...iznova se dižeš,i vidiš da si opet po podu razbacan kao puzzle,i ko i svaki dan složiš jedan dio slike,al sutra opet iznova nađeš se razbacan po podu.one glupe ljubavne pisme na radiju više ti ne bude nikoja sjećanja nego ti samo idu na živce,stavljaš masku za danas,slažeš stavove o stavovima,jedino pogled ne možeš sakrit,ne znaš lagati očima.jer oči su ogledalo duše,ako i nju nisi izgubija po putu.i tako dan za dan,briga te,ekipa,zajebancija,neke "obaveze" i neki izmišljeni "problemi",i onda sretneš nekoga ko ti pokloni trenutak,izmjeni tvoj svijet iznova,podsjeti te koliko stvari uistinu jesu lijepe i ružne,ono takve su kakve su,ali iste boje izgledaju drugačije i pjesme na radiju te ne nerviraju nego zabavljaju.sve je isto ali je drugačije,ali ,uvijek taj ali,javi se strah,šta ako ovo napravin/ne napravin/kažen/ne kažen/zajeben/povrijedim?pa sumnja,jesan li ja to zaslužio,jel to to il se meni sve to samo tako čini?a pobjednik ostaje sam.razumiš je,iako se ni ona ne razumi,a i ona tebe valjda razumi ,iako se ti sam ne razumiš...a jebiga ljubavne priče popunjavaju stranice i stranice knjiga,i snimaju se filmovi o ljubavima i pisme...a bogme i pune čaše,i čašice!i niko tu opet iznova nije pametan,o čemu je tu riječ.i jednom netko sjebe nešto,i oboje sjebete nešto i više čak niti ne slažeš puzzle,gaziš po njima kad se ustaneš iako nisi spava i odeš po čašu ledenog milka iz frižidera,onda se pridomisliš pa se napiješ iz škartoca,pa skužiš da je mliko pokvareno.pogledaš rok trajanja-proša,da je bar tako i sa ljubavima da svaka ima svoj rok trajanja pa bar da znaš,al u tome i je baza,šta niko ništa ne kuži,isto ki šta niko ne kuži zašto je isus razapet ako je svemoguć,al u tome je tajna vjere-uu ludilo tajna..ne nisan rođen na krivom,mjestu,i ne nisan depresivan,ali nisan ni budala,i ne smijem se ako neman razloga.samo nisan više pametan ko prije,ni hrabar,ljubim te u obraze,dok me tvoje usne zaobilaze.niko nije ni pobjedija ni izgubija,zasto onda skrećeš pogled?ti me znas više nego ja.zato te volin.
|
