The Storm Lord

petak, 28.07.2006.

Nerghal

Ležao sam na drvenom podu, nekoć čistom i suhom, a sada uprljanom krvlju. Ležao sam i polagano dolazio k svijesti. Kuća u kojoj sam se nalazio bila je obična straćara, bez ikakvih ukrasa, ni iznutra ni izvana.
Podigao sam se u polu sjedeći položaj. Bio sam zbunjen. Nisam znao što se dogodilo. Nisam ni znao zašto je glad nestala, ali sam naslućivao, naslućivao sam zvjerstvo koje sam počinio.
Tada mi je pogled odlutao i usredotočio se na četiri mrtva tijela na podu. Ako ih se uopće moglo nazvati tijelima, koliko su bila izmasakrirana.
Skočio sam na noge, nikako ne uspijevajući maknuti pogled, zaboraviti slike koje su me tjednima nakon toga dana proganjale. Odlučio sam promijeniti stvari, odlučio sam prijeći na stranu svjetla, na stranu dobrih dečki; odlučio sam sve to prije mnogo, mnogo godina. Očito nije uspijevalo.
Izletio sam iz kuće i počeo trčati kao da me svi vragovi gone i bockaju trozupcima pakosti i svireposti…
Sljedeće što sam osjetio bila je ruka na mojem zatiljku, ruka koja me pritiskivala o tlo, glas koji me smirivao… Dubok, muški glas, govorio je da se saberem, da će mi on pomoći da se saberem, ako treba.
Otresao sam njegovu ruku i ustao. Preda mnom je bio mladić plave kose, predivnog lica… Gledao me svojim srebrnim očima, i u tom trenutku sam shvatio da je on biće poput mene… Posegnuh mu u um, naiđoh na otpor, ali ipak probijem barijeru na dovoljno dugo da saznam da je star, da je moćan, i da se zove Nerghal. Bio je visok i vitak, bijele kože, iako malo tamnije od moje. Gledao je u mene i pokušavao mi pročitati misli, što mu nije uspijevalo, iako je bio vrlo uporan.
" Prestani." rekao sam, " Moje misli nećeš vidjeti."
Nasmiješio mi se, bez otkrivanja očnjaka.
" Aha! Ti si dakle Ineluky! Caine me zamolio da dođem ovdje, da budem u blizini kada se probudiš. Kao što već znaš, ja sam Nerghal. Jako sam star po mjerilima ljudi, iako sam prema tebi još dijete. Ti bi mogao postati moćan, vrlo moćan, ali si zbunjen i treba ti mentor. Zato sam ja tu. Ja ću te uvesti u tvoj novi život."
Pogledao sam ga, nabacio na lice kiseli osmijeh i rekao:
" A da prije svega potražimo neku odjeću za mene?"
- 00:43 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.07.2006.

Buđenje

I probudio sam se, napokon… Probudio sam se u noći, u tami…
Ustao sam i shvatio da sam na postolju, na nečemu poput oltara. Kako li sam se samo drugačije osjećao! Čula su mi bila u potpunosti napeta. Moj sluh je bio bolno osjetljiv. Čuo sam neke dvije osobe kako pričaju meni nepoznatim jezikom, a znao sam da su daleko od mjesta na kojem sam se nalazio. Oči su mi se iznimno brzo prilagodile tami, i u tami sam gledao dan… Veoma čudan osjećaj, osjećaj koji mi je zapravo davao snagu.
Osjećao sam svaki mišić, ali ne na bolan način. Pokušao sam, i znao sam da mogu isključiti automatsko upravljanje nekih mišića, i uključiti "ručno".
Ali ta snaga! Malo jače sam stisnuo rub kamenog oltara na kojem sam sjedio, što je prouzrokovalo mrvljenje kamena…
I prije sam bio moćan, ali ovo je bilo sasvim drugačije. I puno drugačija je bila glad za krvlju, ta glad koju sam sada prvi put osjetio kao nešto žareće. Prije sam se hranio krvlju jer je to bio moj mračni izbor, ali znao sam da sada moram piti krv, taj crveni nektar snage…
I pojavila mi se u tom trenutku jedna spoznaja. A ta je bila: Još si uvijek biće tame…

Ustao sam, i shvatio, da sam gol, te da je moja koža bijela poput kože kipa mene, koji se nalazio meni zdesna. Moja koža više nije bila crna! I kao dodatni bonus, nestala su mi i krila. Za provjeru, iščupao sam si cijeli pramen kose. Bila je bijela kao i prije, samo nešto duža. I par sekundi nakon što sam iščupao taj pramen, osjetio sam kako mi vrlo brzo raste novi. Za još par sekundi samo je kosa u mojoj ruci bila dokaz da sam si iščupao pramen.

