ponedjeljak, 28.01.2008.

Tuna naša jadranska

U Hrvatskoj sam uvijek pazila da kad kupujem tunu, kupim našu jer one druge, kosooke su tko zna kako loše i sadrže tko zna što...Zašto? Prvenstveno zato što je naše more puno čistije pa sam računala da i riba absorbira manje štetnih sastojaka nego ona ulovljena na obalama USA, Japana... I ne rezoniram tako samo ja, nego i svi oko mene. Kad sam odselila, više nisam imala izbora jer u Irskoj hrvatske tune nema.

Photobucket

I sada imam što pročitati u Jutarnjem:
U jadranskoj plavoperajnoj tuni previsoka razina žive
Pozitvna strana koja se navodi u cijeloj priči je:
"... s obzirom na to koliko Hrvati malo jednu ribu, nema razloga za paniku.... a i većina tuna iz Jadrana se proizvodi uglavnom za japansko tržište.“
Naravno da se većina tune izvozi u Japan kad ju oni puno više troše i više plaćaju. I ja bih bila rado kupovala frišku tunu u Hrvatskoj da sam je nalazila na ribarnicama. Ali vidjeti tunu je bilo jednako rijetko kao vidjeti lososa kojega nema kod nas.
Jutarnji još dodaje: "Opasno je jesti puno i stalno i ne preporuča se da tunu jedu trudnice i djeca u rastu." . Sve to su saznali od prof. dr. Emila Srebočana, sa Zavoda za farmakologiju i toksikologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.
Prvo razmišljanje nakon što sam pročitala članak je bilo: Mi smo se bojali tune iz Japana, a u stvari mi njima šaljemo nešto nezdravo sretan. No, odmah mi se javio tračak sumnje; Japan koji je na otocima u velikom moru, uvozi tunu iz našeg malog mora?!
Photobucket

Koliko poznam ekonomsko - zakonsku perspektivu, jedina moguća objašnjenja koja su mi pala na pamet su bila: ili je njihova riba toliko zagađena (ne samo živom) ili je zbrisala iz nekog razloga odonuda ili im je uz sav prijevoz, jeftinije kupovati našu nego uzgajati svoju. Morala sam se dati u istraživanje jer je ovaj članak dao premalo informacija.... kako to obično biva.
Blaženi Internet...... Zaista čovjek može pronaći svega iako je vjerodostojnost i točnost tako pronađenih informacija često upitna. No, čitanjem više izvora, da se steći dojam o mogućoj istini.
Što sam ja to tako interesantnoga i pomalo zastrašujućega saznala o tuni da sam odlučila napisati post?
Times je nedavno financirao istraživanje koje je pokazalo kako je u većini sushi barova na Manhattanu razina žive u tuni puno viša od dozvoljene i ako je se jede više puta tjedno, opasna je po zdravlje. Istraživanje je isto tako pokazalo da je razina žive u friške tune kupljene u dućanima niža nego u ove u restoranima. Restorani kupuju cjenjenije, veće primjerke, a što je veća tuna, to ima više žive jer ju dodatno unosi jedući manju ribu. Od svih vrsta tune, plavoperajna ima najviše žive, ali kažu da je običnim smrtnicima, nemoguće razlikovati kojoj vrsti pripada koji komad mesa. I iako se ovo istraživanje provelo na uzorcima s Manhattana, to nije situacija samo tamo nego i svugdje drugdje. Naime, tuna se mrijesti u Meksičkom zaljevu i Mediteranu i onda svrati do Atlantika. Budući da dozvolu lova u Atlantiku imaju mnoge zemlje, nije rečeno da će manje žive sadržavati limenka s nemediteranskom zemljom porijekla.
U članku još dodaju kako su brojna istraživanja pokazala da, općenito, ljudi koji jedu jako puno ribe, imaju povišenu razinu žive u krvi. No, to su oni koji cijeli život jedu zaista puno, skoro svakodnevno.

