the matunz
18.05.2007., petak
evo neko nas je snima u sisku
|
HITOVI ISTI(2 min) Stavit cemo i nesto slika u ponediljak utorak pozdrav |
- 15:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|
The Matunz su:
Antoni Stojanović - vokal Mario pl. Vrbat- Vrbi - bas gitara Ivan Ković - Kova - ritam/solo gitara/vokal Zvonko Choso - bubnjevi kontakt : 0989895039 zvonko.choso@yahoo.com Free Hit Counter
tekstovi:
Čudna prića Moja bila je čudna prića Balada sa puno pića i morao sam pronaći najdublje dno da krenem opet dobro... ponovo. Kada su pričali Ne može mali gore Nisu znali da onda je tek Krenulo sve do dna da tone A kad sjetim se samo lica majke Zasuze se u trenu oči ona se bojala dočekat jutro i pitat se kada cu kuci doci A danas sa smješkom gledam na sve Pomalo umoran al na nogama zdravim ja Koračam kroz svijet Sjetim se samo Da mala je nijansa Tanka slamka konacnog spasa U zadnjem trenu Pala u ruku Da ostanem čitav I razuman malo Da mogu shvatit Da mogu razumit Kako je biti na krivom putu. Kako je biti na krivom putu. SAMI SEBI SMO KRIVI Malo smo naivni da nebi reka glupi Čekamo da nas za siću švabo kupi Prodat će nam cure i pokloniti pivu Možda smo pristali na cjenu krivu Nekad se znalo kolko košta rad A sad za brukve prodajemo grad Gradimo ceste, saniramo štete A kući nas čeka sendvič od paštete Bogati iz ničeg na nama se kote Piju dobar viski i zvižde lake note Razdebljali su se, kupili kravata Kao znak moći pozlatili vrata Sami sebi smo krivi šta živimo na sendviču i pivi sami sebi smo krivi a sutra će nam prićat da zbog njih smo živi pričat ćemo sritni jedni drugima kako ovdje vlada demokracija da volimo kredit, prava deklaracija a polako i sigurno postajemo frakcija. GRADU U ovom gradu bez mogućnosti Mi se zovemo djeca budućnosti Oči nam ne vide bolje sutra Dok gledamo rađanje još jednog jutra Tu di smo iznikli, tu di smo rasli Tu još uvik stojimo i ne mislimo pasti Al vrime je trkač na duge staze I njegove noge sve nas više gaze Godine priča o poštenju i časti Mutnih igrača šta su na vlasti Budale su ode uvik iste I Sve šta se minja su izborne liste Ideali već su odavno nestali A moral je posta kvarljiva roba I ljudi ko da su bit prestali Izgubljeni na putu do građanskih sloboda Ugasli dimnjaci i radna mista Radnici bez posla gladna dica Zastave visoko Nad paradom jada Zabijene u srce našeg grada Dok suze se cide niz kameno lice Dok tiho u noći jecaju ulice Mi smo uz tebe i sada kad boli Jer malo je toga šta se tako voli Hej grade moj POSLJEDNJA KARTA Polako nestaje mrak I šljakeri se bude Neki idu negdi radit A neki se I ne trude Kući ide posljednji kockar Đepova vidno praznih Izmišlja za ženu ispriku neku Opet tetura i bulazni. Zajebala ga je posljednja karta Da ode ko winner iz vječnoga mraka Opet je stavio na crveno kruh Sada ide fizikalit zaraditi bruh. Nedavno je potpisao listic Za mali kredit bez jamca Jučer je još ima za ratu Danas više nema za Vranca. Na oči mu pada izmaglica bijela i utjerivač dugova ružnoga lica Porazbija mu je vec nekoliko zuba I održa recital zbog sitnoga duga Sad već pomalo svjestan sta mu se sprema sjeca se nekih boljih vremena kada je znala posljednja karta od njega napraviti mjesnog junaka LIjePO TE JE VIDjeT Lijepo te je vidjet Nasmijanu opet. Ili od droge, ili od sreće, Tvoj svijet se naprijed kreće. Danas poglede smo sreli, na tren vratio se sjaj. Zažmirili u isto vrijeme, Nema više snage za kraj. Sada znamo puno više, Život ostavio trag, Rane su moje preduboke, Pozdravljam na kraju, želim dobar dan! Isprazno koračan dalje I promatran pusti grad. Shvatio sam jednu stvar, Da više nisam tako mlad. Sada znamo puno više, Život ostavio trag, Rane su moje preduboke, Pozdravljam na kraju, želim dobar dan! |