Polako sam šetao po mojoj "grobnici". Bila je predivna! Nije mi bilo jasno zašto si je Caine dao toliko truda!
I došao sam, naposljetku, do velikih vrata, mramornih i silnih. Pokušao sam ih lagano gurnuti kako bi ih otvorio. Nije išlo.
Cinični smiješak se pojavio na mome licu. Da li se to Caine poigravao sa mnom? Zar sam sad trebao samome sebi dokazivati svoju snagu? Unatoč tome što sam bio jaaako gladan, znao sam da ovu prepreku mogu lako savladati.
Sakupio sam svu snagu, i šakom udario po vratima, koja su se i prije mogu udarca od siline zamaha počela raspadati. Mramor je bio odbačen desecima metara dalje.
Pao sam na koljena, užasno izmoren od tog jadnog udarca. Očito moja arogancija mora prestati. Očito je da mi je krv potrebnija no što sam mislio.

Izašao sam van, jedva jedvice stavljajući stopalo pred stopalo. Pogledao sam oko sebe, i vidio da se nalazim u šumi. Ulaz u moju "grobnicu" bio je prekriven puzavicom, koju je mramor, pri svojem izlijetanju prema van, razrezao. Lagano sam krenuo prema svjetlu koje je blještalo meni slijeva, a koje sam primijetio čim sam izašao. Prevalio sam kojih dvjestotinjak metara, i tada jasno ugledao malu drvenu kuću iz koje je dolazilo to svjetlo.
Nanjušio sam ljude, spustio se na sve četiri, iskesio zube u luđačkom osmjehu i nevjerojatnom brzinom krenuo prema kući…
- 22:49 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 05.07.2006.

Senecharad 2. dio

5h kasnije

Vuzyrr je upravo razrezao grkljan još jednom Olujnom vampiru, i dok sam to gledao, jedna strijela zabila mi se u bedro. Nisam ni osjetio probadanje, ali sam ipak vidio strijelu, te ju jednostavno iščupao iz noge. Pogledao sam u smjeru iz kojeg je došla strijela, te tamo vidio Shia, koji se cerio vampirskim osmjehom. Uzvratio sam mu smiješak i počeo prikupljati Element Vatre u jednoj, a Element Vode u drugoj ruci, te ih potom sklopio i spojio Elemente, šaljući razornu kuglu ka Shiu. On se izmaknuo, te nestao. Odmah mi je došlo društvo od 40-ak Olujnih vampira. Sklopio sam oči, te su sljedeći tren svi ležali na podu, a iz njihove odjeće dizao se crni dim.
Sljedeće što je uslijedilo bio je bolni krik meni s desna. Okrenuo sam se, i vidio Vuzyrra kako pada od Shiove oštrice. Podigao sam Jingizu, ispustio urlik od kojeg bi se posramio svaki Rimerški ratni veteran, te se teleportirao iza Shia, probadajući njegovo tamno srce Jingizuom. Shio se srušio na pod čim sam izvukao Mač Tame iz njegovih leđa. Međutim, bilo je kasno za moju samokontrolu. Poletio sam kojih 200m u vis. Od tamo se pružao pogled na cijelo bojište. Nekim krajičkom moje svijesti vidio sam da je Olujnih vampira previše, te da gubimo.
Moj bijes bio je ogroman. Podigao sam ruke iznad sebe, i ispustio svu snagu svih Elemenata u ogromnu kuglu uništenja. Naglo sam spustio ruke prema dolje, što je Elementarnu kuglu usmjerilo prema bojištu…

