|
"Dakle, Shio'Aran, tko je sljedeći na redu? Koje selo nam sada nudi svoju krv?", upitah Shio'Arana, jednog od Crvene Ruke.
"Paaaaaa... Mislim da bi to bilo... Ah da. Geelead. Malo selo, par tisuće stanovnika. Ali, pazite gospodaru. Osjećam nešto čudno."
"Znam, Shio. I ja to osjećam. Netko moćan vodi ljude ovog grada. To je jedan od Drugih... Nema veze. Ovo selo će pasti.", odgovorih mu.
I tako, zamahnuo sam rukom, dajući svojoj armiji naredbu. Napad je počeo.
I svi se proderaše: "T'si anh pra aia Ineluky!", što bi značilo 'za krv Inelukyjevu', na Sithskom.
Klanje. Smrt. Krv. Osjećao sam žeđ. Želio sam još, i još, i sve! Krv je curila sa mojih usana, a Jingizu zapjeva...
No, jedan muškarac nije pokazivao namjeru umrijeti. Prodrijeh mu u misli: Vuzyrr Zau'Rahel, zaboravljeni zaštitnik ovog sela. Kao dijete je otkrio neobične moći. Bio je jači i brži od svojih vršnjaka, a s vremenom je počeo prizivati Vatru.
I tako, ja se bacih na njega, udarivši svom silinom po njegovu maču. Mač je u trenutku podlegao pod moći Jingizuovoj, te se u djelićima rasuo po tlu. Vuzyrr me ustrašeno pogledao.
"I to je taj Drugi. Jadno!", pomislih, te zamahnem prema njegovom vratu. Odjednom, od nikuda, zaslijepi me nevjerojatan bljesak. Vuzyrra nestade.
Nakon pola sata selo je prestalo postojati. Bio sam zadovoljan tom činjenicom, a bome i sit.
Promijenio sam se... Više ne jedem, ne pijem osim jedno: krv...
Dao sam svoju krv Petorki. I oni postadoše moćni, ali slabiji od mene u svemu. Svaki od njih vladao je posebnim moćima. Ali su bili slabiji od mene, što je najbitnije.
Međutim, uskoro će sve postati drukčije..... Vuzyrr je bio otežavajući faktor u mojoj osvajačkoj kampanji....
Zapitah se, zašto uopće sve ovo radim? Krv....
|
