subota, 14.03.2009.

NEKA SAV SVIJET ČUJE

ovo sam nešto pisala za zadaćnicu pa nsiam znala što da stavim pa evo....napokon novi post...
možda je glup, ali eto...deal with it... :P

Mislim da se mnogi ljudi danas, pogotovo mladi, skrivaju od svijeta, a ponajviše od samih sebe. Boje se biti svoji, boje se izraziti vlastito mišljenje, bolje se bolje upoznati, pa dopuštaju sami sebi da u njima živi stranac. Nažalost, to je sve posljedica današnjeg društva. Mladi se danas pokušavaju uklopiti u društvo, samo zato što im se sviđa to što vide, pa ponekad i zaborave na vlastita stajališta i razmišljanja. Iako bi trebali pomnije promotriti i upoznati to svoje buduće društvo i saznati je li uopće vrijedno biti prijatelj s nekim osobama, najčešće se dogodi upravo suprotno. Počnu se družiti s nekim samo zato što misle da je to 'cool' ili zbog sličnih nevažnih stvari. Mislim da je to samo traćenje vremena i oćenito vlastitog života. Mladi smo, 'slobodni', ali to neće vječno trajati. Trebamo iskoristiti ove dane najbolje što možemo, ujedno se i truditi pronaći prave prijatelje. No, tko su nam uopće pravi prijatelji?
Događa se i to da nekome vjerujemo, pa nas ta osoba iznevjeri, iako smo ju smatrali najboljim prijateljem/prijateljicom. Možda smo bili 'slijepci' u tim trenucima, nastojeći se 'uhvatiti' za nabližeg znanca, no možda je i bolje shvatiti tko će uvijek biti uz nas, a tko ne.
No, opet se ponavlja pitanje, tko su nam pravi ili najbolji prijatelji?
Prema mome mišljenju, najbolji prijatelj je netko na koga pomisliš i odmah ti izmami osmijeh na lice. Netko za koga znaš da će uvijek biti uz tebe, ne samo kao osoba koja te tješi kada si tužan, nego i netko tko će s tobom dijeliti sve one ludosti i šale koje će ti zauvijek ostati u sjećanju. Netko tko će ti dati da prepišeš domaću zadaću iz matematike ili tko se bez problema zajedno s tobom šali na vlastiti račun. To je najbolji prijatelj. Osoba koja zauzima posebno mjesto u tvome srcu, i to će mjesto zauvijek biti rezervirano samo za tu osobu. Zbog toga svega mislim da trebamo jako paziti kakvim ćemo se osobama okružiti u budućnosti. Smeta me, kao i mnoge, što mnogi ljudi imaju predrasude prema nekome samo zbog toga što je ta osoba drukčija od njih, možda samo po izgledu, a nisu se ni potrudili da ju bolje upoznaju. Zašto bi netko trebao biti loša osoba samo zato što se drugačije oblači od drugih?! Takve osobe su plitke i trebale bi dobro otvoriti oči prije nego što izjave mišljenje. Naravno, ponekad se netko jednostavno ne slaže s nekime, ali...svi smo stvoreni različiti, tako je bilo prije i tako će i ostati. Da su svi ljudi u svijetu isti, cijeli SVIJET ne bi imao smisla. Isto vrijedi i za glazbu i kako se ljudi dijele na neke grupice, baziraju će na tome tko što sluša.
Još samo par riječi o nama. Mi smo ovdje, na Zemlji, ali ničime gotovo ni ne pokazujemo da cijenimo prirodu ili bili što drugo. Trebamo cijeniti ove svoje dragocjene trenutke ovdje. Jer nitko nezna što je s druge strane. Kada bih željela opisati život, predočila bih si sliku cvijeta. Cvijet, u početku samo pupoljak, nezaštićen, čeka vrijeme da procvjeta, poput nas. Mi smo mladi, no kasnije ćemo postajati sve stariji i spoznati nove stvari. Kada napokon od onog malog pupoljka nastane predivan cvijet, to smo mi. Mi, koji smo već odrasli, koji smo se iz nezaštićenog pupoljka 'rascvjetali', otvorili oči i vidjeli svijet onakav kakav je zapravo. Samo, svačije oči vide drugačiju sliku.



19:29 | Komentari 4 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se