Par trenutaka nakon toga bila je tišina. Svi, i ljudi i Olujni vampiri, nisu više postojali. Osten Ard je pucao i razlamao se, gromovi su udarali posvuda. Bijes je nestao iz mene, i ja shvatih da više nemam energije, te da lagano umirem. Počeo sam padati, te je moj pad završio pored, začudo živog i postojećeg, Vuzyrra. Izgubio je mnogo krvi, i znao sam ne samo to da obadvojica umiremo, već i da je bitka za Osten Ard, ironično, donijela uništenje Osten Arda.
No, u tom trenu, dok sam ja bio u svojim fatalističkim mislima, primijetih da se sjena nadvila nad nas. Zadnjim snagama podigao sam pogled, da bih vidio biće tame. Znao sam da je vampir, iako mu je lice sakrivala krilata, crna kaciga. Znao sam da je moćan, znao sam da je moćniji od mene. Cijeli je bio oklopljen, osim duge bijele halje oda pasa naniže. Crni plašt prekrivao mu je cijelu lijevu ruku, a na njemu se nalazio i znak meni potpuno nepoznat. Ovog vampira nije bilo u mojim vizijama!
I tada on progovori dubokim, demonskim glasom:
« Ineluky, ti i Vuzyrr ste prevažni za ovaj svijet da bi ga ovako rano napustili. Vuzyrr je nositelj Gehenne, a ti, Ineluky, si rođen da bi ga pratio i pomagao mu na njegovom putu ka konačnom kraju. Zato, jer ste blizu smrti, ja ću vam podariti novi život, život moje krvi. Ineluky, ti si već bio biće tame, vampir Olujni, ali ti ni ne znaš kolika moć se krije u krvi Caineovoj. Prava moć… I znaj, da nisi uništio Osten Ard, već se on samo podijelio. Možda sada ne razumiješ, ali jednog dana, kad se probudiš silan i velik, znati ćeš…»

I tu me napusti svijest, i ja se ne probudih 1000 godina….
- 22:19 - Komentari (14) - Isprintaj - #

Senecharad

Počeli smo planirati napad. Vuzyrr se pokazao izvrsnim taktičarem.
Raspolagao je sa 10000 ljudi, što je bilo puno manje od Armije Oluje, ali, u njima je bila nekakva čudna odlučnost. Svi redom bili su vrlo srčani i hrabri muškarci i žene. Dok bih ih promatrao, smješkao bih se, zadovoljan ovom manjom, ali jakom vojskom. Tijekom 2 tjedna što sam boravio u Antiochu, ljudi su na mene prestali gledati kao na neprijatelja, već kao na nužno zlo. Čak su i slušali moje naredbe, ali to ipak moram zahvaliti Vuzyrru.

Došao je i čas da krenemo u boj. Vrata Antiocha širom su se otvorila. Na čelu naše vojske, stupali smo, naravno, Vuzyrr i ja. Izjahali smo naprijed, on i ja, ususret Crvenoj Ruci, koja je čekala 100 metara ispred enormne Armije oluje. Nebo je bilo crveno-crno, gotovo krvavo...
Dojahali smo pred njih, i tada njih petero progovori jednim glasom:
" Gospodaru, više nisi naš gospodar. Izdajom si nam platio za naše usluge, sada je vrijeme da platiš smrću...", glas/ovi su im zvučali poput siktanja, sluzavog i zmijskog.
" Ja sam samo uvidio da postoji nešto bolje od onoga što smo mi radili, od terora kojeg smo sijali gdje god bi stigli. O da, nešto puno bolje i uzvišenije od klanja i zlostavljanja. Našao sam svjetlo, neštošto vaše crne duše nikada neće!", začudio me vlastiti glas, jak i silan. Nisam znao što govorim, a snaga je bila u meni, snaga koju dosad nikada nisam osjetio.
Vuzyrr odluči prokomentirati:
"Dakle, vidim da je ovo pregovaranje uzaludno. Pripremite se za rat!"

Okrenuli smo leđa jedni drugima, te odjahali natrag ka svojim vojskama. Vuzyrr i ja smo stali pred našom armijom. Došlo je vrijeme i za govor. Vuzyrr je započeo:
"Ovo je bitka koja će odlučiti sudbinu ovog svijeta! Vi odlučujete! Vrijeme je da pokažete sav svoj bijes, vrijeme je da iskalite sav svoj gnjev rezerviran za one što su vam oduzeli vaše najmilije!!!"
Tu ja odlučih nastaviti:
" Neka vam dodatnu nadu pruži i moja prisutnost na ovoj strani! Postojala je nada da ja promijenim samoga sebe, koliko god je bila mala. dakle, ukoliko postoji nada za jedno prokleto biće poput mene, onda postoji i nada za pobjedu!!! Pripremite se, za Senecharad, najveću, i najbitniju bitku za Osten Ard!!!!"

I započelo je.....
- 01:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>