petak, 17.10.2008.

Two may talk together under the same roof for many years, yet never really meet, and two others at first speech are old friends

---novi post---


žao mi je, nisam u fazi inspiracije...
ali evo...
napisat ću malo o tome kako je u mojoj novoj školi...
iskreno, očekivala sam da će biti teže...
ali nije mi toliko teško...ne želim sad zvučati glupo i reći
da nije teško...normalno da je...
ali nije toliko...
iskreno, srednja škola...svi kažu da je to veliki korak
u životu...čudno...meni i nije bio...
mislim da je sve došlo pomalo prebrzo...
pomalo me zaskočilo to sve...ali neznam...nije mi bilo toliko teško...
bar ne s gradivom...ali znam da je tek početak i da će biti sve teže...
ali ništa ne možemo, zar ne? važno je samo da se prilagodimo...
eh, da...znate ono kada dođete u razred po prvi put i onda se poželite
ustrijeliti nasred mjesta? ili odete doma plačući...
mislim da je tako kod većine nas...bar je i bilo kod mene...
ali shvatila sam da je moj novi razred dobar...svi su mi simpatični (više-manje)
i dobro se trenutno slažemo...drago mi je što sam u tom razredu...
ali danas sam srela neke svoje prijatelje iz bivšeg razreda...i svoju najbolju prijateljicu...
i prošla sam pored svoje škole...i stala sam ispred te iste svoje stare škole...
i pogledala sam u one puste hodnike...i pomislila kako je sve isto, a opet toliko
drukčije...
neznam...sve češće (a mislim da bi trebalo biti sve rjeđe) se sjetim svog starog razreda
i svoje stare škole...i pomislim da sam tamo...
ili kada netko nešto napravi ili nešto kaže sjetim se nekih osoba i mislim što bi on ili ona rekao na to...
ili profesori...da, da...čak se i njih sjetim...
svi kažu da bismo sad trebali naći one 'prave' prijatelje...znate, oni koji vam ostanu za cijeli život
vjerojatno?
a neznam...nemam osjećaj da je tako...mislim kako se s nekim mogu više vezati koga ću znati 4god,
nego od onoga koja znam u biti skoro cijeli dosadašnji život...od kada smo bili klinci
pa sve do ludih pubertetlija...
...imam osjećaj da se ljudi ne želi vezati...mislim nisu toliko otvoreni kao što je bilo tamo...
...ali opet...tek smo se upoznali...
...imamo još gotovo pune 4 god za to....




22:24 | Komentari 81 | Print | ^ | On/Off |

srijeda, 08.10.2008.

Who’s afraid of the big, bad wolf?

evo, ovaj put sam objavila novi post
brže nego inače...

Twilight-Graphics


hm...iskreno nisam bila sigurna
o čemu da pišem u ovom postu, ali sam
se na kraju ipak odlučila za naravno
jednu od najpoznatijih i najpopularnijih
(i najboljih) knjiga: SUMRAK, tj. TWILIGHT
od Stephenie Meyer.
prvo da uopće kažem svoje mišljenje o tome...



Ovako, inače volim čitati o vampirima, vukodlacima...
u biti misterioznim stvarima...tako da me knjiga odmah
privukla (poput magneta , heh zubo)...i jednostavno
me oduševila...zatim sam ju preporučila svojim frendicama
koje su danas također veliki fanovi knjige...
i onda...neznam...pročitala sam 2. nastavak....i onda...
svakodnevno govorenje o tw-u, svakodnevna rasprava i sve,
i nekako 'opsjednutost' su me počele nervirati...i počelo me
sve to živcirati...
i onda sam počela čitati 3. nastavak i bila sam jako kritična...
i onda sam evo upravo neki dan shvatila kako je sve to bezrazložno
jer je knjiga dobra i stvarno mi se u početku sviđala (sviđala?! bila mi je
PREDOBRA!!!)... i sada mi je prijateljica posudila 1. dio na eng. i evo
odlučila sam opet pročitati i moram reći da je knjiga i dalje odlična!!!
i mislim da stvarno zaslužuje sve pohvale i stvarno neznam što mi je bilo
prije... i odlučila sam da ću pročitati sve nastavke kako bih mogla do kraja
uživati u tom jedinstvenom svijetu koju je Stephenie stvorila...



najdraži lik mi je u početku bio Edward, ali moram priznati da mi se sada jako, jako
sviđa Jacob...neznam zašto, ali eto...(nisam sigurna još dali mi je baš najdraži)...
a i bilo bi glupo da kažem da mi se Edward ne sviđa?! (mislim...zbilja... tako lud nisam)

ova slika mi se jako svidjela:











19:54 | Komentari 88 | Print | ^ | On/Off |

četvrtak, 02.10.2008.

“Love is much like a wild rose, beautiful and calm, but willing to draw blood in it's defense.”

Evo, prvo opet tnx, tnx, tnx svima na komentima…
Zaista cijenim što me i ako me čitate…

Valjda je danas i jedan od onih dana kada dobijem inspiraciju, vjerojatno ste primijetili da nekad pišem ozbiljno itd. i onda pak u drugom postu stavim smajliće itd.
Ovisi o tome kako se osjećam…



Smeta me što neki ljudi koji su tako zli, zlobni i doslovce žive da nekome napakoste (dobro možda malo pretjerujem, ali ipak), te koji samo vrijeđaju druge i misle da su oni sami neki anđeli, za razliku od drugih, koji stalno trpe njihove uvrede i zlobu, imaju najviše sreće..imaju sve. Imaju sve što požele, a što uopće ne poštuju, imaju novaca, koji im tako ionako ništa ne znači u njihovom bijednom perfect životu…mogu dobiti doslovce što požele. A drugi ljudi koji trpe njihovu mržnju i pakosti, oni su nesretni i tužni. Zar je to zbilja pošteno? Zar netko tko nikada nije imao ništa, nema pravo bar na neku sitnicu koja bi mu vratila osmijeh na lice? Zar netko tko se osjeća usamljeno nema pravo na bar jednu osobu koja će razumijeti SVE i biti će uvijek tu? Zar netko, tko je oduvijek tužan, nema pravo bar na jedan osmijeh? Ali ovi ljudi, koji su puni mržnje prema drugima… Mislite da se to na kraju sve njima vrati? Tko je na kraju sretniji? Novci nisu ništa, u životu bez ljubavi…



21:08 | Komentari 38 | Print | ^ | On/Off |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.