo šanse da ovu jednu iskopam u onom oceanu svega! Kad sam to sve sredila, bacila sam se na wc. Zubi, umivanje, češljanje i moja omiljena crvena velika mašnica sa žutim točkicama. Tom je bio poprilično normalno obučen. Jedino što je duže tražio bile su njegove kožne narukvice. Bile su razbacane po cijeloj kući, a nije imao srca bez njih otići na tako dugo vremena.
Naravno, nas dvoje smo zadnji došli na aerodrom. Dobili smo jedan ogroman pljesak kad smo se napokon pojavili, a da ne izostavim buljenje u moje predivne starke.
Vukla sam gigantski kofer, pardon, DVA kofera za sobom i umalo su me spljoštili dok sam ih s mukom vukla uza stepenice. Koji vrag je tamo stavio stepenice?! Znaju li oni da ljudi imaju puuuno prtljage? Pitam se kako je Sammy prošla s tim.
Sagledavši cijelu situaciju ispostavilo se da ja imam najviše stvari!
''Sammy?! Iznenadila si me. Očekivala sam od tebe čitav tvoj, mamin ti i sekin ormar.'' rekla sam vidjevši kako sjedi na samo jednom koferu.
''O, ma neee...Nije ovo sve. Išla sam maminim autom, tata dovozi ostale. Zapeo je negdje u prometu. Usput, ponijela sam i njegov čitav ormar.'' Nasmijala se i zabacila svoju dugu plavu kosu na koju sam bila očajno ljubomorna.
Ubrzo je pristigao i njen otac sa još dva kofera. Jadan čovjek, slomio se pod njima. Svu smo našu prtljagu poredali na neka velika kolica i dobili poprilično brdašce. Morala sam to slikati.
Avion za Floridu je bio spreman. Pozdravili smo se s roditeljima i počeli ukrcavati. Prilazeći, gledala sam tu veliku stvarčicu kao da bi me mogla ugristi. Nesigurno sam se penjala malenim stepenicama u avion. Bill je sjedio do mene. Iskreno, bilo mi ga je žao odmah u početku jer sam već predosijećala što ce trpjeti.
''O. Moj. Bože!!! Isuse, vadite me odavde! Nemogu ja ovo!'' zapomagala sam dok smo uzlijetali.
''Sophie, daj se smiri. Ili ću te stvarno izbaciti.'' prijetio mi je. Pretpostavljam da mu nije bilo najugodnije kad su se svi zabuljili prema nama.
''Nemogu ja ovo! Bill, ako umrem, želim da me kremiraju!'' paničarila sam.
Bill se pridigao, iščupao masku za kisik i zabio mi je na lice. ''Diši, pobogu!''
''Diši, diši, diši...'' ponavljala sam si.
''Bravo, dobra curica.'' rekao je i potapšao me po glavi. ''Sad šuti.''
Trudila sam se, stvarno jesam. Pocela sam cviliti.
''Ajme, šta je sad?!'' okrenuo se prema meni. ''Nema dovoljno kisika? Hoćeš moju?!''
''Uuuuu...JA ovo nemoguuu. Huuuuu...'' Udahnula sam. Neki djedica koji je sjedio u redu ispred nas mi je dobacio inhalator.
''Posluži se kad ti je ponuđeno.'' savjetovao mi je Bill.
''Ja bi svog bracu. BRAAACOOOOO!'' počela sam se derati po avionu.
''Ok, znaš, on ti se neće odazvati. Znaš zašto? JER NE ŽELI DA LJUDI ZNAJU S KIME JE U RODU!''
''Moj braco se srami...Hihihi...'' počela sam se smijati kao luđakinja. Neznam što mi je bilo. Previše kisika, pretpostavljam.
''O Bože, eto ti ga na. Sad se krevelji. A daaaaj, bila si mi draža onako!'' bunio se. ''Sve je to ovaj atmosferski tlak...zrak...štagod.''
''E, Billek. Znaš šta? Ja tebe voooooliiim!'' trudila sam se biti ozbiljna. Ne znam šta mi je došlo.
''Khm...Super. Jel može netko provjerit jel sve uredu s ovim kisikom?!'' povikao je.
''Ali ja tebe volim. Çunçe moje. Hahahaha!''
''KISIK! Provjera kisika molim! HITNOOOO!''
Zbunjena stjuardesa je dotrčala do mene i Billa. ''Šta vam je? Ima ljudi ovdje. Ponašajte se kao ljudi.''
''A ja mislio da smo mali zeleni.'' odvratio je sarkastično. Cijelo vrijeme sam se cerekala.
''Pristojnosti molimm!'' odvratila je ova, a iz uredne punđe su joj od živčanosti počeli ispadati pramenovi pa je dobila rogove.
''Ili šta? Oćeš me poslat kući autobusom? Ili možda onim autom iz Harry Pottera?!''
''Mladiću. Mogli bi vi imat problema!''
''Da, da. Svemirska posla, uredu gospoJo. Očito neznate provjerit stanje kisika. Hvala, svejedno. Vidimo se.'' odvratio joj je i nabio slušalice. Ona je još neko vrijeme nešto brontulala kad je napokon otišla.
Nisam se mogla prestati smijati. Bill bi bacio koji pogled preko oka prema meni, gledajući me kao da nisam normalna. Najednom se nasmiješio, okrenuo prema meni i – poljubio me.