Time i dalje nisam dobila odgovor zašto Japanci uvoze tunu iz našeg malog mora pa sam kopala i dalje i došla do jako ružnog saznanja...
Budući da je u zadnjim desetljećima sushi postao svjetski popularan, eksponencionalno se povećala potrošnja plavoperajne tune koja je jedan od najcjenjenijih sastojaka u sushiju. Ljudi su počeli jesti tunu većom brzinom, nego što se ova vrsta može reproducirati i tako je vrsta postala ugrožena.
Naime, tuna se uzgaja tako da se uhvati divlja tuna, stavi u kaveze i tovi dok se dovoljno ne poveća. Kako se za to hvata i mlada riba, smanjuje se količina tune koja će se reproducirati i povećati količinu u divljini.
EU je radije gledala kratkoročno i odbijala smanjiti dozvoljenu količinu za ulov da ne bi ugrozila uzgajivače tune i time je ugrozila cijelu jednu vrstu jer izgleda da je količina tune u Mediteranu, a time i svugdje drugdje, zadnjih godina drastično opala. Najjače i najglasnije u borbi za dobivanje visokih kvota ulova su tu Italija, Španjolska i Francuska.
Iako su se prije godinu dana sve zemlje koje se bave lovom tune (na svjetskom nivou) dogovorile da će do 2010. smanjiti ulov za 20% u odnosu na 2006., znanstvenici kažu da to još uvijek nije dovoljno.
Kolikogod Europa može prigovarati SAD-u oko zagađivanja zraka, izgleda da oni i Japan mogu prigovarati Europi kada je tuna u pitanju. Čini se da su SAD i Japan puno rigorozniji što se tiče njihove zaštite. Sigurna sam da je nekakva materijalna računica tu u igri i nikako ne mislim da su odjednom u toj jednoj situaciji postali ekološki svjesni.
Sad vidite gdje leži odgovor na pitanje zašto naša tuna redovito leti u daleki Japan koji je u velikom moru. Zbog velike potražnje u Japanu i očito za to preniskih dozvoljenih kvota lova tune u tom dijelu svijeta, japanski poduzetnici šalju avione u Hrvatsku i kupuju na veliko tunu. Zbog toga smo mi u zadnjih 10 godina postali jaki s njezinim uzgojem.
Na žalost, money makes the world go around i ako se svi ne dogovore smanjiti ulov, sushi-ljubitelji će se morati zadovoljiti s drugim vrstama kojih će s vremenom biti sve manje i manje i možda ćemo ih na kraju moći gledati samo u akvarijima.
Photobucket

Zaista je čovjek daleko najopasnije biće u svemiru, a Tuna & Co. će nam, zasluženo, uzvratiti udarac živom i nekim drugim oružjima.

- 18:45 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Komentari On/Off

Linkovi

Ostavi svoj E-mail

pa će stići vijesti o novim postovima.


Moj je dolfinus.a MAJMUN gmail.com

Radio emisija Studenskog radia o mom blogu


View Ireland in a larger map

Recepti
Irish stew
Džem od rabarbare
Pašta s okusom Mediterana

EUROPA
Hrvatska
Riječki plac
Nostalgija
Tuna naša jadranska

Irska
Tips&Tricks 1
Tips&Tricks 2
Tips&Tricks 3
Dublin i okolica
Dublin
Južni i sjeverni Dublin
Nacionalna ergela (National Stud)
Irska pod snijegom (Dublin mountains)
Zapad
Zapadna Irska
Bridges of Ross
Adare, najljepše selo u Irskoj
Aran islands
Sjever
Sjeverna Irska
Jug
Skelligs
O svemu i svačemu
Vožnja po Irskoj
Radne dozvole u Irskoj
Noć vještica (Halloween)
Irsko more
Sport u Iraca i ja kao promatrač
Irski kalendar
Koliko platiti trajekt za Aran islands ili crtica o irskom turizmu
U koju luku ići na trajekt ili druga crtica o irskom turizmu
Kulturološke razlike 3 / Pretežno o Ircima
A kako je u katoličkoj Irskoj s umjetnom oplodnjom?
Irska u vrijeme recesije
Irska 2006 : Irska 2012.

Island
Island općenito

Italija
Rim - Antika
Rimske atmosfere

Madrid
Madrid
Siesta je zakon

Francuska
Mjesto gdje se prodaju Picasso & co.
Bijeli Pariz
Roquefort i žene

Prag
Početak kratke šetnje Pragom
Kraj kratke šetnje Pragom

Škotska
The Scottish Highlands
Škoti, krava s frizurom i Aberdeen
Edinburgh

Rusija
Ruski politicari gledani iz kuta Moskovljana
Moskovljani i Moskva iz mojeg kuta
Moskovska podzemna

USA
Manhattan
Manhattan ukratko
Chinatown
Genheim i MoMA
Veličina je važna
Security

