ponedjeljak, 08.10.2007.

Moj prvi susret sa Šumom

Kad sam prvi puta bila u Šumi, nisam uopće znala o čemu se radi, zašto ulazim, što će se dogoditi. Jedna divna osoba me uvela unutra i pokazala mi put. Oslobodila me okova mog uma koji su me u tom trenutku držali u situaciji iz koje nikako da izađem. Ta osoba mi je rekla da je to bio dar Ljubavi. Da, bio je. I ja sam ga prihvatila. Hvala joj, vječno hvala...

Ušla sam i gledala.Ulaz je bio lijep, mirisan. Sunce je sjalo kroz drveće, bila sam začuđena što to vidim i tako čisto. Naime, treće oko mi je uvijek bilo dosta otvoreno i još kao mala sam mogla vidjeti mnogo stvari, ali nikada tako čisto i tako potpuno.
No, kako sam išla dalje, osjećajući prisutnost osobe koja me vodila, energija se promijenila i odjednom je sve bilo nekako čudno. Vidjela sam da netko dolazi i to više njih.
Prema meni su stizali neki ljudi kojima sam trebala oprostiti, koji su me povrijedili, bila sam užasnuta. U meni se probudilo čudno stanje. Osjetila sam bijes. Htjela sam ih mrziti, htjela sam ih mlatiti, padala sam, rigala sam vatru, htjela sam ih ubiti...:( Iz mene je šiktala tama i bol, bol, bol....uh, kako je boljelo. Razdiralo me u prsima.
Krug ljudi se povećavao, a što je najgore oni su me gledali bespomoćno, jer su znali da su u mojoj nemilosti i da sve ovisi o meni. Bili su toliko bespomoćni sa se moje srce raspolovilo. Urlala sam od boli. Jednu sam osobu i udarila, ali me to toliko zaboljelo, da nisam mogla dalje.
Plakala sam, jer nisam mogla udarati osobe koje su bespomoćne, koje su jadne pale na koljena predamnom. :( Urlala sam, vrištala...
Na kraju sam i ja pala na koljena i plakala, i plakala.... Evo i sad plaćem kad se toga sjetim.
No, onda sam čula glas moga vodiča i ona je rekla da je sada vrijeme da oprostim. Da su svi oni kao i ja od istog, Božja djeca ponekad jako izgubljena. Sve to sam čula prije i znala, ali ovaj puta sam to osjećala u čitavom svom biću i oprostila. Oprostila sam...i konačno otvorila oči iz one magle. Bilo je to divno, osjećala sam kako se nataložena gnjila tama skinula s mene. Bila sam Svijetlo kao što sam i sada i uvijek. Demoni su bježali, jer im više nisam bila zanimljiva. Moj put se promijenio. Šuma čisti..pročišćava...Od onda sam u Šumi i proživljavam svašta. Vidjela sam svakakve dijelove sebe, prepoznala moge opasnosti.

Šuma je bio jedan od najljepših darova koje sam dobila u ovom postojanju, a ustvari sada znam da sam uvijek bila dio Nje i Ona dio mene. Puno sam suza prolila u Šumi, suza sreće i suza tuge. Šuma pročišćava...Zrak koji dišem u Šumi me puni i ispunjava svijetlom.
Posjetitelju Šume, želim Ti da se vratiš Njoj i da udišeš taj divan Božanski, Vječni, Drevni zrak.

Idite u Šumu i znajte da sam tamo i da vas čuvam.
Pišite mi o tome kako je bilo i kako se osjećate..ja sam uz vas s Ljubavlju.

Volim vas sve!

Vaša Galadriel Šumska