četvrtak, 02.10.2008.

“Love is much like a wild rose, beautiful and calm, but willing to draw blood in it's defense.”

Evo, prvo opet tnx, tnx, tnx svima na komentima…
Zaista cijenim što me i ako me čitate…

Valjda je danas i jedan od onih dana kada dobijem inspiraciju, vjerojatno ste primijetili da nekad pišem ozbiljno itd. i onda pak u drugom postu stavim smajliće itd.
Ovisi o tome kako se osjećam…



Smeta me što neki ljudi koji su tako zli, zlobni i doslovce žive da nekome napakoste (dobro možda malo pretjerujem, ali ipak), te koji samo vrijeđaju druge i misle da su oni sami neki anđeli, za razliku od drugih, koji stalno trpe njihove uvrede i zlobu, imaju najviše sreće..imaju sve. Imaju sve što požele, a što uopće ne poštuju, imaju novaca, koji im tako ionako ništa ne znači u njihovom bijednom perfect životu…mogu dobiti doslovce što požele. A drugi ljudi koji trpe njihovu mržnju i pakosti, oni su nesretni i tužni. Zar je to zbilja pošteno? Zar netko tko nikada nije imao ništa, nema pravo bar na neku sitnicu koja bi mu vratila osmijeh na lice? Zar netko tko se osjeća usamljeno nema pravo na bar jednu osobu koja će razumijeti SVE i biti će uvijek tu? Zar netko, tko je oduvijek tužan, nema pravo bar na jedan osmijeh? Ali ovi ljudi, koji su puni mržnje prema drugima… Mislite da se to na kraju sve njima vrati? Tko je na kraju sretniji? Novci nisu ništa, u životu bez ljubavi…



21:08 | Komentari 38 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.