AZIJA
Malezija
Penang uvodno
Penang Hill
Kek Lok Si
Cijene, shopping, restorani
Redang
Kina
Veličina gradova
Pričice o Kini
Orhideje
'em ti kinesko
Chinglish
Art Zone 798
Pričice o Kini2
Rijeka Li
Normalno kinesko selo
Hong Kong - still missing
Macau - still missing
Japan
Prvi dodir s Japanom
Crtica o hijerarhiji
Miraikan
Reakcija hrvatskog mozga
Tri razgovora

AUSTRALIJA
Aboridžini i pjevane staze
Australian Open
Melbourne Federation Square
Opasne životinje Australije
Veliki koraljni greben
Krokodili
Alan
Sydney
NG u Sydneyu

Skitam i promatram...
Perhaps, they are in the woods
Kulturološke razlike / Indijci
Luton, tak imam te rad

Prava putnika u avionima

Osobni miš-maš
Nevidljive veze
Amarcord...mi ricordo...sjećam se...
Jedanaestogodišnjaci profesionalci
Kulturološke razlike 1 / Od sutra sam slobodna u Irskoj
Adagio sjećanja
Je li nona imala pravo?
Jedna opuštajuća večer
2 dokaza da su muški i ženski mozak različiti; New Scientistov i moj analizom hrvatskog galeba
11 godina
Tko će me od sad onako pitati: "Ima li što novoga na 'onom planu'?"
Mrs Joan
Pa pa Mili-Zmili

Predstave, gigovi...
La Clique est magnifique
U2 i što me opet tjera iz Dublina
Druga starana koncerta U2
Winterplay

Zanimljivi blogeri:
Image Hosted by ImageShack.us
Bugenvilija - Netko tko radi prekrasne macro fotografije i uči nas puno o suživotu s drugim bićima na Zemlji....kukcima npr.
Donin svijet - Lijepi postovi o svemu i svačemu
Ispravi se Delfina - Lijepe pjesme
Hvalospjev gluposti - Duhoviti Samoborac koji je u prošlom životu bio Leprechaun
Lipa Mare - Dogodovštine jedne Bečanke
Makedo - Još jedna s previše pečata u putovnici
Micula - JAKO volim njegove fotografije
Nepoznati Zagreb - Grad kojeg sam oduvijek voljela i to se neće promijeniti
Pardon my French - Zabavni osvrti na pariški/francuski život
Po putu i azimutu- Planinarenje, pretežno po okolici Rijeke - podsjeća me na sve što sam trebala puno više raditi dok sam bila tamo :-S
Smiling cricket - Prvi haiku koji me zaintrigirao
Vali - Fini recepti
Zarazna - Zabavno opisane crtice iz života još jedne gastićke
Zvrk - Dogodovštine sa susjednog Otoka
Žubor vode - Lijepe misli iz Slavonije

Oni su zadnje napisali ovo:


Gdje potražiti dobru hranu u Dublinu:
Visit MenuPages.ie

Kako jeftino doletiti negdje:
Flylc
Flycheapo
Skyscanner
Volagratis
Whichbudget

Irish Weather Forecast

Veselije teme od vremena:
Nik Titanik me uvijek dobro nasmije

Muzika s ovih Otoka:
Kíla
Declan de Barra - pjesme
Amy Macdonald

Gdje potražiti dobre koncertiće u Dublinu:
Whelan's
Bleu Note
The Sugar Club

Obrazovanje:
Novi List
Večernjak
Monitor.hr
Dnevnik.hr
Irish Independent

Opis bloga

Nakon cijelog ljeta putovanja i druženja s putnicima kod mene, krenula sam odgovarati na zaostale mail-ove i došla do zaključka da su blogovi izvrsna ideja da vam kažem gdje sam/što sam/ kako sam.

Da, Modesti, priznajem belj.

Zašto The Journey?
Po naslovu knjige koju sam počela čitati kad sam napisala prvi post, "The Journey Home".
Kupili su mi ju moji Maja i Ivan dok smo lutali po Islandu to ljeto.
Napisali su intersantnu posvetu: "Uživaj u svojoj misiji, ali kao što i sama znaš, svaka ptica svojem jatu leti....i uvijek ga nađe. Čekamo te!". sretan

Točno. Rekla sam kad sam odlazila da ja na ovo gledam kao na malo dulje putovanje....pa evo priča, i pokoji recept iz Dublina i uže i šire okolice :).... dok ne dođem doma wink
Fotografije su moje.... i iako nisam niti profesionalac niti umjetnik, zaštićujem ih Copyrightom sretan.




users online

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se