Moja dolina čuda

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

  lipanj, 2017  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Komentari da/ne?







. . . . . .Serenity Prayer:

God
. . . grant me
. . . . . . . . .the Serenity
to accept the things
. . . . . I can not change
. . . Courage to
change the things I can
. . . and Wisdom
to know the difference

. . . . . . . . Image and video <br />
hosting by TinyPic

Living one day at a time;
enjoying one moment
at a time;
accepting hardship
as the pathway to peace;
Taking,as He did,
this sinful world as it is,
not as I would have it;
trusting that
He will make all
if I surrender to His will;
that I may be
reasonably happy
in this life
and supremely happy
with Him
. . . . .forewer in the next...
. . . . . . . . . . . . . . AMEN




MANIFEST LJUBAVI

Prostrimo bijele kosti
Prostrimo blještave kosti
Nemamo druge zastave
Krv je oslijepila sunce

Stare trublje proljeća
Mlada zvona slobode
Zvonite, zovite ljubav
Neka se u njoj smiri
Crna misao čovjeka
Metalna duša svijeta

Ja sam ljubav i molim
Prostrimo bijedne kosti
Ja sam ljubav i vičem
Prostrimo sunčane kosti

Ja sam kostur
I kosti mojih kostiju su jutro
Ja sam ljubav
I kosti mojih kostiju su ljubav

Ja sam ljubav
I neznam gdje je počinak
Gdje je počinak ljubavi


Vesna Parun


Image and video hosting by TinyPic


ŠTO POLETJELA SI


Zagrli neka tuga
proleti i znaš
pogrešno je
ali griješio sam
i dobro je što poletjela si

Zato opraštam
i sjećaj se
jer same suze naviru kad sjetim se
što poletjela si

Podigao te
za tebe se bojao i milovao
kratko te golubice prstenovao
a sad da i ne vjerujem
što poletjela si

Sad ne vjerujem
što poletjela si
a ja prespavao usamljen

Naspavan ne mogu više
držeći uspomene
jer na meni vječnost
zauvijek ostaje

Preostaje samo zapisati
gdje san je izgubljen

Zašto poletjela si


Teo Vojković Ispovidnik...


OSTANI ŠAPAT
Osluhni noć,
tajanstveni šapat.

Dokuči koralje.

Kroz tvoj pogled
treptaj mojih baršuna,
proljeće prožima noć
tvojim usnama.

Ja gola
snagom zemlje
i pjesmom slavuja
pod mišicom
šibam rijekom
sve do mora.

Dižem jedra
i otječem u neznano.

Susrećem tebe,
u meni slutiš mir.

Poput zvijezde odzvanjaš,
uzimaš koralje.

Ostani šapat.



Marela Jerkić Jakovljević


Image and video hosting by TinyPic


KRALJU NEBESKOM

Natoči čašu
svojom krvlju:
ispit ću bol.

Natopi mi rupčić znojem
i protkat ću sebe cijelu
tvojim umom.

Kruhom me nahrani
da kljucam kao ptica,
bez pohlepe
da osjetim lakoću tijela.

Plavilom me osoli,
tijelo mi ohladi,
bistroću utoći u oči.

Olakšaj duši nemir!
Med grcam opori.

Oblij me cijelu ljubavlju,
lice mi obasjaj nutrinom!
Nek ono bude
odsjaj moje duše.

Kralju,
dajem ti sinove svoje.
Otječem sigurna od izvora
i napajam se tobom cijelim,
iscjeljujući svoju dušu
ponizna puzim
tvojom svjetlošću.



Marela Jerkić Jakovljević


NOĆ TAJANSTVA


Ja ćutim da sam nečim taknut.

Ko dahom. Ali ne znam čime.

Da l' za mnom, draga, pružaš ruke,

Ili si rekla moje ime?

U meni sada sve je tiho.

Ja čekam znak tvoj da se javi.

Ja čekam budno, čekam žudno;

Ja bdim u jednoj višoj javi.

Marina, to je noć tajanstva;

Čeznuća putuju po tmini,

I ovaj osmijeh na mom licu
primit ćeš negdje u daljini.



Tin Ujević


LjEPOTA SE SPOZNAH
KROZ GODINE OVE
KRIJE U ČEŽNJI
ŠTO SE
U ODVOJENOSTI RAĐA


I.L.Čvrsnik



ZABORAVLJAM

Zaboravljam besane misli
I kopne žalopojke
Raste sreća

Neka nova svitanja
pružaju mi ruke
Miluju me svojim
snenim mislima

Zaboravljam besane misli
Uranjam u novi svijet
beskrajne ljepote

Nema tuge, nema patnje,
i kad patim, ja učim


Nataša Perkov




PJESMA O BISERU


Čovječe što nisi kao svi drugi,
ne nosi srca na dlanu
i ne misli da trebaš
pokazati bogaljima
svih blaga svoje duše.

Sjeti se, da na dnu oceana
čami bezbrojno biserje,
u školjkama
nitiko ga ne vidje, nitko ga
neće vidjeti,
možda ni trak zvijezde
što se ogleda nad vodom,
pa ipak, ljepota vasione
dobiva od njegove ljepote.

Neće ono blistati
izloženo na grudima žene,
niti će ikada
da resi sjajne prstenove.
Naše ga smrtne oči
neće ugledati,
ali mi slutimo da postoji.

I radujemo mu se više
što ga naslućujemo,
nego bismo uživali
kada bismo ga imali
pred sobom.

Pa zato, čovječe koji nisi
kao svi drugi,
ne nosi srca na dlanu
i ne misli
da trebaš pokazati prostoti
svih blaga svoje duše.

1914.

Tin Ujević (1891 - 1955)



Image and video hosting by TinyPic
















Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se