The Storm Lord

utorak, 18.04.2006.

Aedon milostivi

Prošlo je 398 godina. Skoro cijeli Osten Ard leži u ruševinama. Postoje uporišta ljudi, gradovi u kojima je vladala ruka nekog od Drugih. Zapovjednik im je bio Vuzyrr Zau'Rahel. Ali, armija Oluje je veća i moćnija, i daleko okrutnija od shvatljivog. Armija je sačinjena od Sitha, ali i od drugačijih bića, naime vampira Olujnih.
Već 398 godina vlada noć... Ipak, tračak nade krije se u srcu tame...


Gazim po tamnoj rijeci, dodirujem vršcima svojih krila površinu staklenu... Oko mene tama, u meni Oluja, u Tami Oluja, u Oluji Tama... Odjednom mi svjetlost zaslijepi oči. Predamnom vidim Mjesec, a na njemu lik žene, lik crvenokose božice... Sa usana joj curi krv, a u očima joj ljubav...za mene....

" Gospodaru! Gospodaru!!! Što vam je?!", prodere se Shio.
Otvorih oči, ulazeći u stvarnost, vraćajući se iz vizije. Selena....
" Shio, kako je prošao napad?"
Shio me začuđeno pogleda, " Osvrnite se. Stojite do koljena u krvi. Gazite po tijelima naših protivnika. U ruci vam je srce nekog čovjeka. Zar vam još nije jasno?", odgovori mi pomalo drskim tonom. U meni se odjednom probudi gađenje. Odjednom mi postane jasno, da je sve bilo bez razloga. Svi su ovi ljudi patili bezrazložno. Sve smrti... Zbog čega? Zbog ludosti jednog Sithe, žednog podjednako krvi i moći.
Da li je ova posljednja vizija probudila nešto u meni? Možda ljubav, prema ljepoti, a ne samo prema uništenju i patnji. Nešto je tu pomalo čudno.
"Gospodaru, grad Antioch je pred nama. Vuzyrr će uskoro pasti. Još malo, i sve je ovo naše!!!", usklikne Shio, dižući šaku prema nebesima. Vidio sam pohlepu u njegovim očima...

Učinih se nevidljivim te napustih naš logor. Raširih krila.
Nađoh se pred glavnim vratima Antiocha. Preletjeh i njih.
Na ulazu u Vuzyrrove odaje uspavah sve stražare. Otvorih i zadnja vrata.

" Buđenje, gospodine Zau'Rahel!", prošaptao sam mu u uho. Ovaj gotovo istog trena iskoči iz svog kreveta. Bio je u ratnoj spremi. U ruci mu je sjala neobična oštrica. Jingizu zatreperi.
" Ineluky! Ne, ne još!!! Zašto, zašto mučiš ovaj svijet?!"
" Smiri se, budalo. Prekidam rat. Razumiješ?", iskoristio sam magiju na njemu, uvjeravajući ga da je to istina. I bilo je.
" Baš i ne vjerujem! Veliki Olujni Tiran nudi prijateljsku ruku? Hah. Zaboravi."
" Molim te. Znam da je čudno! Iskreno, i meni je ovo čudno. Ali, molim te."
" Hmmmm. Ovako. Dođi za 7 sati. Aedon milostivi će mi do tada dati savjet. Sad idi."

Aedon milostivi... Što bi sad to trebalo značiti?
Hmmmmmm.......
Selena...
- 23:54 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>