utorak, 23.10.2007.
Tama
To sam ja. Tama. I svijetlo.
Da li ste ikada ubili? Ja jesam i opet ću ubiti.
Da li sam ikada bila ubijena? Jesam. I opet ću biti ubijena.
Da li nestanem?
Ne. Nikada.
Ja sam Vječnost.
U ovom mladom tijelu nalazi se Vječnost, beskrajna.
Da li se volim boriti? Da, ja uvijek borim i uživam u svakoj bitci. Čak i kad budem pobijeđena. I nakon toga se dižem i opet borim. Vječito mašem oružjem i vračam udarce.
Često u Šumi susrećem svoju tamu. Volim moju tamu. Potrebna je, često.
Ona je hladna, okrutna, bešćutna mlada žena sa crnim velom i kad se pojavi prostor se promijeni. Zrak je hladan. Lišća nema, zima je i mrak.
Kad bi postojala samo ona u meni, pustoš bi sezala daleko i ne bi bilo ničeg, ali ipak je volim. Ona je Ja i zato je volim.
Često je upravo ona moj najveći učitelj i moje oči, te moj čuvar.
Ona je ta koja se uvijek odluči vratiti udarac. Zajedno smo ubile mnogo njih i opet ćemo, to nam je sudbina.
Postići balans unutar sebe znači uživanje vječitog mira.
Volite svoju tamu, jer i ona ste vi.
Pozdrav
- 22:04 -
